Error u objektivu!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Od početka 2024. godine javnost u Bosni i Hercegovini svjedoči uskrsnuću starog problema u možda i najgorem obliku do sada. Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine ponovo je u finansijskom problemu, a sve što smo mogli pročitati upućuje da je malo kome istinski stalo do njegovog rješavanja.

BHRT kao krovna kuća Javnog servisa je u finansijskoj dubiozi, radnici strahuju za egzistenciju, a menadžmentu je očito najbitnije da sačuva pozicije. Da je suprotno, taj menadžment bi do sada alarmirao sve odgovorne i povukao poteze koji bi te nadležne natjerao da konačno riješe pitanje JRT.

Međutim, umjesto borbe za najbolja rješenja na sceni imamo isključivo sukobe rukovodstava BHRT-a i FTV-a. A najgore u svemu je što ti sukobi ne nastaju na pokušaju trajnog rješavanja nagomilanih problema, već na nastojanjima privremenog preživljavanja, koje će u budućnosti ponovo da se vrati kao bumerang. Jer, od postojanja Javnog servisa taj bumerang redovno se vraća, trajno rješenje nikada nije bilo ponuđeno. I krivica je na sva tri menadžmenta.

Osim što se RTRs u cijeloj situaciji postavila kao izdvojeni segment kojeg malo toga dotiče u priči o Javnom servisu, a moralo bi je se ticati, BHRT i FTV poveli su jednu ozbiljno tešku međusobnu borbu koja u objektivu stvara error, a čiji će deblji kraj izvući radnici oba ta emitera. Očigledno je da sva tri menadžmenta ne odgovaraju zadaći za koju su dobro plaćeni, pa je pitanje šta uposlenici BHRT-a i FTV-a čekaju i zašto ne izađu ispred “sivog doma” kako bi izvršili pritisak na nadležne.

Jer, priča o rješavanju problema finansiranja javnih emitera BHRT i FTV pretvorila se u neku vrstu takmičenja u kojem emiteri pozivaju goste ili koriste bliske veze pa onda ističu kako ih podržavaju ovi ili oni. Ukoliko zaista imaju podršku kojom se toliko hvale, zašto i jedni i drugi svu tu podršku ne pozovu u Sarajevo.

Pa onda svi zajedno ne odu na Trg BiH i parlamentarcima ove zemlje ne postave ultimatum da riješe nagomilana pitanja. Ali ne po dosadašnjim modalitetima, jer očito niti jedno dosadašnje rješenje nije bilo dugotrajno.

Besmisleno je da RTRs i FTV kao entitetski emiteri prikupljaju sredstva pa ih onda dijele i državnom emiteru kao kakvom siročetu - ja hoće, ja neće uplatiti sredstva. A izvor takvog rješenja je lako prepoznati i on je tamo gdje se ulaže mnogo napora da sve državno ovisi o entitetskom.

Stoga, evo jedan besplatan savjet “Trojkašima” koji su nedavno bili u BHRT i FTV kao samozvani “spasioci”. Donesite novi zakon o finansiranju javnih emitera, odnosno tog sistema koji čine BHRT, FTV i RTRs. U tom zakonu napišite da svako ko je u CIPS bazi podataka tokom kalendarske godine mora uplatiti 90 KM za Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine. I to na račun onog krovnog, državnog - BHRT. Pa nek onda BHRT sa svog računa po zakonu isplaćuje onoliko koliko pripada entitetskim emiterima.

Tim rješenjem natjerali biste neplatiše s nemirnog juga da i oni počnu plaćati RTV taksu, ali i spriječili da RTRs koji je pod kontrolom Milorada Dodika kalkuliše i ucjenjuje BHRT i tako stvori dug od skoro stotinu miliona KM. Time biste spriječili buduće međusobne obračune javnih emitera, jer novca bi bilo, a on bi se dijelio po zakonu ili automatizmu, neka ekonomisti urede kako.

Osim što bi tako bilo riješeno egzistencijalno pitanje radnika u Javnom RTV sistemu Bosne i Hercegovine, njegovo finansijsko jačanje izbilo bi ključni adut kojim se i menadžmenti ali i struka s JRT pravda lošim, da ne kažem očajnim programskim sadržajem.

Produkcijski i na svaki drugi način su televizije ne u svijetu, nego u regionu, ali i neke privatne u BiH odmakle Javnom servisu u nekoliko svjetlosnih godina. I samo zahvaljujući činjenici da je od državnog značaja taj Javni servis se nalazi u onim tabelama gledanosti, iako je i tu odavno pri dnu.

Nikom se u vremenu svih čuda tehnika i tehnologija ne gleda televizijski program koji je malo bolja replika nekih sedamdesetih ili osamdesetih godina. Sve to mora biti mnogo bolje, da bi javni servis pravdao svoju ulogu, a reper im zasigurno mogu biti javni servisi u regiji.

Rješenja uvijek ima, ali je postalo očigledno da dugoročna rješenja u ovoj priči nikome ne odgovaraju. I da, ne mogu u priči o Javnom servisu da zaboravim jednu važnu činjenicu koja ukazuje na ozbiljan kuršlus u djelovanju menadžmenta BHRT-a, ali i onih koji se žale na ugroženu egzistenciju. Nastavi li BHRT s transformacijom svoje uređivačke politike u pravcu Dodikovog separatizma i historijskog revizionizma, malo će ostati onih koji će tu televiziju ikako gledati, a kamo li podržavati.

Jer, menadžment BHRT-a, a i urednici u toj kući, ma ko bili i kako se zvali, moraju znati da je tu kuću sačuvala Armija RBiH i da ona nikada neće i ne može biti “takozvana”, a da je VRs najsnažnijim raketama bombardovala tu kuću i da će zauvijek ostati zločinačka.

Ako je to državna medijska kuća, onda joj i uređivačka politika mora biti prodržavna, u suprotnom uz error u objektivu, bit će i error na bankomatu, a to zna da zaboli!