Prof. Dr. Claudia von Werlhof: Prisilno cijepljenje koje genetski mijenja ljudsko tijelo…čime ono prestaje biti ljudsko
Studiozni pregled surove stvarnosti u kojoj se zateklo čovječanstvo, u kojoj je umjetno proizvedena pandemija COVID-19 mnogima otvorila oči, kada je postalo jasno da je oštri otpor i zaokret od tehnokracije i preobrazbe čovjeka u roba umjetne inteligencije, neophodno za spas živog bića i ljudske vrste
Autor: Prof. Dr. Claudia von Werlhof
Izvorni naslov: Compulsory Vaccination That Genetically Alters the Human Body … No Longer a ”Human Being”?
Hoće li nas vratari „Gates keepers“ tzv. Corona – pandemijskih snaga prisilno cijepiti nakon čega se više nećemo moći vratiti u normalu? Što se doista podrazumijeva pod „novim normalnim“?
U ovom trenutku se o ovim pitanjima intenzivno raspravlja: postoje nagađanja, insinuacije, a zatim i poricanja. Među stanovništvom se stvara otpor, a ako ni zbog čega drugog, onda zbog zle slutnje.
Prema Dr. Claudii von Werlhof, sociologinji i profesorici političkih znanosti, središnji problem ove rasprave još nije ni dotaknut.
Na trenutna zbivanja treba gledati u mnogo širem kontekstu. U svojoj analizi predviđa različite scenarije u kojima svi slijede već postojeći, mnogo širi plan koji pripada transhumanizmu, izgledno neizbježnoj paradigmi 4.-te industrijske revolucije. Osim ako….
„Mi smo ljudska bića, a ne strojevi“ uzvikivao je jedan govornik za vrijeme prvosvibanjskih demonstracija u Beču i dobio veliki pljesak mnoštva. Ustvari, sve mjere koje su poduzete protiv korona virusa mogu se opisati jednom rečenicom:
Od nas se traži da se ponašamo kao da nismo ljudska bića nego strojevi.
* * *
* * *
Obeshrabruju nas za bilo kakvo suosjećanje prema drugome, za vlastite misli, govor i mišljenje ili spontano djelovanje. Nema niti riječi o tome da zajedno pjevamo, plešemo ili vježbamo, ili da možda zajedno rastemo. Ne smijemo biti blizu, dotaknuti jedan drugoga, i na kraju, moramo se maknuti jedan drugome s puta. Trebali bismo napustiti starije i indoktrinirati svoju djecu idejama da su prijetnja baki i djedu kako bi i oni naučili biti strojevi bez empatije.
Kao takvim bićima, nalik strojevima, jedina dopuštena emocije koja se čak i potiče jest strah od virusa kojega bi se trebali bojati kao kuge, a svakoga od nas trebalo bi se smatrati njegovim potencijalnim nositeljem. Na taj način strah se ukorjenjuje, strah od neprovođenja dovoljno brižljivih mjera zaštite nas samih od „kuge“ neprekidnim nametanjem higijenskih poruka o pranju ruku, općoj čistoći i dezinfekciji, udaljavanja od tijela kao „prljavog“ koje se sad predstavlja opasnim za nas i za druge.
Postajemo opasnost samima sebi time što smo još živi, što imamo tijelo i funkcionalni organizam s osjetilima umjesto da smo strojevi. Na taj se način počinjemo bojati samih sebe.
Zahtijeva se da se očistimo od tjelesnosti. Potrebno je osjećati odvratnost prema sebi i prema svome tijelu, a da i ne spominjemo tuđa.
Iz tehnološke perspektive „ljudsko biće“ je zastarjeli model koji se pod hitno mora promijeniti. U tom procesu ona ili on, kako se tvrdi, će biti „usavršen“.
Koji su rezultati toga? Trebali bismo željeti biti strojevi više nego ljudska bića, mrtvi više nego živi, ucijepiti osjećaj da je bolje biti u dobro osiguranoj tamnici nego živjeti u slobodi gdje nas vrebaju nevidljive i svepristune opasnosti koje nam odasvud prijete.
Ovo je stvarna teorija zavjere odozgo
Moja pretpostavka je da neprekidno širenje opasnosti od korona virusa djeluje kao teorija zavjere odozgo.
Namjera joj je da nas terorizira do tog stupnja da pristanemo raditi ono na što drugačije nikada ne bismo pristali [1]. Točnije, dresiraju nas da se bojimo neke navodne opasnosti iz prirode koja je, navodno sada, masivnim mjerama suzbijena i sad smo privremeno “zaštićeni”.
Dapače, tvrdim da su odgovarajući postupci usmjereni k tome da nas se pretvori u bića koja bi trebala biti bolje opremljena protiv takvih navodnih opasnosti iz prirode. Na taj način bismo se pretvorili u „bolje“ ljude tj. znatno izmijenjene, poput stroja. Tako bismo prestali biti samo ljudska bića. To bi nam trebao omogućiti napredak medicine!
