Mogu li MVP i Predsjedništvo BiH pravilima 'ukrotiti' ambasadore!

Piše: Rasim Belko

Ambasadori su visoki diplomati koji služe kao glavni komunikatori između svoje matične vlade i domaćinske zemlje. Njihova djelovanja i zadaci zavise od šireg diplomatskog konteksta i specifičnih ciljeva koje matična država postavlja u odnosu na domaćinsku zemlju.

Ambasadori su glavni zagovornici interesa svoje zemlje u domaćinskoj zemlji. Svi ambasadori rade u skladu s instrukcijama svoje matične vlade i djeluju u okviru međunarodnog prava i diplomatskih normi.

Pravilo je to u reguliranim sistemima uređenih država. Bosna i Hercegovina nema uređen ni unutrašnji sistem, a kamo li sistem diplomatije. Bosna i Hercegovina nije ni blizu uređenosti poput država evropskog kontinenata kojem pripada.

Zato je i ono što je ostalo od imidža Bosne i Hercegovine u vanjskom svijetu često ugroženo isticanjem unutrašnjih razlika i mimoilaženja. A to je opet najčešće primjetno u diplomatsko - konzularnoj mreži.

Koliko smo puta imali priliku čitati naslov kako su ovi ili oni ambasadori odbili postupiti po naredbi ili uputi Ministarstva vanjskih poslova ili Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Jer, iako država Bosna i Hercegovina jedina ima međunarodni subjektivitet i kapacitet, njeni ambasadori uglavnom su zastupnici i provodnici entitetskih politika koje ih instaliraju kroz državne organe u države širom svijeta.

Posljednji je slučaj Aleksandra Vranješa, koji je zahvalio direktoru BIA-e Aleksandru Vulinu i državi Srbiji što su negatorke genocida koje šire mržnju i potjerane studentice primili na fakultet u Beogradu.

A onda kada se progovorilo o njegovoj odgovornosti za takvo postupanje, Vranješ se odazvao jedino lideru SNSD-a i predsjedniku entiteta Rs Miloradu Dodiku. I sve to je nekažnjivo, jer ne postoje pravila kojima se reguliraju principi i pravila rada i ponašanja naših ambasadora u svijetu. Vranješov skandal u Srbiji je drugi u relativno kratkom roku, jer je u maju isti ambasador izazvao skandal prilikom posjete člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića Hrvatskoj, optuživši Bećirovića da ga je izostavio iz protokola zbog njegove nacionalnosti, što je Kabinet Bećirovića demantovao.

S obzirom da je Vranješ posljednji među jednakim skandalima u diplomatskoj mreži Bosne i Hercegovine, jasno je da je neophodno uvesti, berem i privremene, mjere i pravila ponašanja naših ambasadora u državama u koje ih se šalje.

Zakon o vanjskim poslovima je delikatan zbog unutrašnje uređenosti i odnosa, pa je teško očekivati da će taj zakon i kada jednog dana bude usvojen riješiti problem djelovanja naših ambasadora u svijetu.

Stoga je neophodno proaktivno djelovanje kako bi se diplomatska mreža uozbiljila i uredila, čime bi barem u određenoj mjeri bila u službi interesa države, onako kako to definicije ambasadora i diplomatije predviđaju.

Obzirom na to da od unutrašnjih politika ovisi usvajanje zakona o vanjskim poslovima, na potezu je Ministarstvo vanjskih poslova. To ministarstvo bi moralo donijeti odluku ili uredbu kojom će svaki kandidat predložen za ambasadora morati potpisati dvije izjave.

Prva izjava odnosila bi se na obavezu zastupanja Bosne i Hercegovine i njenih interesa po uputama onih koji su nadležni voditi vanjsku politiku. Drugom izjavom budući ambasadori pristali bi na svojevrsnu klauzulu u iznosu od 200.000 KM za svako nepostupanje u skladu s interesima države i uputama MVP i Predsjedništva BiH.

I svaki ambasador, bez obzira ko ih predlaže i koje su nacionalnosti bi morali potpisati obje izjave, a MVP i Predsjedništvo BiH organizovati komisiju za praćenje rada naših ambasadora i drugih diplomatskih predstavnika.

Jer, ponašanje Vranješa, ali i mnogih drugih prije njega, dokaz su da se problem ponašanja ambasadora i drugih diplomata BiH mora riješiti.

Sve drugo bit će nastavak unutrašnje patnje na vanjskopolitičkom planu a za takvo djelovanje najodgovorniji su ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i članovi Predsjedništava BiH.

Jer, bez pravila ponašanja naših ambasadora uzalud ih je prozivati i pozivati. A kada se definišu pravila, koja će biti jasna i primjenjiva na sve, onda će biti lakše djelovati prema neposlušnim ambasadorima.

Stoga, umjesto kukanja na nepostojanje pravila i načina kažnjavanja ambasadora, vrijeme je da izabrani i imenovani preuzmu odgovornost i počnu raditi kako bi zaštitili Bosnu i Hercegovinu od takvih diplomata.