Prvom obavještajcu bosanskih Srba Iran je prijetnja jer je prijatelj BiH, a Kalabuhov i Dodikovih 15 su poželjni

Piše: Rasim Belko

Sredoje Nović, bezbjednjak Milorada Dodika, ranije SDS-a za sumnjive poslove jučer je poručio da ambasadora Irana Abuzara Ebrahimi Torkamana treba protjerati iz Bosne i Hercegovine.

Gledano iz perspektive aktuelnih odnosa u svijetu, Novićevo prizivanje protjerivanja moglo bi se povezati s nekim zapadnim elementima. No, Nović, njegova stranka i šef su po svemu što predstavljaju daleko od Zapada.

Ipak, pretpostaviti je da je Novićev odnos spram iranske politike prema BiH posljedica uticaja pokojnog visokog predstavnika Paddyija Ashdowna, koji je volio "namještati" nekadašnje pripadnike SDB-a, pa je tako Noviću produžio mandat direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

I nije Noviću problem Iran kao država ili njihova politika, problem mu je činjenica da ambasador Torkaman nema dilemu da bi Teheran pomagao Bosni i Hercegovini u slučaju nevolje, kao što je pomagao i devedesetih.

Nović, prekaljeni obavještajac, koristi se zamjenom teza optužujući Iran da je u Bosnu i Hercegovinu slao vojnike. Tačno je da je Iran bio jedan od najsnažnijih partnera Bosne i Hercegovine u vremenu njene borbe za opstanak i samostalnost. Nije tačno da je Iran slao vojnike u Bosnu i Hercegovinu.

No, Noviću nije problem to što su drugi slali svoje vojnike da za pare ili iz zabave ubijaju ljude u gradovima koje je pod opsadom držala genocidna Vojska Rs. Recimo, Rusi i Grci su dolazili da se bore za Rs, a srpska politika omogućavala je umobolnim zapadnjacima da dolaze na turističke ture i ubijaju građane Sarajeva.

Utiče li i dalje na Novićeve stavove činjenica da ga je visoki predstavnik iz Velike Britanije gotivio - ne znamo, ali znamo šta mu je konkretno zasmetalo u poruci iranskog ambasadora.

Svjestan je Nović da su sadašnji odnosi snaga u regionu, napose u Bosni i Hercegovini mnogo drugačiji nego li je to bilo u vremenu agresije na našu zemlju. Danas patriotske snage Bosne i Hercegovine znaju šta je u okruženju, pa se prilagođavaju situaciji i spavaju spremno i budno.

E to je problem zbog kojeg Noviću i velikosrpskoj politici smetaju svi koji bez dvoumljenja kažu da su podržavali i da bi podržali Bosnu i Hercegovinu u odbrani njenog postojanja, teritorijalnog integriteta i suvereniteta.

Danas SNSD-ov, nekoć SDS-ov čovjek od povjerenja za "prljave" poslove Sredoje Nović nema problem s činjenicom da je ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov direktno i javno najavio odmazdu ukoliko se međunarodno priznata Bosna i Hercegovina odluči pristupiti NATO-u.

Jer, politika Novića i Kalabuhova je suštinski identična - agresorska, okupatorska, zločinačka. Ono što su Nović, njegove horde smrti i političke kolovođe radile Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, ruski režim radi Ukrajincima.

Propaganda Sredoja Novića tako se ima posmatrati kao dio šireg mozaika "gađenja" Bosne i patriotskih snaga Zapadu. Jer, kada povežete patriote, Iran i Istok, jasno je da će Zapad zazirati od države Bosne i Hercegovine, bez obzira što informacije dolaze iz proruskih obavještajnih redova.

Na kraju krajeva, cijelu tu priču o iranskim ili nekim drugim borcima koji su dolazili u BiH mogli su provjeriti Nović ili njegove partijske kolege. Na čelu SIPA-e nikada nije bio Bošnjak, Agenciju su uglavnom vodili srpski kadrovi, pa je zanimljivo da nemaju niti jedan konkretan dokaz koji bi sigurno ponudili javnosti. Jedva bi dočekali.

Umjesto toga, Nović prodaje maglu i prepada iranskom pomoći. Jer, rečenica da "BiH nije država kakve su druge države svijeta", ponajbolje otkriva Novićeve motive za atak na ambasadora Irana koji je nedavno došao u BiH.

Nović je samo jedan u nisu izvođača radova srpskog sveta i vještim poigravanjem u zapaljivoj geopolitičkoj i regionalnoj situaciji dolijeva benzin plasiranjem neistina. Nović nije Dževad Galijašević, ali su im očito ciljevi i načini realizacije identični.

I na kraju, da se malo Nović zamisli, ne postoje spavači, postoje vrlo budni prijatelji Bosne i Hercegovine i na Zapadu i na Istoku, spremni pomoći Bosni i Hercegovini da se odbrani od svakog napada velikosrpskog hegemonizma.

Jer BiH i na Zapadu i na Istoku ima mnogo više prijatelja od navodnih 15 zemalja za koje Dodik tvrdi da bi priznale Rs!