Od ustavne (ne)lojalnosti do zamrznutog konflikta državnosti!

Piše: Rasim Belko

Obmana je da internacionalna zajednica ima namjeru zaustaviti Milorada Dodika u njegovim pohodima secesionizma s konačnim ciljem otcjepljenja Rs na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine. Bilo da govorimo o OHR-u, Delegaciji EU, sveprisutnim emisarima demokratije zapadnih ambasada ili samim institucijama EU, SAD, Velike Britanije… zaključak je jedinstven.

A taj zaključak bi morao biti alarm poput ovih meteoalarma koji nas upozoravaju na opasne nepogode od visokih temperatura, do oluja. Jer, temperatura u Bosni i Hercegovini je narativom lažnog pomirenja i saradnje znatno spuštena od one koja zapravo spaljuje ustavno - pravni poredak, državotvornost i opstojnost Bosne i Hercegovine.

Oluja koja prijeti raspadom Bosne i Hercegovine odavno je u ozbiljnom vihoru i obmana je da će se ona primiriti kada Miloradu Dodiku isplate milione koje je pokrao, pa osiromašio entitet Rs i sada traži pare da sačuva socijalni mir. Jer, Dodik je provodio antidržavne i secesionističke planove i kada su mu se slijevali milioni sa Zapada i Istoka, pa nije moguće očekivati da ga zaustavi tričavih nekoliko desetina ili stotina miliona KM.

Faze u kojima Dodik forsira put rušenja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine nosile su naizgled potpuno različite krize koje su paralisale institucije Bosne i Hercegovine. Sve te faze zapravo su do detalja isplanirane i povezane, pa se Dodik vremenom iz oluje koja pomalo straši pretvorio u uragan koji prijeti da odnese u nepovrat sve što se u Bosni i Hercegovini gradilo tri decenije.

Tako je Dodik iz faze poricanja i negiranja države Bosne i Hercegovine, njenog međunarodnog subjektiviteta i blokade njenog ustava, zahvaljujući direktnoj pomoći Zapada ušao u fazu ustavne nelojalnosti.

Kada je shvatio da su zapadnjaci u pokušaju rješavanja “bošnjačkog nacionalizma” ukinuli sve barijere s kojima se ranije suočavao, Dodik je otvoreno krenuo na pretvaranje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u etničku instituciju u kojoj će se odlučivati po principu entitetskih interesa. Znao je Dodik da to neće proći na prvu loptu, pa je napravio rezervni plan kojim na 49 posto države Bosne i Hercegovine neće biti provođene odluke Ustavnog suda BiH.

TO JE VEĆ SECESIONIZAM!

Ali to ne nisu željeli vidjeti ni emisari demokratije sa Zapada, koji u strahu od mogućeg sukoba lažu dok podržavaju državotvornost i teritorijalni integritet BiH, a ni pomislili nisu da zaustave unutrašnjeg agresora pod zastavom Putina, dok milijarde troše da u Ukrajini zaustave Putina.

OBMANA je misliti da će našu državu odbraniti takvi mediokriteti, diplomate najnižeg nivoa, koji na našim sudbinama pokušavaju izgraditi karijere ili ih oživjeti za neka buduća vremena. Zato i forsiraju kompromis sa agresorom Dodikom, dok na Putina forsiraju kasetnu municiju!

SAMOOBMANA je očekivati od onih koji su u Dodiku secesionisti vidjeli europejca, pomirljivog insana, da nas zaštite od raspada države i novih izbjegličkih zbjegova, koji bi osim nestanka države proizveli nestanak Bošnjaka kao političkog naroda.

I OBMANA I SAMOOBMANA je misliti da sve navedeno možemo zaustaviti kroz izabrane predstavnike koji su odbili biti pomagači Dodikove secesije. Ta obmana i samoobmana je ravna suicidu.

Dodik je zbog svega toga na pragu da realizira zamrznuti konflikt državnosti, što će otvoriti dovoljno pukotina u ustavno - pravnom poretku i institucionalnoj organizaciji BIH, te će tako moći završiti svoju secesionističku misiju.

Umjesto SULUDOG OČEKIVANJA samoobmanjujućih probosanskih/bošnjačkih snaga koje su ostale izvan zapadnog projekta razbijanja Bosne i Hercegovine, te snage moraju se regrupisati. A regrupisanje podrazumijeva i pojačanje svježom političkom krvi koja će iznaći modalitete uspješnog suprotstavljanja Dodikovim pohodima.

Nastavi li se taborovanje i povremeno oglašavanje signalnim raketama u saopćenjima, neće biti potrebni ni analitičari, ni intelektualci, ni gatare. Svoju sudbinu vrlo brzo ćemo vidjeti u realnom vremenu.

A, teška je sudbina samoobmanjenih!