Za Oslobođenje piše Eldar Dizdarević
U petak, 21. juna 2024. godine, elektroenergetski sistem Bosne i Hercegovine doslovno se raspao. I nestalo je struje. Raspad sistema je krenuo iz Albanije, a potom je preko Crne Gore stigao u BiH i dijelove Hrvatske. Nakon toga mnogi su bh. stručnjaci komentarisali taj raspad sistema, a čak je i Nezavisni operator sistema BiH dao odgovarajuće informacije o tome. Međutim, samo su rijetki ukazali na zaista važne činjenice iz ovog kolapsa.
Elektroenergetski sistem BiH sastavni je dio jedinstvenog prenosnog sistema kontinentalne Evrope, ponosno ističu bh. institucije. Kada bi se posmatrala samo ova činjenica, moglo bi se lako zaključiti da je BiH već sada dio EU. Međutim, nažalost, to joj nije apsolutno ništa pomoglo u očuvanju sistema i snabdijevanja potrošača energijom. Bh. javnost do sada nije bila fokusirana na elektroenergetski sistem jer se uglavnom smatralo da BiH ima dovoljno električne energije te da su mogući manji, povremeni kvarovi, ali nikako raspad kompletnog sistema. Zato je raspad većinu iznenadio, iako postoji i nemali broj onih koji su to očekivali.
Raspad sistema se i mogao i morao očekivati. Zašto? Pa, prvo, zbog uvezivanja u jedinstveni energetski sistem, a drugo zbog zanemarivanja postojećih, tradicionalnih izvora energije, odnosno zbog dolaska zelenih. Finansirani obilno iz inostranstva preko raznih nevladinih organizacija agresivni zeleni fanatici su i u BiH počeli zagovarati takozvanu zelenu agendu, odnosno odustajanje od fosilnih goriva poput nafte, plina i uglja. Razlog njihove histerije je navodna borba protiv klimatskih promjena, uprkos tome što je više od 1.800 klimatskih naučnika iz cijelog svijeta, uključujući i četiri nobelovca, potpisalo Klimatsku deklaraciju u kojoj navode da trenutno ne postoji nikakva vanredna klimatska situacija. Ali šta znaju naučnici naspram plaćenih “agendaša”.
Zeleni su kao alternativu fosilnim gorivima ponudili solarne panele i vjetroelektrane. Kako je BiH plodno tlo za svakakve manipulacije i posebno strane uticaje, manija solarnih panela i vjetroelektrana - očekivano - zahvatila je i ove prostore. Nažalost, na štetu tradicionalnih izvora energije. Stoga je Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH, zaista u pravu kada je povodom raspada elektroenergetskog sistema upozorio u jednoj TV emisiji da krajem juna, kada je temperatura iznosila i preko 36 stepeni Celzija, elektroenergetski sistem BiH nisu spasili solarni paneli.
A šta je spasilo elektroenergetski sistem BiH? Najprecizniji i najtačniji odgovor na to pitanje dala je Jasmina Bišćević-Tokić, zastupnica SDA u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, koja je rekla: “Elektroprivreda BiH je angažirala sve kapacitete kako bi se normalizirala distribucija električne energije. Da li ste sada svjesni šta znači imati termoelektrane Tuzla i Kakanj? Neprocjenjive su. Novi obnovljivi izvori ih nikad neće moći zamijeniti”.
I u pravu je. Solarni paneli i vjetroelektrane su dobri alternativni izvori energije, ali samo za male potrošače i, naglasak, kao alternativni izvori energije. Solarni paneli i vjetroelektrane su najnesigurniji izvori energije koji u potpunosti zavise od vremenskih prilika. Nažalost, zeleni fanatici zagovaraju da se stabilni izvori energije u BiH zatvore, poput recimo termoelektrana, uprkos činjenici da BiH prema podacima British Petroleuma i američke agencije U.S. Energy Information Administration ima rezerve uglja koje su, pri sadašnjoj potrošnji, dovoljne za naredne 264 godine.
