Zbog dejtonskih rješenja BiH je danas u problemima, moramo razviti strategiju za građanski model uređenja države

(Patria) - "Gdje Bosna i Hercegovina stoji 30 godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma", naziv je panel diskusije kojoj je danas domaćin bio Internacionalni univerzitet u Sarajevu (IUS).

Skup su zajednički organizirali Centar za balkanske studije (BSC) i Odsjek za politologiju i međunarodne odnose IUS-a.

Domaćini skupa bili su profesori na IUS-u Jahja Muhasilović i Mustafa Krupalija, a kao uvodničar je učestvovao i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH Haris Zahiragić.



Muhasilović je tokom svog obraćanja, između ostalog, poručio da se 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, za koji su mnogi predviđali da toliko neće ni preživjeti, naša zemlja, nažalost, nalazi u ozbiljnim problemima.

- Dejton je sa sobom donio određene pozitivne stvari. Prvo, prekinuo je rat i to je najpozitivnija stvar. A drugo - dao je neki pravni okvir i osnov za izgradnju Bosne i Hercegovine.

Nažalost, ujedno je i ojačao sile separatizma, dajući im visok stepen autonomije, ali i decentralizirao BiH, što je svakako kontra građanskoj ideji naše države.

Ojačao je i etno-konfederalizam i etno-konfederalističke snage i dinamike u BiH. Samim tim otvorio je ogroman prostor Srbiji i Hrvatskoj da se konstantno miješaju u prilike u BiH koristeći bosanske Srbe i Hrvate, iako naravno obje zemlje na taj način aktivno krše Dejton.

Jer Dejton im je ograničio pravo miješanja u mnoge dinamike u Bosni i Hercegovini. Međutim, one to konstantno ignoriraju i iako su potpisnice Dejtonskog sporazuma - konstantno ga ruše.

A razlog zašto mogu nesmetano da to rade je između ostalog i nerad, odnosno podijeljenost i manjak vizije mnogih probosanskih političara i stranaka, tako da se ostavlja ogroman prazan prostor u koji su uskočile Srbija i Hrvatska - rekao je Muhasilović.

Podsjeća da su probosanske političke snage nakon rata imale više od 20 poslanika u Narodnoj skupštini Rs, a danas su spale na svega dva-tri. To je primarno krivica stranaka koje za sebe kažu da se bore za Bosnu i Hercegovinu, odnosno upravo tih probosanskih stranaka.



- I sve dok postoji to nejedinstvo, podijeljenost, manjak vizije i nedovoljan rad na jačanju Bosne i Hercegovine, Srbija i Hrvatska će kroz svoje ekspoziture u vidu Dodika i Čovića, odnosno SNSD-a i HDZ-a nastaviti da grabe sebi prostor i da Bosnu i Hercegovinu dodatno dijele, odnosno da dodatno jačaju te etno-konfederalne i separatističke snage - napominje Muhasilović.

A da bi se Bosna i Hercegovina na adekvatan način oduprla konstantnim nasrtajima Srbije i Hrvatske, napominje da je prije svega potrebno jedinstvo i mnogo veće zalaganje probosanskih političkih stranaka.

- Također, potrebna je vizija, odnosno strategija djelovanja ka građanskom, jer mislim da je to jedini izlaz za BiH. Međutim, mi smo propustili dvije historijske prilike.

Jedna je demografija, odnosno da demografski nadvladamo sve te separatiste i njihovu demografsku bazu. A druga je bila implementacija Aneksa 7, odnosno povratka prognanih na prijeratna ognjišta.

Nažalost, tu se pokazala određena nedisciplina, ali i pogrešne strategije s vremena na vrijeme koje nisu dozvolile da se Aneks 7 u potpunosti provede, iako je naravno bilo mnogo otežavajućih okolnosti naročito od strane srpske politike, koja je etnički očistila teritoriju entiteta Rs.

Bez demografije, demografske snage, bez jedinstva, bez vizije, bez više rada i bez Aneksa 7 teško da možemo promijeniti činjenice na terenu, jer jedino mijenjanjem činjenica na terenu možemo doći do građanske ideje.

Jer ne vjerujem da ćemo ikada uspjeti ubijediti prosrpske i prohrvatske politike da je i njima zapravo u interesu da se bore za građansku Bosnu i Hercegovinu, već ih jedino možemo poraziti kroz ekonomiju, demografiju i politiku - ističe Muhasilović.

Naš sagovornik navodi da je Dejton dosta loš sistem i da je on zapravo samo trebao poslužiti za prekid vatre. Međutim, dodaje, moguće je izdvojiti i određene pozitivne stvari iz tog sporazuma.



- Kad je potpisan Dejton, imali smo tri armije na terenu, a kasnije su formirane Oružane snage Bosne i Hercegovine. To se postiglo nakon Dejtona, političkim putem, iako je to naravno urađeno i uz pomoć visokih predstavnika i međunarodne zajednice. Ne treba ni tu njihovu zaslugu zaboraviti.

Zatim, recimo, tu je i zajednička fudbalska liga, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i brojne druge državne institucije - sve je to uvedeno poslije Dejtona. Međutim, daleko je to do dovoljnog.

Jer, naročito u posljednjih 15-20 godina splasnula je i ta volja da se stvari popravljaju, primarno u međunarodnoj zajednici, jer, nažalost, mnogi su očekivali da će nama međunarodna zajednica normalizirati Dejton i državu.

Međutim, onog trenutka kada je međunarodna zajednica izgubila svoje interesovanje da nastavi taj proces state buildinga, naša politika se tu opustila i jednostavno nije uspjela da preuzme dalje te političke procese - naglašava Muhasilović.

Osim toga, dodaje, u prilog nam nisu išli ni naša politička fragmentiranost, ni geopolitički gledano savez između Njemačke i Rusije, ni savez između Milorada Dodika i Dragana Čovića, odnosno revitaliziranje saveza Srbije i Hrvatske protiv Bosne i Hercegovine, jer je to jedino pitanje oko kojeg imaju saglasnost.

- Zbog toga je i stao taj reformski proces normalizacije Bosne i Hercegovine, ali mislim da ni mi danas dovoljno ne radimo u tom pravcu da se BiH normalizira, odnosno da se, koliko je to moguće, anuliraju štetne posljedice Dejtonskog mirovnog sporazuma - zaključuje Muhasilović u razgovoru za NAP.

(D.K.)