Od Izetbegovićevih poteza u mnogome ovis sudbina probosanskih politika (Foto: Arhiv)
Piše: Rasim Belko
Cilj nam je jedan snažan probosanski blok koji će imati zadaću da se odupre retrogradnim politikama. Ovako je proteklih sedmica i mjeseci Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, najavljivao politički blok koji bi funkcionisao kao prilično snažna opozicija državnoj i federalnoj vlasti, a vjerovatno najbolje kotirao za naredne lokalne i opće izbore.
No, probosanski blok u obimu i kapacitetu kako ga je najavljivao predsjednik najveće stranke u BiH, sada djeluje kao imaginarna, da ne kažem nemoguća pojava u političkom prostoru Bosne i Hercegovine. A raspršavanje te ideje u paramparčad i prije nego li je zaživjela teško je objasniti, s obzirom da karambol nije nastao na višim nivoima, na političkim razmimoilaženjima ili nekom ideološki različitom konceptu.
Naprotiv, i SDA, kao i NES, ali i DF i SBiH deklarišu se i funkcionišu na temeljima prodržavnog pristupa u političkom životu nedovršene države. Prvi su to dokazali u Neumu, ostali kada su odbijali ponude i odupirali se pritiscima svih onih koji su željeli napraviti vlast odanu krojačima interesa suprotnih državotvornim politikama.
Morala bi to biti nit koja na okupu najsnažniji politički front protiv kojeg bi u budućnosti i međunarodna zajednica i hegemonistički centri u regionu teško vodili borbu.
I to je gledano kroz moguće procese u bližoj budućnosti najveći gubitak, pomenutih stranaka ali i svih onih koji su vjerovali da će prodržavna politika konačno progovoriti jednim glasom.
Teško je sa sigurnošću odgovoriti na pitanje je li sada sve palo u vodu? Ali nema dileme da će se teško graditi povjerenje nakon potpunog haosa koji su proizveli nižerangirani činovnici SDA. Krenulo je u HNK kada su od ranije poznati politički elementi koji uvažavaju samo lične interese javno iskazali neposluh predsjedniku i organima SDA i sa SDP-om i HDZ-om otišli u vlast potpuno ignorišući priču o partnerstvu s NES-om.
Činjenica da tada vrh SDA i Bakir Izetbegović kao predsjednik stranke nisu adekvatno reagovali, pa makar se morali i odreći neposlušnih kadrova, bila je jasan signal da će se problemi nastaviti nizati. Jer, SDA je najveća i najuređenija stranka koja je ranije u sličnim slučajevima rezolutno kažnjavala neposluh.
Jednom tolerisan neposluh proizvodi domino efekat, pa kantonalnom rukovodstvu SDA nije trebalo mnogo da shvate kako i oni mogu ovladati svojim kantonom izbacujući NES iz vlasti. Uzalud je Izetbegović sazivao sastanke, slao pisma i emisare, milioni skriveni po institucijama i preduzećima u javnom vlasništvu bili su veći mamac. Nesumnjivo da su i u SDA USK poučeni iskustvom kolega u HNK, vjerovali da nekažnjeno mogu srušiti prodržavni politički projekat zbog kojeg miliona u svojim džepovima.
Sve to stavilo je Bakira Izetbegovića u poziciju da plati najveći ceh. A neodlučni uvijek i plaćaju najveći ceh, pa će tako Izetbegović morati da bira između neizvjesne političke budućnosti SDA i neposlušnih kadrova u Mostaru i Bihaću.
Odabere li opciju da se “pravi mrtav” i očekuje da zub vremena izbriše opravdanu rezigniranost kako NES-a, tako i DF-a i Stranke za BiH, načinit će grešku koja njegovu stranku može koštati ukopavanja u opoziciji za narednu deceniju.
Jer, bez formacijskog djelovanja u probosanskom bloku i činjenicu da je Izetbegović trn u oku međunarodnoj zajednici, SDA sama neće više biti vlast. U Mostaru i Krajini su odabrali trojkaše, ali na državnom i federalnom nivou pitaju se i neki drugi, pa tu SDA-u sigurno neće biti ponuđena pozicija, a naročito ne pozicija koju bi po izbornim rezultatima imali mogućnost tražiti.
Ignorisanje evidentne bahatosti lokalnih SDA kadrova mogla bi biti uzrok raspada nekih drugih vlada što bi u konačnici značilo da je na ćupriji dobio, na mostu izgubio.
Ukoliko Izetbegović i vrh SDA na sve ne odreaguju pravovremeno i valjano, interesi države mogli bi biti navjeća cijena. Jer, trojku će u vlast instalirati oci koji su je napravili i ranije, a blok NES - DF - Stranka za BiH neće biti dovoljan da se sam odupre takvom raspletu situacije. SDA će, ukoliko se zadrži u procjepu između dva opozitna bloka ostati zaglavljena na duže staze, a to joj u konačnici znači osipanje koje po državu može biti fatalno.
Bez velike analize jasno se može vidjeti koliko je nervoze u patriotski politički front unijela politička izdaja krajiške SDA, pa je nemoguće vjerovati da to ne vidi i sam Izetbegović. Proizilazi da je njegova ispravna reakcija od presudnog značaja, jer kako jučer napisa Avdo Avdić SDA je od Trojke dobila premijera USK-a, a izgubila sve drugo.
Izetbegović je u Neumu pokazao da može izdržati pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice i tada se mogao uvjeriti koliko njemu samom, ali i prodržavnom pristupu snage daje sinhronizovano djelovanje s DF-om i NES-om.
Stoga je neobjašnjivo da popušta pod pritiscima kantonalnih kolovođa, koje niti jedan proces ne vode zbog interesa stranke i građana, već isključivo po linijama svojih interesa.
Na kraju krajeva, Izetbegović je u pismu Izvršnom odboru SDA USK naveo da “preuzimaju odgovornost za posljedice odluka koje donesu”. Ta poruka ne smije ostati mrtvo slovo na papiru, jer kredibilitet i Izetbegovića i SDA je na kocki.
Postoji opcija i da je ova konfuzna situacija smišljena u krugovima onih moćnika koji su i nametnuli aktuelni vlast, a neobjašnjiva politička slaganja viđena su i nedavno kada je DF podržao kandidaturu Irfana Čengića za načelnika Starog Grada.
Na sonu su sve karte, možda neke još nisu pokazane, ali je jasno da bi u svemu jedino 'trojka' (NIP, SDP, NS) mogla vidjeti dobra, jer jača svoju poziciju u vlasti, dok SDA-u slabi kapacitet, jednako kao što je DF-u oslabio kada je podržao Čengića.
Prevare na nivou, svako sa svakim, svi protiv svih. Gubitnik država - baš kako to napisa Nermin Ogrešević - “Ko nas vara, nije od nas”.