Plan ovih promjena je zasigurno već davno napisan, a to je vidljivo posebno u promišljenom toku akcija koja se sada provode [2]. Daleko smo od toga da sve znamo. Koronamania nije samo tako odozgora spuštena u svijet, šale ili eksperimenta radi, da bi prvo zaustavila planet, pa da se poslije sve vrati u „normalno“ kakvo smo poznavali.
Očekivano tzv. „novo normalno“ planira se stvoriti iz onoga što trenutno imamo. Ne postoji namjera povratka na onu istu vrstu ekonomije prije korona virusa.
Mi ćemo ostati kod zadnje teme o zdravlju, one o našem fizičkom zdravlju koje je tjelesni dio problema, jer upravo ovaj dio ostaje potpuno nejasan.
Jer i prije nego je zgotovljeno i dovoljno testirano cjepivo, već se govori o programu masovnog prisilnog cijepljenja koja će se primijeniti na cjelokupnom stanovništvu planeta i za to se isto tako pripremaju potrebne zakonske odredbe.
Ono o čemu raspravljamo ovdje više da nastavimo moju raspravu, nije u službi našeg zdravlja nego je u funkciji nove definicije onog što bi ljudska bića trebala biti i što ćemo biti ili nećemo biti s obzirom na uspješnost provedbe ovakvog koncepta.
Transformacija čovjeka kao ljudskog bića
Ovaj problem kao takav još nije postao predmet javne rasprave. Trenutne rasprave usmjerene su uglavnom na novac, na profit farmaceutske industrije i skandalozne mjere njegova povećanja. Drugi fokus je na pokušaju uspostave gotovo potpune kontrole nad ljudima, a da bi se to postiglo trebalo bi ukinuti sva ljudska prava.
Međutim, ono što još nije bilo predmet interesa javne rasprave je „tehnološki progres“. On se odvijao iza zatvorenih vrata i sada se ubrzano primjenjuje. U pitanju je transformacija ljudskih bića. O toj temi se nigdje u javnosti nije raspravljalo. Nije se smatralo vrijednim javne rasprave.
„Tehnološki progres“ o kojem ovdje govorim ne koristi se samo za „gospodarenje“ prirodom koja nas okružuje, njenim rastavljanjem i sastavljanjem i tako njenim pretvaranjem na novi način u „drugu“, pretpostavljeno „bolju“ prirodu – STROJ – već je to također paradoksalno izgledno i u pričuvi za nas, ljude, koji smo navodno „ponos stvaranja“. Iz perspektive tehnološkog napretka „ljudsko biće“ je potrošeni model koji traži hitnu „transformaciju“ tijekom koje se treba „poboljšati“. Ljudska bića trebala bi postati nešto nalik „strojevima“.
Najprije smo o tome čuli dok se najavljivalo „cijepljenje“. Upravo je ono u skoroj pripremi za sve ljude nakon što nas budu uspjeli uvjeriti u strah od prirode, strah jednih od drugih, i strah od samih sebe. Pretpostavlja se da ćemo biti cijepljeni nečim, čak ako to i ne budemo htjeli, a svaki otpor će biti smatran „zaostalošču“ ili čak „okrutnošću“. Otpor cijepljenju smatrat će se odbijanjem toliko najavljivane mogućnosti spasa od straha, a mogao bi se nametnuti putem (zakonske) odluke o masovnom cijepljenju, za koje se drži da će nas osloboditi „kuge“.
U tom kontekstu to može značiti dvije stvari: pretpostavljeni gigantski multimilijardski posao, što je sasvim jasno. Zatim bi to mogla biti velika mogućnost pretvaranja čovječanstva u neku vrstu čovjeka– stroja –spodobe, kiborga ili „transhumane“ stvorove.
Stroj kao navodno poboljšanje prirode, kao prirodna zamjena, u skladu je s najnovijim izmišljotinama – nije demokratske, već totalitarne konstrukcije.
Rasprava o ustrojenom čovjeku i ljudskim strojevima
Rasprava sada započinje vrlo konkretnim koracima [3], a ne kao znanstvena fantastika kakva je bila u prošlosti. Razlog za to je očit: tehnološki napredak je došao do pronalaska stroja kao središnje tehnologije modernog vremena. Strojevi su na putu da postepeno preuzmu sve oblike života. Stroj djeluje takoreći na imperijalistički način i ne zaustavlja se ni pred čim. Ne zaustavlja se pred ljudskim bićima. Posao stroja je da preobrazi sve prirodno u stroj.
