Piše: Rasim Belko
Skoro dvije godine. Toliko traje farsa zvana “izbor novog generalnog direktora KCUS-a”. Dvije godine političkog cinizma, lažne transparentnosti i gaženja najveće zdravstvene institucije u FBiH i sve to isključivom zaslugom Trojke, koalicije koja je vlast shvatila kao priliku za raspodjelu plijena, a institucije kao plijen političke lovine.
Ismet Gavrankapetanović, čovjek čiji bi profesionalni, ratni i ljudski integritet trebao biti iznad svake sumnje, mjesecima je bio figura na tabli partijskog šaha. Predstavljen kao “kandidat svih političkih opcija”, zapravo je bio samo zgodna laž za javnost, dok su se iza kulisa sklapali klasični trange-frange dogovori. U finalu – naravno da nije imenovan. Naravno da je izigran. I naravno da će direktor biti kadar SDP-a. Zašto? Jer tako funkcioniše Trojka: “mi vama gradonačelnika, vi nama KCUS”.
SDP je odradio posao bez rukavica, a Naša stranka, kao i obično, gleda u pod i pravi se da ništa nije vidjela. Priča o “reformama”, “novim standardima” i “evropskim vrijednostima” svela se na čistu raspodjelu moći. KCUS nije zdravstvena ustanova – to je tender-biznis mašina u kojoj fotelja direktora vrijedi više od zdravlja hiljada pacijenata.
Nema tu slučajnosti. Netom nakon što je Samir Avdić (NiP) izabran za gradonačelnika Sarajeva, čudesno je “razriješeno” i pitanje KCUS-a: Alen Pilav, kadar blizak SDP-u, ulazi na velika vrata. Ovo nije kompromis, ovo je politički dil. I to bez ikakve odgovornosti. Trojka, inače rado pričljiva kad treba držati moralne lekcije, sada ulaže maksimalan napor da sistem uruši što više.
Za haos koji je nastao u periodu privremenih uprava – potpuni kolaps organizacije, netransparentnost, gubitak povjerenja struke i pacijenata – niko neće odgovarati. Uostalom, “odgovornost” je riječ koju u vokabularu Trojke nećete pronaći.
Jer priča o izboru direktora KCUS-a nije samo o kadru. To je priča o tome kako se sistem rastavlja šaraf po šaraf. Kako se ugled Gavrankapetanovića hladno žrtvovao na oltaru partijskih interesa. Kako se zdravstvo pretvara u pijacu. I kako su građani, koji sve to plaćaju, zapravo samo statisti u predstavi koju nisu tražili – ali je svakodnevno gledaju, a ulaznice za tu predstavu su najskuplje.
Sada je jasno: Trojka nije došla da reformiše. Došla je da rastali. U rukavicama, s osmijehom, uz poruke “promjene su počele” – ali istim starim metodama koje su nas i dovele dovde.
Pravo svitanje za građane BiH desit će se tek kad Trojka ode tamo gdje joj je mjesto – u opoziciju. Do tada, neka znaju: njihov KCUS više nije ni bolnica, ni ustanova, ni simbol borbe za život. KCUS je politička kasapnica.
Jer, tender meraklije koje politikom SDP-a upravljaju iz sjene, povremeno i iz dijaspore, znaju da je KCUS za mahere javnih nabavki jedna od top meta. Vjerovatno ćemo vrlo skoro, nakon što trakavica oko izbora generalnog direktora "uspješno završi", gledati izvještaje s KCUS-a o nabavkama svega i svačega.
Ipak je borba bila prevelika, a mandatni period curi im iz ruku, pa ne treba imati sumnju da će uraditi sve kako bi nadoknadili izgubljeno.
POSKOK JESI TU, ne spavaj!