Operacija Sarajevo-osiguranje: Premijer kudi mladu koju udaje

Prije nego je i krenula priča o prodaji vladinih dionica u Sarajevo-osiguranju, iz Vlade su odaslane poruke kako se radi o prosječnoj kompaniji, za čije dionice država više nije zainteresirana. Stvaran je takav utisak da što Vlada prije proda dionice u najvećoj osiguravajućoj kući u zemlji, prije će se riješiti problema.

Jedan šaljivdžija se dosjetio pa odgovorio da premijer kudi mladu koju udaje. Mladoženja ili mora biti naivan ili u mladi vidjeti ono što premijer ne vidi.

Javnost još nije dobila kvalitetno objašnjenje zbog čega je bolje prodati 45 posto državnih dionica u renomiranom osiguravajućem društvu, umjesto da ih Vlada čuva za sebe. Jer, novac koji bi Vlada dobila prodajom dionica, Sarajevo-osiguranje državi može vratiti za godinu kvalitetnim i domaćinskim poslovanjem.

Sva opravdanja premijera Fadila Novalića svode se na uopćene izjave o milionkim dugovima u Sarajevo-osiguranju. Uprava s druge strane vidi milionske uplate u federalnu kasu, redovne plate za oko 400 radnika, više od 50 miliona KM vrijednu imovinu. Tačno je da ima nešto i kredita, ali ih kompanija uredno servisira. 

Novac koji Sarajevo-osiguranje obrne u jednoj godini, ne mogu sva ostala osiguravajuća društva u zemlji zajedno.

Ideja o prodaji Sarajevo-osiguranja podupire se još i evropskim standardima. U javnosti se stvorila percepcija da se u Evropsku uniju ne može sa državnim kapitalom. Kao da se namjerno prešućuje da mnoge evropske države imaju udjele u snažnim međunarodnim bankama.

Niko ne spominje i nastojanja hrvatske Vlade da po svaku cijenu želi dionice Ine vratiti državi. FBiH godišnje gubi desetke miliona KM jer se trezorska plaćanja vrše preko stranih komercijalnih banaka, dok dražavna Union banka propada. U Srbiji se, primjerice, sva trezorska plaćanja vrše preko Narodne banke Srbije.

Evropska pravila izgleda važe samo za Bosnu i Hercegovini. A za početak usvajamo samo ona loša.

Nastojanja da Vlada proda dionice u Sarajevo-osiguranju pokazala su koliko je SDA griješila kada je posljednjih 20 godina nakon rata ulagala u pojedince, umjesto da su gradili institucije. Došlo se u takav položaj da nema ko zaštiti državnu imovinu.

Za propast državne imovine odgovornost je kolektivna. U bh. praksi to znači da niko neće snositi posljedice.

Učili smo o ekonomiji koja ruši sve granice i predrasude. Ako nastavi kako je krenula, ekonomija Federalne vlade mogla bi srušiti i bh. državu.