Piše: Armin Sijamić
Granični pojas između Libana i Izraela od 8. oktobra, dana poslije upada Hamasa na jug Izraela koji je pokrenuo aktuelni rat u Pojasu Gaze, mjesto je okršaja dva stara neprijatelja. Stotine, ili čak hiljade vojnika, prema nekim tvrdnjama, ubijeni su od tog dana, uništene su manje vojne baze, tenkovi, bunkeri... Međutim, dva događaja po svojoj važnosti premašuju sve spomenuto.
Od samog početka rata u Pojasu Gaze Hezbollah učestvuje u ratu manjeg intenziteta, vežući za sebe, prema tvrdnjama te libanske grupe, neke od najelitnijih izraelskih vojnih jedinica. Pri tome, Hezbollah ostvaruje više različitih ciljeva u sklopu šireg obračuna Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, sa jedne, i Irana, sa druge strane.
Okršaj na jugu Libana i sjeveru Izraela već je nanio velike gubitke objema stranama, kao i civilima koji tu žive. Izraelski mediji su izvijestili da su desetine hiljada ljudi napustile svoje domove, turizam je prekinut, a ekonomska aktivnost smanjena. Izrael je bombardovao jug Libana više puta do sada, faktički pretvarajući granični pojas u ratnu zonu.
Sukob i njegovo moguće širenje brine Washington, koji od početka rata u Pojasu Gaze pokušava odvratiti druge aktere da se uključe. U regiju su poslani nosači aviona, a regionalne prijestonice četvrti put u manje od stotinu dana obišao je američki državni sekretar Antony Blinken.
Ipak, Hezbollah nije posustao, i dalje vrši napade koji su iz sedmice u sedmicu sve hrabriji. S druge strane, Izrael pribjegava oprobanim metodama likvidacije važnih (pro)iranskih zvaničnika, a jedna takva likvidacija pokrenula je, čini se, novu fazu u ratu protiv Hezbollaha.
Likvidacija Arourija i odgovor Hezbollaha
Drugog januara u južnom dijelu Bejruta, u uporištu Hezbollaha, u napadu dronom likvidiran je Saleh Arouri, zamjenik šefa politbiroa Hamasa. Ovaj palestinski zvaničnik vjerovatno je tamo trebao sresti, ili je ranije sreo, nekog zvaničnika Hezbollaha, pa je njegova likividacija bila dodatni šamar libanskoj grupi. Izrael nije preuzeo odgovornost za ovu likvidaciju, ali Hezbollah je zaprijetio osvetom upravo toj državi.
U subotu je Izrael pretrpio najteži udarac od početka rata s Hezbollahom. Naime, Hezbollah je, prema vlastitim tvrdnjama, pogodio bazu „Meron“ sa 62 rakete i projektila. Izraelski mediji su izvijestili da se radilo o više od četrdeset projektila.
Baza „Meron“ nije bilo kakva baza. Nazivana „oko Izraela“, baza je smještena na planini Meron (arapski Jarmaq) na 1.200 metara nadmorske visine, najvisočije tačke u tom dijelu Izraela. Iz te baze, prema tvrdnjama medija, Izrael je upravljao aktivnostima vojnih aviona i osluškivao područje Libana, dijelova Sirije, Turske, Kipra i Mediterana.
Baza je po priznanju Izraela pogođena i zatvorena, a najavljeno je njeno otvaranje nakon zamjene oštećenih dijelova. Broj žrtava u ovome napadu, ako ih je bilo, nije poznat. Istovremeno, Hezbollah tvrdi da je to jedna od samo dvije takve baze, pored baze Mitzpe Ramon na jugu Izraela. Obje baze su ključne za izraelsku kontrolu zračnog prometa.
Baza „Meron“ je smještena na osam kilometara od granice sa Libanom i pretpostavlja se da je kao takva zaštićena na različite načine, uključujući presretače raketa koji u najvećoj mjeri pogode one koje iz Pojasa Gaze ispaljuje Hamas. Tako je izraelska vojska pretrpjela težak udarac u ovome ratu, vjerovatno najteži od upada Hamasa na jug Izraela 7. oktobra.