Općenito, isprva je došlo do prilagodbe ljudskog ponašanja prema stroju – od vojnika do tvorničkih radnika. I danas je to od svih nas prema računalu, “stroj strojeva”. Moramo slijediti naredbe (upute) ovog stroja [4] kao da smo dio njega ili, kao i svaki stroj, neće raditi ispravno.
Budući da je stroj navodno bolji nego prirodna zamjena, on kao pronalazak nije demokratska nego totalitarna konstrukcija [5]. Stroj preuzima prednost nad prirodom i uvijek se traži nasilni čin za njeno razaranje. Međutim od postanka znanosti i njene nasilne metodologije, znanost se uvijek branila tvrdnjom da je priroda „mrtva materija“, što naravno nije točno [6].
Ne trebamo biti iznenađeni da naš dodir sa strojem ima za posljedicu našu promjenu. Primjenjene su brojne vanjske mjere za mimetičko približavanje i prilagodbu tijela stroju – uključujući i „estetske“.
Događa se ugrađivanje umjetnih udova, čak su i zamjenski organi ugrađeni u ljudsko tijelo. Dosad se, međutim, nije dogodila promjena ljudskog tijela iznutra, da bi se tijelo učinilo sličnim stroju ili uskladilo sa strojem, ili čak transformiralo tijelo u živi stroj u cjelini. Upravo je to sada u planu s novim tehnologijama [7]. To je bilo u planu odavno.
Poznati američki sociolog Daniel Bell je izjavio: “Ljudi se mogu nanovo stvarati ili odbaciti, njihovo ponašanje se može kontrolirati, njihova svijest se može promijeniti.“[8] On time izražava svoj pozitivni stav, upravo kako to čine i njegove kolege iz područja znanosti. Je li to naivnost? Otkuda dolazi taj optimizam koji prati tehnološki napredak i koji je mnoge od nas spriječio da mu se suprotstavimo?
Kakav je odnos između “pandemije” i ovog “napretka”?
Mi smo sada suočeni s činjenicom da bi „pandemija“ doista mogla imati veze s takvim „napretkom“. U ovom trenutku izgleda kao da postoji plan cijepljenja cijelog čovječanstva i navodni pokušaj da se čovječanstvo oslobodi od bivanja taocem virusa.
Nakon svega cijepljenje sada nudi jedinstvenu priliku da uđe u toliko tijela kao nikad do sada. I to je pogodna prilika da se u tijelo stavi nešto što će ga promijeniti iznutra. I dalje, to će učiniti tijelo upotrebljivim izvana, tj. povezanim sa širim tehnološkim sustavom, Mega – Strojem [9]. Shodno tomu moraju se postaviti pitanja kakav tehnološki napredak se nudi u tom smislu.
Bill Gates, bivši čelnik Microsofta koji je planirao svijet cijepiti protiv korone, želi cijepiti 7.8 milijardi ljudi na planeti Zemlja, uključujući i trudne žene, novorođenčad kao i one koji se upravo oporavljaju od korone (!). Međutim, u međuvremenu se njemačka vlada još nije odlučila prihvatiti predviđenu tzv. „kartu imunološkog ideniteta“.
Dalje, mora se voditi računa o sadašnjem nadzoru građana putem umjetne inteligencije, sustava kontrole – cenzure umjetnom inteligencijom na internetu, ukidanju slobode govora na internetu [10]. Očito je da se očekuje da neće svatko biti oduševljen navodnim olakšicama koje cijepljenje može donijeti unatoč obećanju o slobodama putovanja i profesionalnog izbora koja mogu biti izazov. Suprotno tomu, u slučaju odbijanja cijepljenja, postoji opasnost da će ove slobode biti uskraćene, što nije ništa drugo nego ukidanje temeljnih ljudskih prava.
U postupanju s pandemijom i poslije nje naše zdravlje nije tema.
Našem zdravlju prijete daleko veće opasnosti, kao npr., radioaktivnost, zagađenost česticama, glyphosat, hrana opasna po zdravlje i utjecaj 5G mreže o kojoj se nigdje ne govori. Ni propisane maske ne služe zdravlju, nego su mu protivne. One su opasne za zdravlje je mogu dovesti do samozaraze i uskratiti potreban kisik. Tako mogu biti uzrok simptoma bolesti, a da i ne govorim o psihološkim posljedicama. Uopće se ne radi o borbi protiv virusa, iako smo mi u to mjesecima vjerovali.
S obzirom da prema istinskim medicinskim perspektivama korona virus nije opasniji od ostalih virusa gripe, stalno mutira i ono najvažnije, ne može se smatrati neprijateljem kojeg bi se moglo iskorijeniti jednim cjepivom. [11].
Osim toga, u ovom trenutku cjepivo nije razvijeno jer sam virus još nije pravilno identificiran. Nakon otkrića cjepiva ono se mora testirati u razdoblju od nekoliko godina prije nego što se njegova primjena dopusti, uz napomenu da je vjerojatna mutacija virusa.
