Crveni Gebels u PR timu premijera FBiH - od poraza pravi uspjeh: Nikšić srpskim barutom sagorijeva Igman za Čovićev interes!

Piše: Rasim Belko

Malo je šta pošlo za rukom aktuelnom šefu bh. diplomatije i predsjedniku Naroda i pravde Elmedinu Konakoviću tokom mandata, ali u jednom je evidentno uspio. Ono u čemu je bio uspješan nije ni diplomatija, ni rješavanje problema, već manipulacija percepcijom. Uspio je uvjeriti partnere iz SDP-a i NS da je marketing, spinovanje i predstavljanje “uspjeha” važnije od stvarnih rezultata. I to mu ide od ruke – u svijetu politike sve je to moguće, dok se fakti ignoriraju.

Tom matricom vodio se jučer PR tim Nermina Nikšića. Bosanskohercegovačkoj javnosti predočena je priča kako je, navodno, premijer FBiH lično pregovarao s Aleksandrom Vučićem i obezbijedio nastavak isporuke baruta za privremeno ugašeni Igman iz Konjica. Ali, činjenice pokazuju nešto sasvim drugo. Niti je Nikšić diplomatski mag, niti je išta dogovorio. Izvori agencije Patria iz Igmana još prošle sedmice potvrdili su da se nastavak isporuke očekuje nakon sjednice Vlade Srbije 9. septembra – dakle, sve je odlučila beogradska Vlada, a ne premijer FBiH. Jer, ta ista Vlada Srbije je u junu i donijela odluku o embargu na izvoz vojne opreme i naoružanja.

I eto ga – Nikšić zna za ovu informaciju i odlučuje da je iskoristi za vlastitu glorifikaciju. Po uzoru na partnera Konakovića, hvali se nečim što nije njegov uspjeh. Danas mu iz uprave Igmana, koja je potpuno pod kontrolom SDP-a, pomažu u tome, zahvaljuju mu što je, navodno, “skinuo embargo”. Istina je nebitna u režimskoj propagandi, a faktografija neumoljivo pokazuje drugačiju sliku. Igman je samo na berzi izgubio oko 15 miliona KM, vrijednost dionica pala je sa 195 na 169 KM.

Nikšić i njegov menadžment nisu objasnili kako će biti nadoknađen ovaj ozbiljan gubitak strateški važne kompanije. Isto tako, javnosti nisu pojasnili koliki su stvarni gubici nastali tokom obustave rada Igmana, a riječ je o firmi koja ima ugovore sa strogo definisanim rokovima i bankovnim garancijama koje se aktiviraju u slučaju neispunjavanja ugovornih obaveza. Šta će biti ako naručioci pokrenu tužbe? O tome šute i premijer i uprava Igmana.

Još je apsurdnije što se produkcija baruta, koja stoljećima nije nikakav tajni recept, ponovo dovodi u pitanje. Država s toliko kompanija namjenske industrije nije osigurala alternativno snabdijevanje, a proizvodnja je ostala paralizovana. Dotakli su se iz Vlade FBiH Vitezita, ali samo po staroj matrici kad pritisak stane, blokiraju pokretanje proizvodnje.

Pitanje je kako to da od junske odluke Beograda do nestanka zaliha, Vlada FBiH i Igman nisu pronašli alternativu. U širem regionu postoji više mogućnosti za nabavku baruta, čak i uz povećanu potražnju u Evropi. Pitanje je i zašto ranije, s obzirom na globalne sukobe i potrebe namjenske industrije, nisu istražene sve mogućnosti proizvodnje – ne samo Vitezit, nego i drugih fabrika.

Da podsjetimo, Igman je funkcionisao u ratu i tada nije koristio srbijanski barut. Neprihvatljivo je i bezobrazno da se premijer FBiH hvali “uspjehom” koji dolazi nakon gašenja proizvodnje, i koji i dalje nije dugoročan. S obzirom na ambicije Srbije i projekat “srpskog svijeta”, ko garantuje da Beograd uskoro ponovo neće obustaviti isporuku baruta? Igman u međuvremenu nije obustavio izvoz čahura za srbijansku industriju, pa bi Vlada i uprava Igmana morali objasniti zašto nisu reagovali recipročnim mjerama.

Ono što se odavno priča o Igmanu baca novo svjetlo na ovu krizu, nije nemoguće da je i svjesno produkovana. HDZ i Dragan Čović bacili su oko na Igman, želeći kontrolu nad dijelom ili cijelim preduzećem. Nikšić je dobio zadatak da dio proizvodnje prebaci u Mostar i nije uspio. Početak problema? Navodno su određeni dioničari Igmana bili primorani da prodaju svoje udjele. Hrvatska politika jasno cilja na namjensku industriju Federacije, i to ne samo zbog profita, već i zbog strateške važnosti u slučaju sukoba.

Pitanje ostaje da li Nikšić, njegov resorni ministar Vedran Lakić i poslušne garniture u upravama namjenske industrije ne znaju šta rade ili svjesno vode kompanije u sunovrat, da bi postale lak plijen “investitorima” koji već dugo ciljaju ove firme. Danas je to Igman, ranije “Pretis”, a druge su također na radarima.

Nikšiću bi bilo pametnije da se dozove umjesto da marketinškom propagandom političko - ekonomske poraze predstavlja kao uspjehe. Pod njegovom vladavinom Igman je prvi put stao. I to je poraz, kako za Vladu i cijelu Federaciju, tako i za SDP-ovu upravu Igmana. Ma koliko Konakovićevom matricom propagande oni propagirali uspjeh.

Propaganda je moćna, ali stvarnost je neumoljiva. A istina o Igmanu, gubicima i neodgovornom vođenju namjenske industrije tek će da nas sustigne kroz posljedice koje slijede.

Mnogo je toga lošeg uradila Schmidtova nametnuta Vlada Federacije, urušavanje namjenske industrije jedan je od posljednjih koraka koji državu Bosnu i Hercegovinu gura u 1992. godinu, kada smo na tenkove morali primitivno sklepanim molotovljevim koktelima.

Je li to za pohvale, Nikšiću? Možda se neki Gebels zaposlio s partijskom knjižicom u PR tim Vlade FBiH, ali ako je i od takvih, previše je!