Mastalić Košuta: Opsada Sarajeva utvrđena je nepobitnim sudskim činjenicama, pokušaji revizionizma to ne mogu obezvrijediti

(Patria) - Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu organizirao je večeras tribinu i razgovor o temi "Opsada Sarajeva: Narativi i poricanje".

Gost predavač bila je dr. Zilha Mastalić Košuta s Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.



Potvrđene sudske činjenice

Mastalić Košuta je u uvodu obraćanja kazala da je još tokom međunarodnog oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, a zatim i kontinuirano u postratnom periodu, prisutan organizovan i smisleni revizionizam u vezi s opsadom Sarajeva.

Taj proces podrazumijeva sistematsko reinterpretiranje i negiranje historijski i pravno utvrđenih činjenica, uprkos postojanju obimne arhivske građe, savremenih vojnih izvještaja, svjedočenja žrtava i posmatrača, kao i brojnih pravosnažnih presuda međunarodnih i domaćih sudova.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), navela je Mastalić Košuta, u više je presuda nedvosmisleno utvrdio da je Sarajevo bilo izloženo dugotrajnoj opsadi te da je provođena "koordinirana, sistematska, dugotrajna kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva".

- ICTY je utvrdio i karakter rata u RBiH okvalifikujući ga međunarodnim oružanim sukobom, kao i udruženi zločinački poduhvat (UZP) u koji su bile uključene osobe iz visokih struktura Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), kao i najviše rukovodstvo političkih i vojnih organa Sr RBiH/Rs.

Ove sudske činjenice dodatno su potvrđene kroz rad nezavisnih istraživačkih institucija i akademskih studija. Ipak, uprkos takvom korpusu dokaza, u javnom prostoru se i dalje pojavljuju narativi koji osporavaju sam pojam opsade, negiraju razmjere nasilja ili prebacuju odgovornost za zločine - ističe Mastalić Košuta, piše Patria.

Naglašava da je prisutan ideološki i institucionalni mehanizam pokušaja mijenjanja činjenica i historije. Revizionistički diskurs najčešće se manifestuje kroz poricanje, kao i kroz pokušaje delegitimizacije sudski utvrđenih činjenica.

- Ciljana, sistematska i politički motivisana kampanja da se zločini potpuno poreknu nije zasnovana na metodološki utemeljenim istraživanjima, već na selektivnom korištenju izvora, teorijama zavjere i normativnim političkim ciljevima.

Jedan od takvih primjera jeste Zaključni izvještaj tzv. "nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine", objavljen 13. aprila 2021. godine. Analizom tog izvještaja očigledno je kako on ne zadovoljava osnovne standarde naučne validnosti i metodološke dosljednosti.

Detaljna analiza sadržaja izvještaja ukazuje na ozbiljne propuste u korištenju izvora, selektivni pristup podacima te izostanak ključnih sudski utvrđenih činjenica, naročito onih koje proizlaze iz presuda ICTY-a i domaćih sudova.

Izostavljanje relevantne sudske dokumentacije i oslanjanje na neprovjerene ili parcijalne izvore ukazuje na to da dokument nije usmjeren ka objektivnom i empirijski utemeljenom istraživanju, već prije svega ka ostvarivanju interpretativnih i političkih ciljeva - napominje Mastalić Košuta.



Pokušaji historijskog revizionizma

Na revizionistički karakter ovog i srodnih izvještaja, dodaje, upozorio je i ICTY, navodeći da se radi o pokušajima historijskog revizionizma. Istog stava su stručnjaci, njih 31, koji su u otvorenom pismu izvještaj okvalifikovali revizionističkim.

Sistematska analiza dostupnih podataka dodatno pokazuje da popisi žrtava o stradanju srpskog stanovništva u Sarajevu koji potiču iz institucija Republike srpske, izostavljaju presudne informacije, nisu zasnovani na relevantnoj, provjerljivoj i sudski potvrđenoj dokumentaciji te kao takvi ne mogu biti smatrani pouzdanim niti naučno relevantnim izvorima.

Njihova upotreba, pojašnjava Mastalić Košuta, bez kritičke evaluacije predstavlja ozbiljan metodološki propust i doprinosi revizionističkim narativima.

- Analiza revizionističkih narativa vezanih za opsadu Sarajeva pokazuje da oni nisu novijeg datuma, već da su bili prisutni i za vrijeme ratnog perioda, kao i tokom samih sudskih procesa pred ICTY-jem. Tokom tih postupaka, odbrane optuženih su se u velikoj mjeri oslanjale na svjedočenja desetina svjedoka i "eksperata", čije su tvrdnje ocijenjene kao nerelevantne, nepouzdane ili "pod sumnjom".

Riječ je o svjedocima koji su se ponavljali u različitim predmetima, često iznoseći identične ili blago modificirane teze, što je dodatno narušavalo njihov kredibilitet. Sudska vijeća su nakon takvih svjedočenja nerijetko izražavala otvoreno negodovanje, a ključne tvrdnje odbrane bile su lako oborive kroz materijalne dokaze, balističke analize i nezavisne izvještaje - govori Mastalić Košuta.

