Ako Vučić dočeka priliku da krene na Bosnu, po modelu Nagorno - Karabakha trajno riješimo pitanje opstanka države!

Piše: Rasim Belko

“Vučić, a tu ima veliku podršku unutar srpske politike, elite i društva, nije zadovoljan rezultatima ratova koje je Srbija vodila 90-ih godina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori. On je prošle nedjelje članovima Srpske Akademije nauka i umjetnosti otvoreno kazao da Srbija mora čekati da se promijene postojeći odnosi u svijetu da bi napokon riješila svoje nacionalne i državne ciljeve. A to je moguće učiniti samo novim ratovima“, upozorila je profesorica Dubravka Stojanović.

Ovakvo upozorenje moralo bi da popali sve lampice u Bosni i Hercegovini i da se oglase sve sirene za uzbunu. Jer, znamo da se Vučić naoružava i da to čini otkako je zaposjeo na čelo Srbije. I svaki put kada kupi neko naoružanje, Vučić ima jasnu poruku “da branimo Srbiju”, a zna i on kao i cijeli svijet da skoro 80 godina Srbiju niko napao nije.

Dakle, oružje koje predstavlja odbrambenim sprema za ofanzivu za koju kako reče profesorica Stojanović čeka adekvatan “geopolitički trenutak”.

Nismo li već takvu rečenicu, kroz više ponavljanja čuli od Milorada Dodika, predsjednika bh. etntieta Rs koji uopće i ne krije svoje secesionističke težnje. Jesmo i jasno nam je da srpska politika i intelektualna elita čeka priliku da završi posao Slobodana Miloševića.

Crna Gora je pala, a iz Podgorice dolaze poruke pročetničkih snaga “borit ćemo se za Srbiju i Rs”. Moralo bi razdaniti pred očima bosanskohercegovačkih patriota nakon ovih poruka, da im bude jasno da u svakom trenutku budu spremni na akciju. Naročito kada gledamo potrese na internacionalnoj sceni.

Jer, to je prilika koju čekaju realizatori memoranduma SANU i politika Miloševića. Stoga, umjesto da cijepaju grlo i dlanove od navijanja za zaraćene strane po bijelom svijetu, oni koji se zovu probosanskim moraju shvatiti da svako talasanje na geopolitičkoj ploči može biti okidač za hegemoniste iz Beograda i secesioniste iz Banja Luke. Pritom, nema sumnje da svoju šansu ne bi pokušali iskoristiti i Zagrepčani.

Ukoliko na sve to nadovežemo i ispravno shvatimo poruku nedavne posjete generalnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga da BiH neće u Alijansu bez unutrašnjeg konzenzusa, onda je potpuno bjelodano da odbrana Bosne i Hercegovien kao cjelovite i suverene države ovisi o istim snagama koje su ja branile i devedesetih, uz iste prijatelje.

Nema razloga da sumnjamo u istinitost onog što je izrekla profesorica Stojanović, naročito ako znamo da ovdje mir u punom i potpunom obimu nikada nije zavladao, kao što nisu posustale ni zločinačke hegemonističke politike Beograda i Zagreba.

Samo oni koji plitko razmišljaju i po površini grebu mogu vjerovati u bilo kakav oblik saradnje BiH sa susjednim državama dok ne budu riješena pitanja koja su i dalje zaostavština dvostruke agresije, dvostrukog UZP-a i genocida na prostoru ove države uz etničko čišćenje i cijeli niz drugih zločina.

Rat nikada faktički nije okončan, samo su vojske i topništva stavljena u pričuvni položaj do konačnog obračuna. Zbog toga svaka priča o kompromisu, saradnji i zajedničkim projektima gubi smisao, a svaki poziv na dijalog s neprijateljima zemlje je čin svojevrsne izdaje.

Nema dijaloga s onima koji poput lisica hodaju oko Bosne i Hercegovine i na nju gledaju kao plijen koji treba rastrgati.

Vučić je jedan od njih, najopasniji zbog činjenice da je odrastao i školovao se u vremenu Miloševića, učio od Šešelja, a na punom raspolaganju ima SANU. Uz ne malu internacionalnu pomoć nije nemoguće da Bosna i Hercegovina opet bude pod sankcijama jer se brani od nestanka i neprijatelja u okruženju.

Pri tome valja podsjetiti i na tekst koji sam objavio prije nekoliko mjeseci u kojem britanski profesor ničim izazvan iznosi potrebu za podjelom BiH najkasnije do 2030. godine. Isti datum nekoliko puta je spominjao i sam Vučić.

I bez dileme, patriotske snage Bosne i Hercegovine moraju biti budne i ne dozvoliti da im se ponove Zvornik, Bijeljina ili Prijedor, nego da potpuno spremno odreaguju na svaki Vučićev pokušaj.

Zapravo, da budem jasan, u slučaju bilo kakve potencijalne prijetnje treba iskoristi metod Nagorno Karabakha i završiti priču o odbrani i opstanku Bosne i Hercegovine na daleke staze. Neka Vučić krene, samo da mi budemo spremni.