Onako kako su to nekada radili Europljani u Americi, danas to rade cionisti u Palestini

Piše: Sead Alić

Kada su se europski doseljenici/kolonizatori počeli širiti Amerikom, naišli su na otpor
domorodačkog stanovništva. Otpor je došao od 'terorista' kamufliranih u Indijance. Indijanci su se koristili gerilskim i terorističkim metodama. Pojavljivali su se niotkuda i bili su sveprisutni. Koristili su svoje žene i djecu kao štit stavljajući ih u šatore u kojima su živjeli.

Zbog toga se činilo neophodnim spaliti sva sela, uništiti sve šatore, te kao kolaterarne žrtve ponijeti na kolektivnoj savjesti djecu i žene koje su teroristi koristili kao štit. No, svakom novoosvojenom teritoriju Amerike mogla se dogoditi osveta protjeranih
domorodaca. Rađala su se nova djeca koja su mogla izrasti u nove teroriste, odnosno
djevojke koje će voljeti te teroriste i postati majke novim generacijama terorizma.

Teroriste se moralo nasiljem uvjeriti da nestanu s tla Amerike. Jedino tada novi vlasnici Amerike mogli bi uživati u stvaranju nove demokratske ljudske civilizacije. Civilizacije ukorijenjene u terorističkom istrebljenju naroda čiju se zemlju prisvojilo. Ubijanje na američkom kontinentu pokazalo se učinkovitim sredstvom. Rat do istrebljenja protivničke strane pokazao se načinom uspostavljanja trajnog mira. 'K vječnom miru' poslani su narodi od kojih se imalo što oduzeti. Na njihovoj zemlji ostali su narodi koji će metodu nasilja usavršiti i iskoristiti za uspostavljanje globalnog nasilničkog jednoumlja.

Da se domorodački teroristi – indijanci – nisu žrtvovali, danas ne bismo imali najsnažniju
demokratsku silu na svijetu. Nešto tako, ali manje jasno, piše na ulazu u jedan američki
nacionalni park. Američki Židov, Noam Chomski je u jednoj od svojih knjiga zabilježio:
„Nedavno sam s obitelji i prijateljima šetao Nacionalnim parkom. U jednom smo trenutku došli do spomenika na kojemu je pisalo: “Ovdje leži Indijanka, Wampanoang, čija su obitelj i narod dali sebe i svoj imetak da bi ova veličanstvena nacija mogla nastati.”

Naravno, nije baš prikladno reći da su urođenici žrtvovali sebe i svoju zemlju za tako plemenitu svrhu. Točnije je da su bili poklani, desetkovani i rastjerani u jednome od najvećih genocida u ljudskoj povijesti. Trenutne procjene govore da je u vrijeme Kolumbova otkrića - kako mi to kažemo - u Latinskoj Americi moglo biti oko dvadeset milijuna Indijanaca plus još dvanaest do petnaest milijuna sjeverno od Rio Grandea. Do 1650., kada je oko 95% populacije Latinske Amerike bilo izbrisano i kontinentalne granice SAD-a uspostavljene, samo je nekih dvjesto tisuća domorodaca preostalo. Ukratko, riječ je o masovnome genocidu kojega Amerikanci slave svaki listopad veličajući Kolumba - značajna masa je na Kolumbov dan počinila samoubojstvo.“ (Mediji propaganda sistem, str. 21)

Onako kako su to nekada radili Europljani u Americi, danas to rade cionisti u Palestini. No vremena su se malo promijenila pa istinu nije moguće prikriti nekom cionističkom verzijom filmova o kaubojima i indijancima. Iz straha da ne ostanu bez skalpova Europljani su, u ona vremena, morali, kako su mislili i osjećali, istrijebiti ljude koji bi bez civiliziranih ubojica i danas bili u sretnom suživotu s prirodom. Strah od pobune Palestinaca kojima je oduzeta zemlja tjera cioniste na istrebljenje Palestinaca.