Nije logično i nije odgovorno poduzimati brzo masovno obavezno cijepljenje do kraja 2020. godine, bez da itko ima zakonsko pravo nekoga smatrati odgovornim za moguće štetne posljedice [12]. Takve se posljedice često događaju čak i kod cjepiva koja su testirana dugi niz godina i koja se redovito primjenjuju. To znači da se ne radi o cijepljenju u medicinskom smislu. Planirano cijepljenje se stoga može objasniti samo na način da mu je svrha sasvim drugačija.
O čemu se tu doista radi?
Trenutno se nalazimo usred takozvane 4. industrijske revolucije. To znači masovno uvođenje i širenje svih novih tehnologija: genetskog inženjeringa, uključujući sintetsku biologiju, umjetnu inteligenciju i nanotehnologiju kao i geoineženjering zajedno s povećanom upotrebom elektromagnetskih tehnologija u višim atmosferama Zemlje i u našim tijelima [13].
Istovremeno, u svjetlu trenutnog uspjeha korporacija koje rade s ovim tehnologijama i vojno-industrijskim kompleksom, može se prepoznati kakvo će biti novo restrukturiranje globalne ekonomije koristeći njezin “kontrolirani kolaps” putem izvanrednih mjera samoizolacije (karantene)[14].
Ekonomski model koji se sada promiče kao oblik društvenog uređenja povezan je s novim tehnologijama koje se zovu „GREEN NEW DEAL“. Navodno se radi o uvođenju postkapitalističkog, deglobaliziranog i prirodi naklonjenog društva.
Međutim, u tom kontekstu zagonetno je da se nove tehnologije uglavnom smatraju „zelenima“ uključujući čak i nuklearnu energiju, novu industrijsku revoluciju i sredstva s kojima se namjeravaju uvesti i primijeniti ove tehnologije. Ovaj „dogovor“ koje je između ostalog zagovara EU Komisija, a posebno njene „zelene“ stranke, upravo je suprotan onomu što se tvrdi da jest [16]. Kako to razumjeti?
Digitalizacija je novi projekt koji zadivljujuće ne dobiva ništa osim opsežnog pristanka, ustvari je izraz za nove tehnologije posebno u obliku IoT „interneta stvari“ . To je digitalizirani MEGA STROJ s umjetnom inteligencijom putem kojega bi se sve stvari trebale “kibernetički” povezati.
Sada posvuda propagirana digitalizacija upravo sve to omogućuje . Svaka unesena „stvar“ ostavlja svoju „informaciju“ u IoT. Ti podaci su „energija“ kojom IoT upravlja, tj. Oni se smatraju njenim uljem – kako ih je kancelarka Angela Merkel nazvala figurativno se izražavajući.
IoT aktivnosti se u sustav dovode putem senzora koji trebaju biti montirani na svu opremu: zgrade, cjelokupnu infrastrukturu, također na otvorenom, kao i na ljudska bića koja bi trebala komunicirati s IoT-om [17].
U i putem IoT stroja sve informacije dobivaju “jednak tretman”, tj. činjenične informacije kao i ljudske informacije. Dakle, više ne postoji razlika između različitih vrsta informacija.
Kao rezultat toga smatra se da se ljudska bića ne razlikuju od stvari i njihovih informacija. Postoji softverski program koji regulira postupanje s tim stvarima, tj. tim podacima, koji ih mogu prosljeđivati ili brisati. To je poput rada na našem osobnom računalu, na što smo navikli posljednjih desetljeća.
Ono što je novo jest činjenica da se ona primjenjuje na nas same. Mi smo ti koji bivaju pretvoreni u „stvar“ ili „informaciju“ u IoT mega stroju.To znači da i mi sami trebamo biti opremljeni senzorima koji će prenositi naše aktivnosti. Samo na taj način možemo sudjelovati u Mega – Stroju. Ovo novo „sudjelovanje“ trebalo bi postati pretpostavka za novu normu za sve građane. Mobiteli i pametni telefoni su preteča toga.
“Transformacija ljudske vrste”
Sada bismo trebali biti povezani sa strojem također i iznutra, putem naših tijela, a ne samo izvana. Namjera nam je postati dio Mega-Mašine IoT-a, pa čak se i sami pretvoriti u kvazi-strojeve.
Zamišljeno je da ćemo uskoro ne samo biti kao strojevi, a to znači da nećemo samo težiti takvom ponašanju, nego ćemo tehnički biti prisiljeni postati strojevi.
“Predvidivi, mjerljivi, svedeni i pripremljeni u svojoj kompleksnosti da budemo stavljeni u pogon, poslušni praktičnim ograničenjima. Biti regulirani izvana, identično umnoživi, zamjenjivi, podložni kontroli, dovedeni do prozirnosti, neupitno zatvoreni u kontrolni sustav tako da djelujemo sto posto prema zadanim zahtjevima [18].”
