Stare postavke i novi akteri: Kako će izgledati Crna Gora poslije parlamentarnih izbora?

Piše: Armin Sijamić 

Jedanaestog juna građani Crne Gore izlaze na šeste parlamentarne izbore od sticanja nezavisnosti. Dva mjeseca od predsjedničkih izbora na kojima je Jakov Milatović pobijedio Mila Đukanovića,
nakon dva kruga izbora i žestoke kampanje u kojoj su mediji iz Beograda prednjačili, u potpuno drugom ozračju vodi se kampanja za državni parlament. U odnosu na predsjedničke izbore teme o kojima se raspravlja su drugačije. Šta se desilo pa je crnogorska politička scena doživjela brzu transformaciju?

Da ove sedmice crnogorske medije nije preplavila serija vijesti o vezama predsjednika stranke Evropa sad Milojka Spajića i južnokorejskog bjegunca od zakona i „kralja kriptovaluta“ Do Kwona, činilo bi se da je okončana „borba protiv kriminala“ koju su zagovarali protivnici Mila Đukanovića, da su Spajić i Milatović odnijeli konačnu pobjedu te da su Crnu Goru okrenuli ka Evropskoj uniji, kuda se inače kretala i prije njihove pojave na političkoj sceni.

Dosadašnji tok kampanje prošao je u neprepoznatljivom ozračju za balkanske prilike. Glavni politički akteri naprosto su ignorisali mnoge teme, pa se čini da Norveška ili Švedska imaju više problema od Crne Gore čija ekonomska opstojnost zavisi od prestojeće turističke sezone.

Ekonomski analitičar Mirza Mulešković kaže da liste za ove izbore čine „70-80 posto mladih i nepoznatih ljudi“, što je ocijenio kao pozitivan razvoj. Jedan od rijetkih „starijih“ političara koji je aktivan na ovim izborima je Nebojša Medojević koji ima političkog staža gotovo koliko Spajić i Milatović godina života. Medojević, koji vodi Pokret za promjene, jučer je rekao da je Spajić povezan sa Do Kwonom na više načina i da je Korejac, koji je uhapšen u Crnoj Gori, živio u Beogradu, u Spajićevom stanu. Zatim je rekao da je Spajić „doveden“ zbog održavanja kontinuiteta Đukanovićeve vladavine.

„Spajić je dio dio globalnog organizovanog kriminala – od šverca duhana do kriptovaluta“, tvrdi Medojević. Spajić tvrdi da se radi o podvali političkih protivnika i da je on zaslužan zašto je uhapšen
čovjek koji je, prema navodima crnogorskih medija, pronevjerio desetine milijardi eura.

Premijer Dritan Abazović, koalicioni partner Evrope sad, je negirao da je Spajić prijavio Do Kwona i rekao da nije dobro da se bivši ministar finansija i socijalnog staranja povezuje sa bjeguncem. Slučaj Do Kwona tako je postao važno pitanje predizborne kampanje koja je u mnogome čemu bila „dosadna“ i neubjedljiva. Očigledno je da većina stranaka pomirljivom kampanjom stvara osnove za postizborne koalicije.

Svi ka centru

Pobjeda Milatovića na predsjedničkim izborima dala je krila Evropi sad, što su odlučili iskoristiti da se nametnu kao jedna od vodećih stranaka u zemlji. Posebno su bili aktivni na internetu gdje su objavili mnogobrojne promotovine poruke. Evropa sad je obećala minimalnu zaradu od 700 eura, minimalnu penziju od 450 eura, punu zaposlenost, skraćivanje radnog vremena na sedam sati i sve to u jednoj godini. Idealna poruka za mlade glasače koji svjedoče predizbornoj kampanji u kojoj, osim slučaja Do Kwona, nema velikih tema.

Rijetki od njih će postaviti pitanje kako je moguće provesti ovakav program u državi koja ima ogroman vanjski dug, slabo razvijenu proizvodnju i koja se oslanja na turizam kao glavnu granu privrede. Fidelity consuluting iz Podgorice nema dilema – program Evrope sad nije provodiv i opasan je po ekonomski sistem države i javne finansije. U jednoj od televizijskih debata postavljeno je pitanje kandidatu iz Evrope sad kako misli provesti ova obećanja i zatraženo da iznese plan. Odgovora nije bilo, ali obećanja ne manjka. Jedno od obećanja Evrope sad je pretvaranje „Specijalnog policijskog odjeljenja pri Upravi policije u nezavisnu Specijalnu policijsku agenciju (SPA) po modelu FBI“. Tako bi, kako su naveli, „crnogorski FBI“ dobio nezavisnost.