'Pravo na obranu Izraela' pokazuje se kao pravo na održanje situacije u kojoj su doseljenici porobljeni i zgurani u zatvor/logor na otvorenom. Nema prigovora. Nema razumijevanja svijeta. Nema razumijevanja arapskih država. Nema poštovanja akata Ujedinjenih nacija. Nema ljudskih prava za Palestince…

No kako smo globalno umreženi istina pronađe svoje kanale. Rađa se strah od 'skidanja
skalpova'. Ne samo u cionističkoj tvorevini nego i u državama koje je podržavaju. Fotografije Palestinaca skinutih i pripremanih za egzekuciju upravo obilaze svijet. Iznad njih su cionistički vojnici spremni na 'final solution'. Jedna je to u moru fotografija i video klipova koji obilaze svijet i stoje na raspolaganju onima koji ih žele vidjeti. Ti materijali upozoravaju na laž kojim se pokušava prikriti istina o istrebljenju Palestinaca. Svijet polako dolazi k svijesti.

Pojavljuje se strah od odmazde. Strah od kazne. Strah od istine. Sve je to najjednostavnije strpati u sintagmu 'strah od terorizma'. Tako su sada vlade mnogih zemalja zabrinute zbog mogućeg 'porasta terorizma' u svijetu. Ne vide i ne žele vidjeti da su sljedbenici cionističkog manifesta postali najveća teroristička sila na svijetu. Jedna 'država' želi ponovno istrijebiti stanovništvo koje je živjelo na teritoriju te države da bi uspostavilo jedinstvo krvi, vjere i tla. Ponovno se 'brendira' tlo. Ponovno totalitarni igrači igraju igru najnižih strasti. Uzdaju se u antene, satelite, priče i filmove o žrtvama i ugroženima, o holokaustu, o getima, o vlastitim skalpovima koji su u opasnosti.

Proizvode situaciju u kojoj se državni terorizam ne vidi, a njegove posljedice (individualni terorizam) bit će povod za još strašnije (osvetnički programirane) njegove oblike.

Ubijati naime djecu i žene, granatirati bolnice, škole, institucije međunarodne zajednice,
civile u dvorištima tih institucija (i sve to s jadnim izgovorom o istrebljenju legitimno
izabranog Hamasa u koliko-toliko demokratskim izborima u Gazi) sve je to pokazatelj
otvorene namjere smanjenja Palestinaca u Palestini na najmanju moguću mjeru, odnosno eventualnog istrebljenja (iseljavanjem ili ubijanjem). Ono što se slutilo a što mnogi intelektualci nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti, postalo je očigledna namjera koja se sve glasnije izgovara na tlu kojim upravlja cionistička vlast u Palestini.

Izrael je danas sinonim za terorističku državu. Vlast te tvorevine osim što neprekidno ubija, istovremeno na sve moguće načine život Palestincima čini nemogućim.

Svojevremeno su molili da ih se primi jer su bježali od holokausta koji su im priredili Europljani, kršćani, Nijemci i njihovi suradnici. Bježali su u mit i cionistički program. Prihvatili su ideju Zapada da ih se Zapad riješi tako što će za taj isti Zapad stvoriti vojni poligon za osvajanje tog dijela svijeta. Cionistička ideja je iskorištena kao sredstvo za realiziranje geostrateških interesa.

To što će stradati Palestinci, a onda ponovno Židovi (i to najmanje oni koji su naređivali ili ubijali) to Zapadu nije interesantno. Zapad je ideja porobljavanja proizvodnjom mržnje. Geta u kojima su nekada živjeli i umirali Židovi po Europi, danas se pojavljuju u svom svemirski osuvremenjenoj scenografiji. Zidovi su viši i uvjerljiviji. Uniforme su dresiranije i izgledaju zastrašujuće. Ubijanje se razvilo u tjelesni i psihički SADizam.

Danas se na način holokausta, pa i gori način, Palestincima serviraju: umiranje od gladi, žeđi, nedostatka lijekova, hladnoće, tjeranje u zbjegove, granatiranja, bombe bijelog fosfora, prskanje palestinskih kuća smrdljivom tekućinom…

Teško je vjerovati ali istina sve više pronalazi put do šutljivog euro-američkog poslušnika. Cionisti otvoreno prkose zdravom razumu, svim zakonima i UN-a, pravilima ratovanja, svim pravilima morala, zapovijedima svetih knjiga… Pa ipak, svako neko vrijeme poneki 'prolupali' bivši cionistički vojnik progovori o strahotama u kojima je morao sudjelovati. No tu su uvijek ministarstva istine s dugim cijevima svojih kamera koje nude istinu oblikovanu u programima za proizvodnju perfidne laži. Tu su urednici koji 'uređuju sliku', voditelji koji ne dopuštaju informacije s druge strane. Tu su slušalice kroz koje u studiju slušaju naredbe izravno od Velikog Brata.

