Milošević dobio dostojnog nasljednika: Vučić novi vožd

Slobodan Milošević ne samo da je dobio dostojnog nasljednika, već je učenik definitivno nadmašio učitelja!

„Trpeću, prećutaću, jer ne sme nikome u Srbiji da fali dlaka s glave“ – poručio je premijer Srbije Aleksandar Vučić.

Odzvanjaju i danas u ušima zlokobne Miloševićeve riječi: „Niko ne sme da vas bije!“, što je od 1987. godine pa do danas ostala mantra za okupljanje Srba s one strane Drine. 

Nije bilo baš praktično da Vučić upotrijebi istu rečenicu 29 godina kasnije, ali se dosjetio da poruči kako nikome ne smije da fali dlaka sa glave.

Miloševiću je ova rečenica izgovorena u Kosovu Polju osigurala mitski status.

I Vučić nastoji slijedeći učiteljeve staze, uz političke lekcije koje je naučio sjedeći uz Vojislava Šešelja, ali i hodajući po brdima oko opkoljenog Sarajeva, sebe predstaviti zaštitnikom svih Srba i osigurati poziciju u srpskoj historiji.

Školskim primjerom zamjene teza, i to ne slučajno nakon sastanka sa predstavnicima diplomatskog kora u Palati Srbije, poručio je Vučić da će njegova država gledati na budućnost i da neće odgovarati na brojne provokacije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine!

Upitnik iznad glave svima. Ko koga provocira?

Ko se javno deklariše da se neće miješati u unutrašnja pitanja u BiH, a onda se žestoko uplete što redovno dovodi do podizanja međunacionalnih tenzija.

Samo prije desetak dana Vučić je u Banja Luci rekao da je referendum unutrašnje pitanje BiH i da se neće miješati.

Već danas, kaže da će u slučaju zabrane održavanja referenduma pozvati sve srpske političare iz „naše suverene države“ na konsultacije u Beograd. I to je taj „evropski Vučić koji gleda u budućnost“.

Kakve to veze ima Vučić pa da na „konsultacijama u Beogradu moramo da razgovaramo i konsultujemo se i da izvučemo najmanju štetu, a najveću korist za naše građane i naš narod“.

On je premijer Srbije, a ne BiH niti manjeg bh. entiteta. Koje građane, koji narod?

Nije li ovo najdirektnije miješanje ne samo u unutrašnja politička pitanja u našoj državi, već i u samoproklamovanje u „vođu svih Srba“ preko „leđa BiH“.  

Ko je došao u Potočare prošle godine, izazvao incident sa svojim špijunima, i onda se brzinom svjetlosti vratio u Beograd održao vanredni pres i odmah imao informacije da su ga napali navijači iz Sandžaka?

Nije Vučić. Nije on provocirao.

Ko je majke Srebrenice i žrtve genocida svojim patetičnim izjavama doslovno natjerao da mu se izvinjavaju za ono što je sam izrežirao?

Nije Vučić. On je okrenut ka Evropi.  

Ko je svu pažnju svjetske javnosti sa 11. jula, mrlje na savjesti cijelog čovječanstva, okrenuo prema sebi predstavljajući se žrtvom?

Nije Vučić. On je paćenik.

Ko je dogovorio antiterorističku vježbu policija manjeg bh. entiteta Republike Srpske i Srbije, okupivši 10.000 gledalaca!?

Od kada se to vježbe ovakve vrste organiziraju pred gledaocima, a onda se prave TV ankete i postavljaju pitanja šta vas se najviše dojmilo?

Kada on „zaćuti“, onda se redovno oglase ili Ivica Dačić ili Aleksandar Vulin. Dačić je tražio hitnu istragu „o paljenju crkve u Sarajevu“ konstatujući da je to „poruka Srbima da za njih nema mjesta u glavnom gradu BiH“.

Kada uhapsiše nesretnog Nedeljka koji je zapalio skladište Crkve gdje se drži alat, zanijemi Dačić.

Onda je uletio Vulin, kazavši da „obustavljanje gonjenja izvršilaca pokušaja ubistva premijera Vučića od strane Tužilaštva BiH služi da se sakriju nalogodavci i uklone tragovi".

- Pokušaj ubistva Aleksandra Vučića u Srebrenici nije bio slučajan niti je proveden bez pažljivog planiranja, a još manje bez političke pozadine i podrške, izjavio je Vulin.

Onda ga „potopi“ Tužilaštvo BiH pa poruči „istraga o incidentu u Potočarima se nastavlja“. Baš kao i Dačić, Vulin ne progovori više nijedne. A u pravu je kada kaže da je napad bio „planiran i sa političkom pozadinom i podrškom“. Samo nije dodao da iza svega stoji Vučić.

Vješto manipuliše srbijanski premijer sa svojim političkim satrapima, kako javnošću u Srbiji, tako i u regionu, a evo sada i strane diplomate koje sjede u Beogradu uvjerava u svoje „iskrene pacifističke namjere“ i opredijeljenost za „evropsku budućnost“.

„Morao sam da prećutim seriju žestokih napada. Spreman sam da se suprotstavim svima, ali nisam odgovorio na najteže uvrede, kao što je "šaka jada". Prećutaću i danas, ne zato što se lično plašim... neću da uvredim bilo koga, ni hrvatsku državu, ni hrvatski narod. Neću da uvredim ni one koji kažu da sam sam sebe napao u Potočarima i da sam sam sebi tada polomio naočare...“.

Sjedimo sada i plačimo što su Vučiću polomljene naočare. Vjerovatno su bile markirane, skupo plaćene. Žrtva je to golema.

Nije genocid, za koji je Srbija u Međunarodnom sudu pravde u Hagu žigosana kao jedina država na svijetu koja nije ništa učinila da spriječi ovaj najteži ratni zločin u Srebrenici, ništa u odnosu na Vučićeve polomljene naočare i „strah koji je pretrpeo“. Ni uvrede koje mu izgovaraju.

Kaže srbijanski premijer da će razgovarati i sa Bošnjacima, da mu smeta kada viču „ubij, zakolji Srbina“...a nije mu smetalo kad je on za skupštinskom govornicom poručio „da će za jednog ubijenog Srbina biti ubijeno 100 muslimana“ ili sada kada se na svakome koraku ispisuje i uzvikuje „nož, žica, Srebrenica“. 

Odlučio se srbijanski premijer da sebi osigura poziciju vođe svih Srba, i sa ove i sa one strane Drine. Da Milošević dobije dostojnog nasljednika. Samo sada sa maskom Evropljanina.

Ali, džabe sve maske ovoga svijeta, od mitologije se ne odustaje ni milimetra, baš kao ni od „velike Srbije“.

„Ostavite Srbiju na miru, da se bavi svojim poslom“, kaže Vučić.

Poruka probosanskih političkih snaga premijeru susjedne države trebala bi biti upravo takva: „Ostavite više BiH na miru!“

Preskupo je plaćena sloboda ove zemlje i njena nezavisnost i suverenost, da bi se Vučiću moglo dozvoliti da nesmetano sebi gradi tron u kojem će sjediti „novi vožd“.