Javnosti nije poznato čime je Hezbollah gađao bazu i kako je moguće da bazu pogode desetine projektila. Štaviše, Hezbollah je objavio video materijal u trajanju od nekoliko minuta na kome se vidi kako projektili pogađaju bazu, odnosno njene radare i osmatračnice. Na tim snimcima nije se vidio nikakav odgovor izraelske strane. Neki u Izraelu vjeruju da Hezbollah koristi protivtenkovske rakete da bi gađao zgrade i tvrde da od toga trenutno nema odbrane.
Likvidacija važnog pripadnika Hezbollaha
Izraelska vojska je na ovaj napad morala odgovoriti, budući da se radilo o udarcu koji je na više načina težak za Izrael. Ubrzo nakon napada na bazu Meron na jugu Libana, u selu u kome je živio, likvidiran je Wissam Hassan Tawil, poznat i kao Hajj Jawad, istaknuti pripadnik Hezbollaha. Tawil je ubijen u ponedjeljak kada je napuštao svoj dom i pokušao doći do automobila parkiranog na drugoj stranici ulice. Prema jednog verziji, Tawila i automobil je pogodila raketa, a prema drugoj, eksploziv se nalazio ispod automobila.
Neki mediji tvrde da je bio čak i zamjenik komandanta elitnih snaga Radwan, što su izvori bliski libanskoj grupi demantovali, ostavljajući mogućnost da je bio jedan od komandanata unutar te jedinice, zadužen za obuku vojnika. Ipak, da se radi o važnom članu Hezbollaha potvrđuje i činjenica da će se povodom njegove smrti u nedjelju pristalicama obratiti generalni sekretar Sayyed Hasan Nasrallah. U tom obraćanju javnost će vjerovatno saznati više o biografiji čovjeka koji je bio u Hezbollahu tridesetak godina.
Koliko je Tawil bio važan član Hezbollaha, pokazuju i fotografije na društvenim mrežama na kojima se on vidi u društvu gotovo svih važnih zvaničnika te grupe, uključujući pomenutog Nasrallaha, kao i iranskog generala Qasema Soleimania.
Novi krug
Da će Hezbollah pokušati osvetiti Tawila bilo je jasno u utorak. Hezbollah je saopštio da su napali bazu „Dado“ kod grada Safed, centralnu komandu izraelskih kopnenih snaga za sjever te zemlje. Ovaj put Hezbollah je dao manje informacija nego kada je napao bazu „Meron“, saopštivši da je na metu poslao naoružane dronove u znak osvete za ubistvo Arourija i Tawila.
Grad Safed je udaljen dvanaest kilometara od granice sa Libanom, što pokazuje sposobnost Hezbollaha da napada sve dublje u teritoriju Izraela. Ali tu nije kraj u simbolici ovoga napada. Smještenom na preko 900 metara nadmorske visine pripada mu titula „najvisočijeg grada“ u Galileji i „glavnog grada“ tog dijela Izraela. Osim toga, mjesto je rođenja aktuelnog palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa. Njegova porodica je napustila grad nakon rata 1948. godine.
Izrael i Hezbollah svakodnevno razmjenjuju vatru. Hezbollah je ovih dana objavio i video na kojem se vidi da pogađaju i jedan izraelski tenk, kao i da je izgubio nekolicinu boraca čije je fotografije objavio u sebi bliskim medijima. Za razliku od Hezbollaha, Izrael ne prijavljuje gubitke tako često niti daje precizne informacije o operacijama uz granicu sa Libanom.
Dakle, rat niskog intenziteta traje na granici Libana i Izraela, a njegovu eskalaciju pokušava spriječiti Blinken svojim posjetama Bliskom istoku. To nije slučajno. Nema sumnje da Hezbollah ima sredstva da Izraelu nanese teške udarce, što bi po logici stvari tu državu navelo na žestok odgovor, ili novi napad. Tako bi ovaj rat mogao prerasti u širi regionalni sukob koji bi bilo teško kontrolisati i čiji krajnji ishod u ovom trenutku niko ne može predvidjeti.