Globalne medijske kuće uglavnom šute o stotinama tisuća ljudi koji po svjetskim
metropolama protestiraju protiv takvog legaliziranog terorizma. Bune se i muslimani, i
Židovi, i kršćani, i ateisti… Bune se prevareni građani svijeta koji ne žele biti sudionicima
ubijanja nekog naroda na temelju lažnih i/ili besmislenih opravdanja. Političari nevješto glume 'politički korektne' osobe, znajući istodobno da je u pitanju genocid nad narodom koji je desetljećima u logoru na otvorenom, koji se svakodnevno maltretirao
upadanjem u domove Palestinaca, koji odobrenje od cionističkih vlasti treba tražiti i čak i za skupljanje kišnice (jer eto, nebo pripada doseljenicima).

Većina onih koji šute u medijima i politici - šute jer su kupljeni. Mehanizam je razrađivan
desetljećima. Amerika šalje milijarde pomoći cionističkom režimu. Političarima i medijskim ljudima Amerike a ponekad i Europe vraćaju se milijuni famoznim lobiranjem koje je gotovo u pravilu legalizirani oblik potkupljivanja. Krug je zatvoren. Demokracija jede samu sebe. Izbori u Americi sve su skuplji. To nije problem ako imate razvijen sistem 'uzajamne pomoći'. Amerika pomaže svojim političarima tako što ih lobisti legalno podmićuju dijelom novca koji je poslan za obranu Židova.

Otuda beskompromisnost cionista i nedostatak straha da će suvremena civilizacija reagirati. Jednostavno, sve su kupili. Sve su pretvorili u svoju ropsku političku snagu koja će stati iza svih njihovih zločina. Svaka je država legalizirani oblik terorizma. No cionistički doseljenici stvorili su monstruoznog mitski i biblijski realnog Levijatana koji krvlju Palestinaca natapa 'svetu zemlju'. Stvoren je poredak viđen još jedino u filmovima o tiranima koji žele zavladati svijetom.

Mit i laž temelji su ovog terorizma. Mit o 'obećanoj zemlji', laž o iseljenju 'ljudi bez zemlje u zemlju bez ljudi', laž o nuđenjima pravednog mira Palestincima i ostalim Arapima, nakon pobuna protiv sve vidljivije agresivnosti i sve većeg naoružavanja doseljenika. Medijske laži o ključnim prijelomnim akcijama i izgovorima… Vrijeme će naime pokazati/istražiti sličnosti u rušenju hotela King David, rušenju Blizanaca i rušenju 'nepropusnog' i uvijek krajnje nadgledanog zida oko Gaze. Već se pojavljuju prve istine o sudjelovanju cionističkih helikoptera u pucanju na sudionike rave party-ja.

Desetljećima Palestinci nemaju pravo na život. Izolirani su od ostatka svijeta. Kamere im (na Zapadnoj obali) kroz prozore prate svaki pokret. Ne mogu izaći niti ući u svoju zemlju ako im doseljenici ne dopuste. Žive u nekoj vrsti kućnog pritvora s mogućnošću povremene šetnje ulicom (ali uz stalno prisutne kontrole). Nebitne su razlike načina maltretiranja u Gazi i na Zapadnoj obali. I jedan i drugi terorizam prije ili kasnije proizvest će one oblike ponašanja kojemu su izloženi građani ovih preostalih 'manjinskih entiteta' muslimanskog i kršćanskog naroda.

Recimo to jasno: Za najavljivani 'porast terorizma u svijetu' kriva je teroristička, cionistička, u državu pretvorena sljedba koncepta Manifest cionizma. Globalne medijske korporacije neće naravno raspravljati o uzrocima nego o pojedinačnim terorističkim aktima pojedinaca koji neće moći izdržati toliku količinu laži, šutnje i odobravanja istrebljenja jednog naroda. Bit će to novi povodi za nove masakre cionista jer osveta (koja se priželjkuje i razlozi za koju se stalno proizvode) neće biti dovršena dok se ne realiziraju politički ciljevi. A oni su mnogo veći od krvi Palestinaca i od Palestine.