Da bismo pouzdano djelovali kao strojevi, moramo se promijeniti na tjelesnoj razini, tj. u unutrašnjosti naših tijela. Vanjska prilagodba stroju, tj. bezuvjetna poslušnost, više nije dovoljna sustavu, zbog “preostalog rizika od čovjeka”. Dio plana je da nam se ugrade različiti čipovi, onako kako se to čini već neko vrijeme sa životinjama. Trebali bi smo biti „cijepljeni“ senzorima i drugim uređajima za pohranu memorije ili mini strojevima uključujući i nanobotove. Pod uvjetom da će se razviti takvi uređaji, uključujući njihovu sposobnost ponovne reprodukcije, tj. da se samostalno reproduciraju, a predviđeno je da se to provede tijekom ove godine [19].
Ovim postupkom trebali bismo biti „povezani“ odnosno registrirani da se nama može upravljati izvana putem elektromagnetskih valova i uskoro putem satelita iz svemira [20]. Moguće je da bi se ova procedura unutrašnje „mehanizacije“ mogla pretvoriti u naglo pretvaranje ljudi u strojeve. Jedan od modela za praćenje i identifikaciju pojedinca već postoji, to je implantat ID2020 [21].
…uloga plana je ništa manje nego namjerna preobrazba cijele ljudske evolucije u kaos.
Ovaj pokušaj doseže vrhunac u razvoju novog cjepiva koje bi, uz pomoć genetičkog inženjeringa, trebalo trajno izmijeniti ljudsko tijelo. Čine se da se upravo to namjerava učiniti (direktno putem DNA ili indirektno putem mRNA).
Ovo se planira postići putem specifične trostupne injekcije kojom se osigurava razbijanje procesa odbacivanja strane DNA putem “elektrooperacije” tj. unutarnjim elektro šokovima prisiljavajući stanice da otvore membrane stranoj DNA ili mRNA transmiterima [22].
Na taj način bi nas silom pretvorili u genetski modificirane organizme, GMO-ove,a možemo pogoditi što bismo onda trebali biti: Himera – Strojevi bez volje? Definitivno više ne bismo mogli biti ljudi u posjedu svojih punih ljudskih potencijala i prirodnih moći.
Na bubnju je ništa manje nego dovođenje čitave ljudske evolucije u kaos: temeljno povjerenje u ljudsko tijelo koje smo do sada imali postalo bi nemoguće. Nitko ne zna kako će tijelo reagirati i kakve će posljedice ovakva tehnološka intervencija imati, niti kako će se s time izboriti, ako se nakon toga više nećemo moći pouzdati u mogućnost samoiscjeljenja ljudskog organizma.
“Genetičke poruke, koje je priroda sačuvala tijekom tisućljeća trebale bi se izmiješati, a poludjele spodobe nastaviti budućnost…Pripravnici molekularnih čarobnjaka jedva čekaju da konačno započnu genetsko preuređenje ljudskog bića… Ono što me užasava jest nepovratnost takvog procesa, komentirao je Erwin Chargaff [23], veliki kemičar, genetičar i kritičar genetskog ineženjerstva ovakve vrste tehnološkog napretka.”
Izgleda da došlo to vrijeme. Jeremy Rifkin, bivši kritičar genetskog inženjeringa, sada preporučjuje The Green New Deal – Novi Zeleni Pokret koji propagira uvođenje novih tehnologija, zalaže se za ” sveobuhvatnu transformaciju ljudske vrste i stapanje računalne tehnologije s genetskom prema moćnoj novoj tehnologiji današnjice [24].
Tako je on na zajedničkoj liniji s Bill Gatesom.Ovdje se radi o „stvaranju Novog svijeta” a uz to i stvaranju novih ljudi.
“To je druga priča o stvaranju koja izvire iz laboratorija i uspostavljanje umjetno stvorene prirode putem bioindustrije, kojoj je namjera da zamijeni izvorni koncept evolucije prirode “[25].
Novi svjetski poredak s novim ljudima?
To bi uistinu bio „novi svjetski poredak“ ako bi se takve nevjerojatne, po sebi štetne, nepovratne, čak i nasljedne invazije na naše pravo na tjelesni integritet, na naše genetsko naslijeđe u budućnosti, uspjele primijeniti na globalnoj razini.
Takvo uplitanje utjecalo bi čak i na sam Conditio Humana, tj. Na našu reprodukciju kao ljudske vrste. Ne bi bilo pretjerano nazvati takvu intervenciju najvećim mogućim zločinom protiv čovječnosti.
