Duraković: Rat u BiH neminovan ako međunarodna zajednica bude zatvarala oči

"Milorad Dodik sve krivotvori. BiH (nekada Bosna) imala je svoju državnost (dakle i teritorij, naravno) stotinama godina, i još uvijek ga ima. Još uvijek je i RS dio BiH a vidjet ćemo kako će se stvari odvijati. Dodik svakom drugom riječju i činom kidiše na Ustav zemlje u čijem je Predsjedništvu. Tako nešto ne postoji u svijetu! Prema tome Ustavu, postoje Bošnjaci koje on preimenuje u muslimane“, kaže u razgovoru za Danas Esad Duraković, akademik BiH.

Dodaje da Dodik to čini zato što je islamofobija „prisutna u svijetu, sve snažnija je u EU, i takvim ‘markiranjem’ Bošnjaka on nastoji kazati kako su oni vjerska skupina a ne narod“, i istovremeno, kaže, nastoji tako pridobiti za svoju šovinističku pa i ratničku orijentaciju one subjekte u Evropi i u svetu koji su izrazito islamofobni.

„Pa, evo, ovih dana i hrvatski predsjednik Zoran Milanović tvrdi kako nisu sve žrtve iste, što znači – nije isto smaknuti muslimana kao kršćanina, recimo. To je srž fašizma. Taj trend u svijetu je zastrašujući i Dodik ga bezobzirno koristi“.

Da li je u toku tiha aneksija Republike Srpske u sastav Srbije nakon najnovije odluke Skupštine entiteta RS o prenosu nadležnosti koje su prilično uzburkale duhove devedesetih? U kojoj mjeri je ugrožen mir?

– Agresija na BiH 1992. godine, pod Miloševićevim režimom, izvršena je radi osvajanja bosanskog teritorija. Sa istim ciljem Tuđmanova Hrvatska izvršila je agresiju – da bi i ona dobila svoje „parče“ BiH. To je rat za teritorij. Tada nije ostvaren postavljeni cilj u potpunosti, ali je to bila značajna etapa u njegovom ostvarenju. Danas se BiH destabilizira iz Republike Srbije i Republike Hrvatske: u BiH su njihovi izvođači radova.

Dayton je spasio od poraza Vojsku RS, odnosno JNA, i darovao joj teritoriju na dijelu suverene članice UN. Ovo što se sada zbiva je pokušaj da se okončaju ciljevi agresije devedesetih. Takozvani prijenos nadležnosti RS je konačno stvaranje države koja bi se potom pripojila Republici Srbiji.

To je cilj, i neshvatljivo je kako EU i SAD neće da djeluju protiv takvih namjera i akcija. Ukoliko tzv. međunarodna zajednica i dalje bude zatvarala oči pred ovim, bit će rata neminovno, jer Bošnjaci nemaju alternativu, nemaju „odstupnicu“ u rezervnoj domovini pa će se braniti onom snagom i odlučnošću kojom to uvijek čini žrtva satjerana u ugao. To je strašan, ali i realan scenarij. Daj Bože da do njega ne dođe!

Ko je na potezu, Tužilaštvo BiH, međunarodna zajednica?

U mnogim stvarima već imamo odluke Ustavnog suda, akcije Tužilaštva, čak Inzkov Zakon o negiranju genocida itd., ali je problem u tome što se te odluke ne provode. BiH je doslovno paralizirana država. Odgovornost je na međunarodnoj zajednici jer ona (Savjet bezbjednosti) embargom onemogućila samoodbranu BiH; potom je pred Banjalukom zaustavila poraz Vojske RS prijeteći Armiji BiH udarima NATO-a ako se ne zaustavi, pa je nametnula Daytonski sporazum koji je napravio potpuno nefunkcionalnu državu.

Dakle, za aktualno stanje u BiH najveću odgovornost snosi ta zajednica, iz čega proizlazi da ima i najveću obavezu prema njoj. Iz te zajednice stalno govore kako je na nama da se dogovorimo, a oni su nas konstruisali tako da nije moguće da se dogovorimo.

To je paradoks koji neće da vidi međunarodna zajednica. Oni i sada govore: Neće biti sankcija protiv Dodika jer bi sankcije bile kontraproduktivne. To je politička obmana: upravo kao kada su ’92. govorili kako nam treba nametnuti embargo na naoružanje, jer će, dopusti li se naoružavanje, rat trajati predugo.

Drugim riječima – pustite snažnu JNA da što prije obavi posao. Danas to EU reprizira.

I narod je nedopustivo apatičan a mogao bi pozitivno djelovati snažnim protestima. Upravo ovih dana srbijansko društo dokazuje kako je mudrije i humanije od svojih vođa i da može mijenjati bitne stvari.

Visoki predstavnik Kristijan Šmit tvrdi da je spreman da poništi Inckov zakon ukoliko Parlamentarna skupština BiH usvoji novi zakon. Stiče se utisak da Šmit podilazi Dodiku i Čoviću, koji se takođe zalažu za ukidanje tog zakona.

Visoki predstavnik Kristijan Šmit je iznevjerio očekivanja bosanskohercegovačkih ustavnih patriota. Prema onome što smo do sada vidjeli – a otkako je došao svjedočimo Dodikovom uništavanju ustavnog poretka u zemlji – on ne čini ništa već samo verbalizira, a njegova je misija takva da je dužan štititi ustavni poredak zemlje.

To njegovo obraćanje Parlamentu u vezi s Inzkovim Zakonom liči na jednu vrstu akrobatike, na bježanje od pravih, efektivnih odluka spasonosnih za državu. Svakom je zapravo jasno da je Inzkov Zakon samo povod, izgovor za ono što je uslijedilo.

Evropski misionari po BiH, pa tako i Šmit (barem zasad) besramno podilaze nacionalistima Čoviću i Dodiku koji u sadejstvu razaraju zemlju i vode je ka konačnoj disoluciji. Takvo ponašanje međunarodne zajednice, koju faktički predstavlja i simbolizira Šmit, veoma onespokojava nas u BiH. Ogromna većina Bošnjaka (i ne samo mi) želi normalnu, cjelovitu i suverenu zemlju koja će biti i građanska, jer etnički i građanski princip uređenja nisu nužno u konfliktu.

U BiH još uvijek nisu ustuknule snage koje slave „junake“ genocida, i u Čovićevoj Herceg Bosni vlada aparthejd. Ako bi se RS otcijepila, otcijepila bi se i Herceg Bosna (to je cilj Čovićeve koncepcije Izbornog zakona), a Bošnjacima bi ostala njihova Gazza i sudbina Palestinaca.

Svjesni smo te opasnosti, a treba znati da je i danas glavni generator krize na Bliskom istoku upravo Palestina. Tako bi bilo i u ovoj regiji.