(Patria) - Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović oglasio se saopštenjem povodom izricanja presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u predmetu "Tužilac protiv Stanišića i Simatovića".

Bećirovićevo saopštenje možete pročitati u nastavku.

Poštovane porodice žrtava genocida i ratnih zločina,

poštovani predstavnici medija,

dame i gospodo,

građanke i građani Bosne i Hercegovine!

Na početku obraćanja, želim još jednom podsjetiti da 31. maj obilježavamo kao Dan bijelih traka u znak sjećanja i dubokog pijeteta prema 3.176 ubijenih Prijedorčana tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Među ubijenim nalaze se i 102 ubijena djeteta. Nevine žrtve nikada ne smijemo zaboraviti.

Danas je važan dan za Bosnu i Hercegovinu, regiju, Evropu i svijet. Iza nas je 30 godina historije Haškog tribunala (Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju - MKTJ i njegov pravni nasljednik Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove - MRMKS). Na temeljima presuda ovog Tribunala moramo nastaviti zajedničko putovanje ka pravdi i istini.

Današnjom konačnom presudom čelnicima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću bliže smo utvrđivanju pune istine o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Tribunal je osnovan shodno poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija (UN) zbog počinjenih zločina u bivšoj SFRJ, a posebno u Republici Bosni i Hercegovini, koji su, prema ocjeni Vijeća sigurnosti UN-a tada predstavljali prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

Predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), sutkinja Graciela Gatti Santana je, između ostalog naglasila da je potraga za međunarodnom krivičnom pravdom „putovanje koje nikada ne prestaje“. Podsjećajući na značaj osnivanja MKTJ, predsjednica MRMKS je naglasila da upravo izricanje žalbene presude u predmetu Tužilac protiv Stanišića i Simatovića „predstavlja čvrsto obilježje iskoraka ka dostizanju pravde“.

Osnivanje MKTJ imalo je pravni, historijski, civilizacijski i moralni značaj.

Tribunal je bio prvi međunarodni krivični sud formiran nakon Nirnberškog i Tokijskog suda koji su procesuirali zločince nakon Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je ostavio ogromnu arhivu o počinjenom genocidu, zločinima protiv čovječnosti i drugim zločinima. Između ostalog, hašku zaostavštinu čini: 2,5 miliona transkripata sudskih procesa, 422.000 dokumenata i 30.000 videozapisa. U Haškom tribunalu održano je 10.800 dana suđenja, a svjedočilo je preko 4.600 svjedoka. Ukupno je izrečeno skoro 1.500 godina zatvora i 7 doživotnih kazni. Tribunal nije sudio narodima već je utvrđivao individualnu odgovornost. 

Nakon i ove presude, političari iz susjednih država, ali i neki iz Bosne i Hercegovine moraju shvatiti da se politika sile, agresije i zločina ne isplati i da uvijek postoje mehanizmi koji sankcioniraju takve politike.

Jedan od ciljeva MKTJ bio je da pred lice pravde izvede odgovorne za najbrutalnije zločine počinjene nakon Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je doprinio utvrđivanju historijskih činjenica, boreći se protiv negiranja istine i pomažući državama nastalim nakon disolucije bivše SFRJ da se suoče sa svojom prošlošću.

Istina o počinjenom genocidu i naslijeđe Haškog tribunala ostaje trajna opomena čovječanstvu.

Civilizacijska tekovina MKTJ je da su pred lice pravde izvedeni neki od najviših dužnosnika odgovornih za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine. Izvođenje pred Haški tribunal predsjednika, generala, upravnika logora i drugih odgovornih lica nadmašilo je i početna očekivanja s početka rada ovog međunarodnog ad hoc suda. Odlukama koje se tiču genocida počinjenog nad Bošnjacima, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina, MKTJ je pokazao da visoki položaj nekog pojedinca više ne može biti zaštita od krivičnog gonjenja.

Tribunal je potvrdio i pravnu prirodu rata vođenog protiv međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine.

Pravosnažnim presudama Haškog tribunala, uključujući i presude o udruženim zločinačkim poduhvatima, je dokazano da je riječ o međunarodnom oružanom sukobu. Susjedne države su vodile rat za teritorije s ciljem stvaranja velike Srbije, a u jednom periodu rata i velike Hrvatske. Ove činjenice su utvrđene u 8 pravosnažnih presuda  MKTJ.

