Da mi je to netko rekao ne bih mu vjerovala. Napisala sam tekst “Teta Violeta” ne da bih od gospođe Violete Tomič najzad dobila svoje pare, to nisam ni u snu očekivala, nego da se riješim stresa. Borim se za svoj novac već mjesecima, uzalud.

Gospođa je stalno od mene tražila “račun” koga ja nikad nikome nisam ispostavila iako se moje drame igraju od Kalifornije do Rijeke. Odnosi između izvođača i autora rješavaju se ugovorom koji u ovoj priči nije bio potpisan. U slovenskim medijima me optužila da sam inzistirala da me isplati “na crno”, za to je imala i objašnjenje, “Balkanci” ne shvaćaju da su došla vremena kad se sve mora raditi po zakonu.

Kad… Danas sam dobila fotokopiju bankovnog naloga, iz Slovenije mi hitno stiže lova. Kako to? Odgovor je samo jedan. Moj su tekstuljak pročitali u Sloveniji a onda su tamošnji novinari digli neviđenu frku. Postavili su pitanje kako je moguće da parlamentarka ne plaća svoj dug, kako posluje, ukratko, razapeli su je na križ jer je ugledna članica “najljevije” slovenske stranke koja se, a za što bi drugo, zalaže za poštenje, poštenje i samo poštenje.

Što bi mi se dogodilo u Hrvatskoj da mi je kojom nesrećom tisuću eura dužna neka od gospođa koje sjede u našem Saboru? Rasplet mi je jasan. Ja bih napisala tekst, ni za koji hrvatski medij to ne bi bila tema a Država bi mi poslala porezni nadzor koji bi sigurno otkrio da ja časnoj gospođi dugujem milijun eura.

Zato veselo mašem slovenskim novinarima. Nadam se da će se današnja fotokopija bankovnog hitnog naloga u ponedjeljak pretvoriti u lovu na mom računu. Ne pijem jer me od pića boli želudac ali ću ipak u ponedjeljak žvaknuti Gastal i nazdraviti nepoznatim ljudima koji su mi uljepšali današnji dan i mnoge iduće dane. HVALA, cure i dečki.