Međutim, čak ako ljudi uspiju izbjeći ovakvu vrstu masakra, postojanje izvan Mega Stroja IoT nije dugoročno zamišljeno. Kina je prva zemlja koja se tu istaknula, ali vjerojatno samo na organizacijskoj razini, u stvaranju vanjskih oblika „mehanizacije ili ustrojavanja. Nije slučajno da se Kina sve više spominje kao pozitivan primjer budućeg razvoja. Osim problema političkog totalitarizma i eventualnih tehničkih transformacija, ljudskog biće postoji i opći pravni problem.
Ljudska prava – tehnički zastarjela?
S obirom na to da u IoT-u nema razlike između informacija i ljudskih bića, svi se tretiraju kao „stvari“, mi više nismo definirani kao ljudska bića u Mega – stroju IoT. Zato će se naša prava kao ljudskih bića učinkovito raspadati u takvim uvjetima, jer su tehnički “zastarjela”. To se čak odnosi i na osnovna ljudska prava, a ne samo na građanske slobode. Stvari, informacije i strojevi nemaju takva prava. U jednakom postupanju koje se temelji na standardu „stvari“ takva bi se prava raspala, a s njima s vremenom i pravni učinci na našu kontingentnu umjetnu genetsku transformaciju, tj. I sam Conditio Humana! S tehnološkim napretkom zakonodavstvo se može takoreći izbrisati, ili?
Mega-stroj, kao i svaki drugi stroj, po definiciji je totalitarnog karaktera i zapravo je oružje. Sastoji se od reda i poslušnosti. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno za njega ili sebe.
Građanska prava i slobode su već uveliko ograničeni ili su se raspali zahvaljujući korona pandemiji.
Nadalje, očito se ne planira uspostava ovih sloboda. Naprotiv, upravo bi i ljudska prava, poput prava na tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo, mogla biti sljedeća; u nekom trenutku možda čak i pravo na život … To je trajna logika “ustrojavanja”. To znači da neće biti drugog života osim onog sa strojem. Jer sam stroj sada znači „život“ čak i bolji oblik života. U takvom svijetu ljudi postaju “zastarjeli”, čak i “ugrožena vrsta” [26]. Kako će se to odraziti na zakonodavstvo?
U kontekstu novih tehnologija o tome se već mnogo govorilo i raspravljalo nadugačko i naširoko. Kad je u pitanju umjetna inteligencija, ljudska prava nisu tema ni u općem ni na individualnom planu. Tako se postupa i s pitanjima genetskog inženjeringa, čak i sintetske biologije – područja koje pokušava stvoriti ljudska bića umjetnim putem.
Umjesto toga, na kraju se radi o nama kao mogućim “izumima” na koje će netko, na primjer, moći zatražiti pravo na patent, vjerojatno onaj koji nas je genetski izmijenio.
Ako bude priznat patent na ljudski život, a ne samo na živote životinja i biljaka, onda mi pripadamo onome čije smo izumiteljsko djelo, a ta nas osoba tada ima pravo i uništiti, može nas izbrisati, poništiti.
Unutar Mega – Stroja koji se temelji na umjetnoj inteligenciji to je već uspostavljeno. Jedino u „zajednici“ IoT kao stroj mi smo nešto ili netko. Mi kao neovisni ne postojimo. Na taj način se ne možemo više smatrati slobodnim, suverenim i neovisnim „pojedincima“ (Čudno, neki ljudi ovo nazivaju “socijalizmom”).
Demokracija i priroda ostaju nepotrebne?
Iz ove perspektive možemo vidjeti zašto demokracija više ne bi bila potrebna i ne može više postojati, jer stroj djeluje strogo hijerarhijski, isključivo u skladu s „praktičnim ograničenjima“ kao dijelom kontrolnog sustava zatvorene petlje. Prema toj definiciji niti jedan etički ili moralni zakon ne može u njuprodrijeti.
Nadalje, u Mega-Stroju više nema spola, roda, roditelja, rodoslovlja ili rodbine, jer sve što je činjenica prirode nije više planirano u matrici.
Mega-stroj je izraz tehnologije koja prirodu pretvara u stroj, a u tom procesu uništava prirodu i nakon toga je navodno “zamjenjuje” [27].
Dakle, možemo vidjeti da stroj ne samo da proizlazi iz uništenja, već nastavlja i s uništenjem. Na taj način sve postaje preokrenuto – živa materija se pretvara u mrtvu materiju, društvo se pretvara u zatvor, ljudi se pretvaraju u nešto mehaničko …
„Trik“ je u tome da se sva ova nova bića pojavljuju kao nešto „bolje“i prema Rifkinu „moraju biti predstavljena i opravdana kao nastavak prirodnih principa i procesa.“[28]
To je razlog zašto se strojno, novo stvaranje, sada smatra „zelenim“. To je jednostavno nazvano zeleno, jer cilja na “zeleno”, živo! Riječi inverzije u mnogim su slučajevima poprimale suprotno značenje od onoga koje su imali prije.
