Foto: Patria
Piše: Rasim Belko
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu s vladavinom prava i demokratskim izborima. Ovako našu zemlju definiše Opći okvirni sporazum za mir, odnosno Ustav BiH koji je sastavni dio navedenog sporazuma.
Ali, godine nakon Dejtonskog sporazuma donijele su potpunu eroziju originalnog sporazuma, što je etno - političkim oligarhijama omogućilo da isticanjem vlastitog viđenja kao Sporazuma u javnom prostoru nametnu narativ da je Dejtonski sporazum ono što oni govore, a ne ono što piše u originalnom dokumentu.
Prvi pasus ovog teksta je zapravo originalni tekst dejtonskog Ustava i on definiše šta bi Bosna i Hercegovina trebala biti. A ona to nije ponajprije zahvaljujući političkoj simbiozi etno centara moći i međunarodne zajednice. Jer, da je Ustav BiH primjenjivan onako kako je napisan, sistem u našoj državi odavno bi bio utemeljen na vladavini prava i demokratskim izborima.
Umjesto toga imamo eksperiment kreiran negdje daleko, koji ne prestaje, jer njegovi kreatori ne posustaju u namjeri da od Bosne i Hercegovine naprave hendikepiranu društvenu zajednicu koja kao država ne može opstati.
U tom kontekstu valja posmatrati i posljednje Schmidtovo upozorenje o mogućem nametanju odluke koja se tiče integriteta izbora u BiH, ali i sve medijsko - političke pravnike koji rade za Schmidtovu stvar.
Kao prvo, izborni integritet ne potpada pod ingerencije visokog predstavnika, pa je sam temelj na kojem planira nametnuti odluku o tome nepostojan. Jer, nije Schmidtovo da u ime građana ove zemlje odlučuje o načinu kako će oni glasati i kako će im se ti glasovi brojati.
Ta odluka neminovno je u rukama onih koje su građani izabrali. Pardon, onih koje su Schmidt i američki ambasador Michael Murphy probrali. Jer, pričati o izbornom integritetu i tehnologijama izbornog procesa u zemlji u kojoj tuđini nameću vlast mimo volje birača je izlišno i potpuno jasno agresorski.
Besmisleno je s druge strane tjerati i pričati o izbornom integritetu u državi koja svoje građane diskriminiše i u pasivnom i u aktivnom biračkom pravu ovisno o mjestu prebivališta. To se kosi primarno s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima koja je iznad Ustava Bosne i Hercegovine i jasno je da u takvom ozračju niti je Bosna i Hercegovina demokratska niti njeni izbori imaju integritet, ma šta međunarodni tirani uradili.
Jer, ovo je država koja već godinama ignoriše presude Evropskog suda za ljudska prava, a u kojima je presuđeno da Bosna i Hercegovina krši pasivno biračko pravo osobe koja želi da se kandiduje u Dom naroda ili Predsjedništvo BiH, jer se ne izjašnjava kao pripadnik neke od etničkih grupa. S druge strane, uslovno rečeno, nepravosnažna presuda ESLJP u slučaju Slavena Kovačevića potvrđuje da Bosna i Hercegovina krši njegovo aktivno biračko pravo, jer mu ne dozvoljava da glasa za koga bi htio u izboru Predsjedništva BiH, već ga ograničava da bira između Bošnjaka i Hrvata, zbog toga što živi u entitetu FBiH.
Dakle, sa stanovišta demokratije izbori u Bosni i Hercegovinu su jedan golemi apsurd koji nema veze s demokratijom, pa je stoga izlišno pričati o bilo kakvom integritetu tog procesa. Uzmemo li u obzir da se u javnom narativu po hrvatskom političkom rječniku nameće obaveza izmjene Izbornog zakona s uključenim legitimnim predstavljanjem, dobijamo širu sliku antidemokratskih katakombi kao finalnog proizvoda u izvođenju međunarodne zajednice i lokalnih etno moćnika.
Sagledamo li sveukupno stanje demokratije, vladavine prava i izbornih pravila u Bosni i Hercegovini, jasno je da nema potrebe da ponavljam ranije dokaze kako ono što nam Schmidt nudi kao m pod bubrege, pardon tehnologiju pod integritet, nema veze s normalnim svijetom, koji se te tehnologije odrekao čim je shvatio da maheri hakerskih odaja Vladimira Putina i sličnih, mogu upravljati izborima širom svijeta.
Za kraj da još jednom ponovim da bi Schmidt, ukoliko se već želi držati Dejtona i priče o demokratiji i vladavini prava BiH prvo morao natjerati uz moć koju ima njegov šef, političke lidere da u Ustav BiH primjene presude ESLJP, da uvedu vanredne izbore kao krunski princip smjenjivosti vlasti, koji bi nas riješio mnogih kriza i muka kojima smo svjedočili.
Jer, svaka radnja suprotno od navedenog koja se tiče Izbornog zakona nudi osnovu da Schmidta posmatramo kao kralja Leopolda II, koji nas želi porobiti, da bi omogućio nesmetanu eksploataciju prirodnog bogatstva ove zemlje onima koji sponzoriraju rabote njegovih šefova.
A u takvom razvoju situacije Schmidt, ali ni OHR više nemaju šta da traže u Bosni i Hercegovini. Jer, misija im nije da od građana Bosne i Hercegovine prave robove. I neka to postane jasno i Schmidtomanskim megafonima u medijskom spektru Bosne i Hercegovine.
Bolje i da ratujemo, nego da robujemo, UVIJEK BILO!