Iz pomenutog slijedi jasan zaključak. Ako BiH bude slijedila zelenu agendu, a pri tome odustane od resursa kojima raspolaže, onda se, gospodo, pripremite da vam raspadi elektroenergetskog sistema postanu svakodnevnica. No, nije to jedina posljedica. Pripremite se, gospodo, i da vam cijena električne energije skoči nebu pod oblake. Ali, ništa se ne brinite. Dok budete sjedili kući bez struje, moći ćete s ponosom reći da je elektroenergetski sistem BiH sastavni dio jedinstvenog prenosnog sistema Evrope i da BiH ispunjava sve svoje obaveze dekarbonizacije. Pripremite se, međutim, i za dodatne poreze koje ćete plaćati zapadnim brokerskim mešetarima i bankama - i to posredstvom nezajažljivih bh. institucija - za prekoračenje emisije ugljika.
Odustajanje BiH od resursa kojim raspolaže, naravno, nije baš inteligentna politika. Hajde, razumljivo je da jedna Švedska, čije postojeće rezerve uglja nisu dovoljne ni za narednu godinu, odustaje od uglja. Ali i ta ista Švedska je odustala i od solarnih panela i vjetroelektrana jer im, kako kažu predstavnici vlade, trebaju sigurniji sistemi snabdijevanja električnom energijom. Ali su ti Šveđani i pored toga poslali svoje (plaćene) emisare da u BiH “podučavaju i provode” odustajanje od uglja.
Na žalost većine, nadležni u BiH nikako da shvate u kakvim vremenima živimo. Svijeta kakav je do sada postojao više nema. Bill Holter, američki trgovac plemenitim metalima i finansijski analitičar, potpuno je u pravu kada kaže da postojeći prezaduženi (preko tri kvadriliona dolara) finansijski sistem nema apsolutno nikakve šanse da preživi, jer je to naprosto matematski nemoguće. Preneseno na našu situaciju, to znači da će ovdašnji dobrostojeći uposlenici, uglavnom javna administracija, sve manje i manje imati priliku da žive od kredita iz inostranstva koje će otplaćivati generacije koje dolaze.
Zemlje će se ubuduće morati okrenuti same sebi, što uopšte nije dobar znak za BiH koja je navikla da joj drugi kroje ekonomsku politiku. U ne tako dalekoj budućnosti preživjet će samo oni koji zaista budu imali nešto konkretno prodati, a što se potražuje na tržištu. Sva konkretna roba - a posebno energija - imat će prednost nad bilo kakvim papirnatim ili digitalnim novcem. U takvoj situaciji odustajati od rezervi uglja dovoljnih za naredne 264 godine nije baš pretjerano inteligentan potez.
Tu se, nažalost, potvrđuje da su dvojica psihologa, Richard Lynn i Tatu Vanhanen, bili u pravu. Oni su u svojoj studiji “IQ and the Wealth of Nations” naveli da BiH ima jedan od najnižih prosječnih koeficijenata inteligencije u Evropi. Prema studiji, jedino Srbija ima niži, dok Hrvatska ima isti IQ kao i BiH. Da cijela stvar bude još tužnija, zaista i nije potrebno biti pretjerano inteligentan pa shvatiti šta se trenutno dešava u svijetu. Treba samo znati čitati.
Tako je, naprimjer, njemački Institut Prognos javno upozorio tamošnje političare i privrednike - a i ostale koji hoće čitati - da će se u narednom periodu u uslovima geopolitičkih podjela svjetska trgovina znatno promijeniti te da se njemački privrednici moraju pripremiti za slabljenje prekogranične saradnje. Revitalizacija multilateralne globalne saradnje u ekonomskoj politici nije vjerovatna, zaključuju istraživači Prognosa, dodajući da se svi moraju pripremiti za trajni prestanak globalizacije. Realan scenarij je prema Prognosu poništavanje procesa globalizacije, uz pojačano isticanje nacionalnih interesa i protekcionizma.
Interesantno, i iz SAD-a stižu takve procjene. Larry Fink, čelnik ogromnog američkog fonda BlackRock, upozorio je nedavno svoje dioničare na “kraj globalizacije”. A to nam na kraju nameće pitanje - trebamo li se ubuduće uzdati, bar u slučaju energije, u jedinstveni sistem Evrope ili u resurse kojima raspolažemo? Najbolji odgovor na to pitanje nam je dao nedavni raspad bh. elektroenergetskog sistema.