Mega-Stroj – oružje za “kontrolu uma”
Mega-stroj, kao i svaki stroj, po definiciji je totalitarnog karaktera i zapravo je oružje. Sastoji se od reda i poslušnosti. Tko god ili što god nije poslušno postaje štetno za stroj ili za sebe. Ako ne može nastaviti, “padne”, ili se bodovi oduzimaju jer više ne daje informacije / podatke. Istovremeno se radi o „nadzoru i kazni“ (Foucault); o potpunoj kontroli svega i o mogućnosti direktnog utjecaja izvana, moguće čak i “brisanja”.
Čip, senzor ili nanobot trebaju se negdje smjestiti i putem kompjutorskog softwarea primiti informaciju. Takva informacija u obliku magnetskih valova i različitih frekvencija može biti usmjerena na mozak kao oblik „kontrole uma“ i potaknuti određene osjećaje i ponašanje.
S time se eksperimentira već više desetljeća [29]. Nadalje, uskoro se predviđa da će posvuda biti postavljena 5G mreža koja će nas povezivati sa satelitima sve do proširene globalne elektromagnetske mreže – projekt „Starlink“ [30]. Onda ćemo biti u „izolaciji“ odozgo, a ne samo odozdo [31]. Nejasno je kako ćemo uspjeti sve to preživjeti, možda jedino kao kvazi strojevi.
Međutim ono što se nama govori jest da se to tiče našeg „zdravlja“. Čak i mala djeca su namjerno opterećena potencijalnom krivicom da mogu prouzročiti smrt svojih djedova i baka, što ih naravno traumatizira…
PLANdemija: Orwelova „1984“ i Huxleyev „Vrli novi svijet“ u jednom
Ne kažem da smo već u toj točki, ali smo na izravnom putu prema njoj. U posljednjih 40 godina raspravlja se o ovome u stručnim krugovima i proces se uspostavlja. Dakle, potpuno je neshvatljivo da do danas nema kritične rasprave o ovoj eksplozivnoj temi. Nitko o tome ne raspravlja.
Čini se da je to put koji će se slijediti na različitim razinama tijekom i nakon pandemije, “PLANdemije”. Pretpostaviti bilo što drugo bilo bi ne samo naivno, nego i potpuno nerealno.
Buduća uloga medicine je pretvaranje ljudi u ljudske strojeve
Buduća uloga medicine je da nas počne pretvarati u ljude strojeve ili ljudske strojeve i prema junaku AI – umjetne inteligencije, Ray Kurzwellu „spojiti nas s računalom“ [32] i tako doprinijeti pobjedi „transhumanizma“. „Lijepi novi čovjek“ [33] koji je do sada postojao samo u propagandi i alkemijskoj fantaziji „extropianaca (onih koji zagovaraju kraj ljudi“) gdje je viđen kao „poboljšani čovjek“ – koji više nije ljudsko biće.
Radi se o gnjusnom raskidu između nas sisavaca, dinosaura i praželatine [34] onih koji su još rođeni od majke i koji su navodno dugo zastarjeli u “evoluciji inteligencije” [35]. Pozdravljaju nas novi stvaratelji slični bogu, koji su nastali nasilnim razaranjem materije i svih njenih manifestacija, koji vjeruju da su stigli ponovo do Velikog praska i dalje i da stoga mogu po svojoj volji ponovo stvoriti sve. To je naprosto patrijahat, umišljanje da su „očinski izvor života“ nasuprot izvoru života od majke, koji se danas neopozivo pokušava uspostaviti [41].
Zašto danas nitko ne čita djela luđaka AI – umjetne inteligencije, genetičkog inženjeringa i nanotehnološke scene? Zato što se sve to odavno počelo pretvarati u stvarnost i u tom će se području stvarati milijarde dolara.
“Nova evolucija” – eugenička civilizacija sa “sintetičkom ljudskom rasom”
Dugoročno se navodno moguća nova evolucija više ne odnosi niti na jedno ljudsko biće. Umjesto toga, zemlja bi trebala biti naseljena s „post human“ – ljudima nastalim poslije čovjeka, ljudima „Homo Deus – Čovjek Bog, bogolikim. Bogoliki bi čovjek po pretspostavci trebao biti dio „stroja-boga”“, tzv. „Jedinstvenost“ koja bi prema starom razumijevanju trebala nadići ljudsko biće u negdašnjem smislu i koji će navodno preuzeti vodstvo nad samim svemirom [36]. Vidi: Yuval Harari-a, autora Homo Deus, Čovjek Bog, svjetski priznatog i omiljenog kod gotovo svih na vlasti od Obame do Merkel.