Posebno je važnim naglasila da ne postoji nijedan svjedok čija je svjedočenja ICTY prihvatio kao relevantna i pouzdana u smislu potkrepljivanja teza o tzv. "samogranatiranju" Sarajeva ili o sistematskom prebacivanju krivice na Armiju Republike Bosne i Hercegovine.

Isto važi i za montirane ekspertize pojedinih "stručnjaka" iz Srbije, koje su u sudskim postupcima temeljito osporene i odbačene. Predmet Stanislava Galića predstavlja paradigmatičan primjer: iako je odbrana pokušala konstruisati alternativni narativ o odgovornosti za snajperski teror i granatiranja, sudski ishod je bila pravosnažna presuda doživotnog zatvora, zasnovana na utvrđenoj odgovornosti za Sarajevo.

Nakon neuspjeha pred ICTY-jem, dalje navodi Mastalić Košuta, isti akteri i narativi nastavljaju djelovati izvan sudskog okvira, kroz kontinuirane kampanje poricanja i dezinformacija, prenosi Patria.

- U javnom prostoru se svakodnevno reproduciraju tvrdnje o navodnim manipulacijama žrtvama, uključujući ekstremne teze poput onih da su "Muslimani podmetali lutke, proteze i stare leševe", koje je Radovan Karadžić iznosio u svojoj odbrani u vezi sa masovnim zločinom na Markalama.

Tvrdnje o "samogranatiranju", poput onih vezanih za masakr u ulici Vase Miskina, praćene su medijskim konstrukcijama da su "ulice bile minirane", kako je objavljeno u listu Politika 28. juna 1992. godine.



Hiljade dokaza

U istom kontekstu treba posmatrati i pismo komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Tomislava Šipčića, upućeno načelniku Štaba UNPROFOR-a, u kojem se iznose krajnje propagandne tvrdnje poput navoda da se "srpska djeca bacaju lavovima" (Politika, 16. juli 1992.) - riječi su Mastalić Košuta.

Prema njenim riječima, cilj ovakvih narativa jeste stvaranje lažne slike prema kojoj Sarajevo navodno "nije bilo pod opsadom", već su, naprotiv, dijelovi pod kontrolom Vojske Republike srpske bili "pod opsadom", dok su Srbi predstavljeni kao kolektivne žrtve zločina, pa čak i "genocida".

Ovaj diskurs predstavlja klasičan primjer historijskog revizionizma, koji ignoriše sudski utvrđene činjenice, hijerarhiju odgovornosti i kontekst sistematskog nasilja nad civilnim stanovništvom.

Kontinuitet ovakvih interpretacija vidljiv je i u savremenim političkim izjavama, poput one Aleksandra Vulina, ministra unutrašnjih poslova Srbije, koji tvrdi da "Srbi znaju šta su Markale, znaju šta je Vase Miskina i znaju koliko puta im je podmetnuta krv na rukama".

Takve izjave, upozorava Mastalić Košuta, ne predstavljaju legitimno preispitivanje historije, već nastavak diskreditovanih narativa koje su međunarodni sudovi već temeljito razmotrili i odbacili, piše Patria.

- Tokom rada ICTY-ja vođeni su svakodnevni i sistematski napori u cilju dokazivanja počinjenih zločina, koji su uključivali svjedočenja preživjelih, direktnih učesnika, pripadnika zaraćenih strana, međunarodnih posmatrača, kao i domaćih i međunarodnih eksperata iz oblasti vojne taktike, balistike, forenzike, demografije i međunarodnog humanitarnog prava.

U tim procesima prikupljene su i analizirane desetine hiljada dokaza - dokumenata, zapovijedi, transkripata, video i foto-materijala, balističkih nalaza i forenzičkih izvještaja - koji su prošli višestruke sudske provjere i koje je ICTY, nakon rigorozne evaluacije, ocijenio kao relevantne i pouzdane.

Izuzetna važnost procesuiranja pred međunarodnim sudom ogleda se upravo u tome što je ICTY uspostavio visoke standarde dokazivanja, transparentnosti i pravne verifikacije činjenica.



Naslijeđe ICTY-ja nije ograničeno na pojedinačne presude, već predstavlja trajno i izuzetno vrijedno historijsko, pravno i dokumentarno naslijeđe, koje čini temelj za naučna istraživanja, obrazovanje, kulturu sjećanja i odgovornu javnu debatu.

Pokušaji njegovog osporavanja ne predstavljaju naučnu kritiku, već politički motivisano poricanje i revizionizam, koji je u direktnoj suprotnosti sa međunarodnim pravom i utvrđenim historijskim činjenicama - zaključila je u svom izlaganju Mastalić Košuta.

(D.K.)