
Piše: Rasim Belko
Izlišno je više pisati da Bosna i Hercegovina ima pogrešnu i diplomatski nesposobnu osobu na čelu Ministarstva vanjskih poslova. Da je Elmedin Konaković na pogrešnom mjestu i bez minimuma kvalifikacija jasno je većini građana ove države.
I svako novo talasanje društveno - političkih prilika u Bosni i Hercegovini pokaže da je riječ o osobi koja isključivo radi u interesu opstanka na političkoj poziciji, što je često opozitno interesima države i naroda iz kojeg Konaković dolazi.
Nakon što je Dodik psovao genocid i poništio nadležnost Ustavnog suda BiH, Konaković je kazao da partneri iz Rs “mogu računati na njih”, misleći naravno na Trojku.
Danas, nakon pisma realno Dodikovih, fiktivno državnih ambasadora, Konaković je u dvije izjave za medije uspio demantovati samog sebe i pokazati da ga je de facto strah i primisli da reaguje suprotno intencijama Milorada Dodika.
"Poznato je da su imenovanja ambasadora i konzula u nadležnosti Predsjedništva BiH. MVP nema efikasne alate da na bilo koji način sankcioniše ambasadore i konzule. Možemo ih pozvati na konsultacije, može to i svaki član Predsjedništva BiH. Oni su do sada odbijali da dođu na poziv MVP-a, a kad odbiju ne postoji opcija da ih sankcionišemo”, rekao je MVP za sarajevsko Oslobođenje.
Tokom dana dao je izjavu i Avazu i kazao: “Ništa što već nismo viđali, a to da ambasadori koje delegira član Predsjedništva iz Rs drže poprilično stranu politika iz Rs. Ono što u ovom slučaju jeste važno, ništa što bilo koji ambasador u sistemu učini a suprotno je Ustavu BiH, zaštiti njenih institucija, nije nešto što ministarstvo vanjskih poslova ne može lagano promijeniti. Da budem iskren, ne vidim da se to nešto posebno može promijeniti, niti da oni svojim djelovanjem mogu bilo šta naštetiti državi BiH niti ću ja to kao ministar vanjskih poslova dozvoliti”.
Ima li Ministarstvo vanjskih poslova BiH efikasne alate ili je nemoćno da djeluje na ambasadore? Konaković u prvoj varijanti kaže da nema, a u drugoj da sve što ambasdori učine Ministarstvo može lagano promijeniti!
Drugo, sama činjenica da toliki broj ambasadora i konzula šalje podršku separatisti protiv kojeg je tek podignuta optužnica je šteta za Bosnu i Hercegovinu, ministre Konakoviću.
E takav je šef bosanskohercegovačke diplomatije, koja odavno nije bila na nižim granama. I dok je tako, ambasadori Milorada Dodika dok naplaćuju dobre svote sa budžeta Bosne i Hercegovine, moći će raditi ono što im naredi separatistički režim iz Banja Luke.
Za to vrijeme, MVP će se slikati po Sarajevu i uživati u filmskom festivalu.
A država će tonuti dublje, jer Dodikovi ambasadori nemaju vremena da se slikaju, oni uporno rade za “njihovu stvar”. A Konaković ne smije ni pismom da im odgovori, nego zbunjuje javnost šta može, a šta ne može.
Recimo, prvo što bi Konaković mogao, jeste uputiti notu kako našim ambasadama i konzularnim predstavništvima, tako i njihovim domaćinima i upozoriti ih da su pravosudne akcije u Bosni i Hercegovini stvar isključivo naše države i da ambasadori nemaju ovlaštenja da o tome komentarišu javno.
Drugo, nije tačna Konakovićeva premisa da su stavovi ambasdora benigni, jer po definiciji su ambasadori glavni komunikatori zemlje koja ih šalje u zemlji domaćinu. S obzirom da svaki član Predsjedništva ima pravo na ambasadorsku kvotu iz određenog naroda, zamislite koliko diplomata u ovom trenutku hoda svijetom i govori da je Bosna i Hercegovina kolonija u kojoj se progone srpski političari.
A ministar Konaković ne smije poslati ni pismo ni uputstvo. Jer, ne zaboravimo, secesioniosti mogu računati na Trojku kao na stabilnog partnera!