To je ono što nam junaci s polja novih tehnologija govore. Oni otvoreno pronose „eugeničku civilizaciju“ pa čak i „sintetičko čovječanstvo“, a Bill Gates slijedeći stope svog oca odlučan je voditi k tom cilju. Nije slučajno da namjerava kombinirati AI tehnologiju sa svojim cjepivima i genetskim inženjeringom.
Znamo da ga zanima eugenika. I sam je rekao: cjepiva služe i trebaju se i dalje koristiti u smanjenju svjetskog stanovništva [38]. Po toj jezivoj logici, depopulacija bi bila tema za raspravu. Ali čak niti za sada nije.
Već prije jednog stoljeća, Rudolf Steiner nas je upozorio:
„Duša će biti uklonjena medicinskim sredstvima. U bliskoj budućnosti bit će stvoreno cjepivo koje će utjecati na organizam počevši od rane mladosti, a po mogućnosti već nakon rođenja tako da ljudsko tijelo neće doći na pomisao da postoji duša i duh. Dva svjetonazora će se suprotstaviti na tako žestok način. Jedan pogled na svijet morat će razmišljati kako razviti pojmove i koncept koji će omogućiti ljudima da se uhvate u koštac s pravom stvarnošću duše i duha. Drugi, nasljednici današnjih materijalista, tražit će cjepivo kako bi tijelo učinilo zdravim, tako da ovo tijelo putem svojih ustavnih uvjeta neće govoriti o tako glupim stvarima kao što su duša i duh, već će umjesto toga govoriti o „zdravim“ načinima sila koje žive u strojevima i u kemiji, koja tvori planete i sunca unutar planetarnih maglina. To će se postići somatskim postupcima. Prepustit će se materijalističkim liječnicima da eliminiraju dušu iz čovječanstva.“[39]
S vremenom oni transformirani bit će smatrani za „bolje“. Međutim, pitanje je koliko „zdraviji“ u širem smislu ovi bolji to mogu biti? Ili će im nedostajati originalno tijelo i/ili duša i duh. Treću kategoriju činili bi oni koji će izbjeći takve mjere, oni koji nisu cijepljeni, osim gospodina Gatesa i njegove djece. Rasprava o isključivanju neposlušnih je već počela. „Velika transformacija“ o kojoj svi govore je doista u tijeku.
Zbogom ljudskom biću?
Zar ljudsko biće nije uvijek bilo „zlo“? Zar mu to sada ne odgovara? Međutim, do sada je jasno tko je onaj zao i to ne bezazleno, već radikalno zao. Doba čovječanstva, Anthropocen, na koji je čovjek bio tako ponosan u naše vrijeme – hoće li to na kraju biti neko vrijeme bez ljudskih bića? Ono što bi moglo ostati je „posthumanizam“ oslobađajući nas konačno od ovog bezumnog “života”…
Tehnološki napredak sad pokazuje svoje pravo lice. To je lice svetih „proizvodnih sila“. Ali „Ludites“ kao oni koji su protivnici strojeva i tehničkog napretka od uvijek su bili predmet poruge zbog navodne nazadnosti.
Danas plaćamo za svoju poslušnost. Ona nam stoji na putu prave spoznaje onog što je bilo i što se stvarno događa i kakvo značenje nosi u sebi. Ovaj propust nam se sad vraća kući. Nitko nije za to spreman. Radi se o raspravi, ni manje ni više, nego o Životu, a ne zombi “životu” stroja koji siše našu životnu snagu i život planeta.
Pravi problem odnosi se na naš život i naše životno postojanje, koje sada moramo braniti protiv besramne nove kreacije, protiv onih koji tvrde da posjeduju sposobnost poboljšanja života izvan urođenih sposobnosti našeg planeta Zemlje i Majke Prirode.
Trebamo li nastaviti vjerovati takvim tvrdnjama? Sada se radi prvenstveno o nama? Vrijeme je da sada, dok još imamo mogućnosti, opozovemo ovaj preokret života u smrt i uništenje, umjesto da postanemo plijen u korist „tehnokratske ere“[40].
Kakva sramota za samoproglašeni „otpor“ ako njegovi vođe još nisu shvatili o čemu se tu radi, da je to više od novca i moći.
U isto vrijeme, vidim ih posvuda, kako izlaze iz rupa, mnoštva jasnih lica pojavljuju se u gomili i divni ljudi dižu svoj glas. Oni vide što treba učiniti i vide put kojim trebamo krenuti. I to je istinska radost!
*
Napomena čitaocima: Ovaj tekst je isprva bio objavljen u Njemačkoj na www.pbme-online.org, May 14 th 2020. godine, a s njemačkog ga je preveo M.L. Oberem.
Prof. Claudia Von Werlhof je istaknuti autor, profesorica političkih znanosti i ženskih studija Sveučišta u Innsbrucku, Austriji. Istraživački je suradnik Center for Research on Globalization.
Originalni članak:
Jul 15, 2020