Ovakav nastup Evrope sad, koja ima podršku Zapada, zasjenio je drugih četrnaest listi koje izlaze na izbore. Demokratska partija socijalista (DPS) sa čijeg se čela povukao Đukanović, izlazi na izbore u okviru koalicije „Zajedno“ i njihov glavni cilj je da zadrže dosadašnji broj glasača. Prosrpske stranke su okupljene u koaliciji „Za budućnost Crne Gore“, a Abazovićeva URA i Demokrati Alekse Bećića su u koaliciji „Aleksa i Dritan - Hrabro“. Podsjetimo, na prošlim parlamentarnim izborima Bečić i Abazović su nastupili odvojeno i bili su glavne procrnogorske stranke koje su zajedno sa prosrpskim strankama rušile DPS. Pored njih, tu su i liste nacionalnih manjina (Bošnjaka, Albanaca i Hrvata), zatim lista pomenutog Medojevića i nekoliko drugih kojima se ne daju velike šanse.

Nova Crna Gora

Crnogorski analitičari smatraju da će pobjedu na predstojećim izborima odnijeti DPS ili Evropa sad, ali da neće imati potrebnu većinu da samostalno formiraju vlast. Ipak, prednost u formiranju koalicione vlade ima Evropa sad koja računa na Bečića i Abazovića i želi da nacionalne manjine, koje su tradicionalno bile vjerne DPS-u, privuče na svoju stranu. Plan Evrope sad i Zapada koji ih podržava je formiranje vlasti bez DPS-a i prosrpskih stranaka, što bi značilo da bi dvije decenijama najjače političke grupacije u zemlji postale irelevantne. Neki vjeruju da je odlazak Đukanovića sa čela DPS-a izbio karte iz ruku prosrpskim strankama kojima je glavna politika bila oponiranje politici koju je on vodio. Ne treba isključiti mogućnost da Spajić, Milatović, Abazović i Bečić još jednom u pomoć pozovu prosrpske stranke koje su zagledane u Rusiju.

Ovi planovi bi mogli biti poremećeni ako DPS-ova koalicija napravi dobar rezultat i uz njih ostanu nacionalne manjine, prije svih bošnjačka i albanska. Neki smatraju da bi upravo Bošnjaci i Albanci mogli biti odlučujući faktor za formiranje vlade. Njihov ulazak u vlast bi mogao stabilizovati vladu izbornih pobjednika, ali i vladu napraviti nestabilnom ukoliko odluče da ostanu u opoziciji. Milan Knežević, koji predvodi prosrpske stranke, izjavio je da Bošnjaci i Albanci trebaju biti dio nove vlasti i da se mora „staviti moratorijum na pitanja koja nas dijele“. U istom intervjuu kaže da bi on kao premijer povukao priznanje Kosova kao nezavisne države i da je spreman da potpiše sporazum da neće u koaliciju sa DPS-om.

U ovakvom rasporedu snaga mogao bi biti važan svaki glas. Na prošlim izborima DPS, koalicioni partneri i nacionalne manjine imale su 40 mjesta u parlamentu i samo jedno mjesto im je trebalo da formiraju vladu. Izborni prag nije prešla partnerska stranka iz reda hrvatskog naroda koja je (ne)očekivano dobila konkurenciju, koja ih je spriječila da uđu u parlament. Kakvi će biti izborni rezultati vidjećemo u nedjelju, ali već sada se vidi tendencija pojedinih centara moći da se crnogorska politička scena usmjerava ka centru i da se javnost u državi od oko šesto hiljada stanovnika depolitizuje i da kao takva izgubi regionalni značaj koji joj je davao Đukanović uprkos maloj snazi te države. Prvi korak ka tome je „protjerivanje“ svih važnih tema iz ove kampanje, pa su se rijetki bavili pitanjem pravoslavnih crkava (srpske i crnogorske), pitanjem popisa stanovništva i državljanstva koje može odrediti sudbinu zemlje, Otvorenim Balkanom, nacionalizmom i šovinizmom, ideološkim pitanjima...

Ta pitanja nisu nestala i neko će s njima suočiti prije ili kasnije. Oni koji prijete opstojnosti Crne Gore kao samostalnoj državi još uvijek su tu i od svojih politika neće odustati u bliskoj budućnosti. Da bi se ove i mnoge druge važne odluke donijele, na zadovoljstvo većine građana, potrebna je stabilna vlast koja je istovremeno smjenjiva. Takav primjer imamo u Italiji gdje vlade ne traju dugo i gdje su mogući svakakvi politički obrati, ali zemlja ne napušta euroatlantski kurs, čak ni onda kada njom upravljaju komunisti (Massimo D'Alema, naprimjer) ili desničari kakva je aktuelna premijerka Giorgia Meloni. Političku scenu Italije stalno popunjavaju nove stranke, dok druge slabe. Da li bi to mogla biti budućnost Crne Gore onda kada DPS i prosrpske stranke budu poražene?

Kako će izgledati Crna Gora, očigledno, sada odlučuju i oni koji su daleko od te države. Iako u ovoj predizbornoj kampanji, uglavnom, nema velikih i važnih pitanja, ona su još uvijek tu i neće nestati zato što neko o tome šuti. Na koji način će se riješavati, dio odgovora dobićemo u nedjelju nakon glasanja, iako biračima odgovori na ta pitanja u ovoj predizbornoj kampanji nisu ponuđena.