Današnja presuda Stanišiću i Simatoviću važna je jer su pravosnažno osuđena dvojica bivših šefova srbijanske sigurnosne službe, čime je potvrđena Miloševićeva naredbodavna uloga s obzirom da se ova presuda odnosi na srbijanski SDB i njegove zločine u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj. 

Posebna važnost ove presude je u činjenici da su najviši čelnici srbijanske sigurnosne službe pravosnažno osuđeni za zločine i umiješanost u agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Stanišić i Simatović postupali su po direktnim naredbama Miloševića, koji je upravljao svojom tajnom policijom i njenom tajnom borbenom jedinicom. Ne zaboravimo, tajne jedinice su bile i osmišljene kako bi sakrile odgovornost srbijanske vlade za neke od najsurovijih zločina počinjenih protiv civila izvan Srbije.

Žalbeno vijeće je, između ostalog, utvrdilo „da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubistva, deportacije, nehumanih djela (prisilno premještanje) i progona, kako se tereti u optužnici. (…) Žalbeno vijeće je utvrdilo da su g. Stanišić i g. Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu“ (…).

Transkripti sa suđenja Haškog tribunala, kao i dokumentirani digitalni dokazi, pružaju mnogo detaljnije informacije o ulozi Slobodana Miloševića i Srbije nego same presude. 

Ogromna arhiva Haškog tribunala čeka na istraživače. Na suđenju Slobodanu Miloševiću sveobuhvatno je razmatrana agresorska uloga Srbije. Mada se uveliko pretpostavljalo da je, pod Miloševićevim režimom, Srbija podržavala srpske paratvorevine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, puni opseg te podrške i mehanizmi kojima je ona pružana nisu bili otkriveni javnosti sve do ovog suđenja. Smrt Slobodana Miloševića je spriječila donošenje presude protiv njega, ali nije izbrisala činjenice. 

Uvažavajući prethodno navedene činjenice, kao član Predsjedništva BiH naglašavam sljedeće:

1. Presude Haškog tribunala su od kapitalnog značaja za cjelokupno međunarodno pravo i poredak. Presudama najviših sudova UN-a utvrđeno je da je počinjen genocid nad Bošnjacima. One su ujedno i presude velikodržavnim politikama koje su udruženim zločinačkim poduhvatom pokušale podijeliti i razoriti Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu, suverenu, nedjeljivu i međunarodnu priznatu državu. 

2. Presudama Haškog tribunala, uključujući i današnju presudu u predmetu Tužilac protiv Stanišića i Simatovića, utvrđena je ne samo individualna već i institucionalna odgovornost visokopozicioniranih političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca Srbije za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. 

3. Međunarodna zajednica i država Bosna i Hercegovina imaju pravnu, političku, moralnu i historijsku obavezu prema žrtvama i budućim naraštajima da traže: 
- reviziju historijskih i drugih udžbenika u zemljama regiona s ciljem inkorporiranja pravosnažnih presuda najviših sudova UN-a; 
- reviziju krivičnog zakonodavstva u zemljama regiona radi adekvatnog procesuiranja i kažnjavanja svih oni koji glorifikuju presuđene ratne zločince; 
- procesuiranje i kažnjavanje preostalih odgovornih za počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine;
-  pravdu i istinu za hiljade ljudi koji još uvijek tragaju za istinom o sudbini svojih najbližih;
- ostvarivanje mehanizama tranzicijske pravde.

4. Povodom 30-te godišnjice od osnivanja Haškog tribunala ponovo tražim da UN donese pravedno rješenje i da kompletnu originalnu arhivu Haškog tribunala pohrani u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Naime, kao član Predsjedništva BiH početkom ove godine zatražio sam od generalnog sekretara UN-a, predsjednika Generalne skupštine UN-a i predsjednice Rezidualnog mehanizma za krivične sudove da se arhivska građa Haškog tribunala pohrani u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Milioni štampanih stranica, tonskih zapisa, videosnimaka, fotografija, političkih dogovora i tajnih podataka, koji jasno oslikavaju šta se dešavalo tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine, trebaju biti pohranjeni u Sarajevu.
 
5. Međunarodna zajednica ne treba dozvoliti da se pravosnažne sudske presude samo arhiviraju i potom zaborave. Bosna i Hercegovina ima pravo tražiti da:

-    međunarodna zajednica, u interesu cijelog čovječanstva, pošalje poruku da se rezultati počinjenog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih zločina ne mogu i ne smiju trajno priznati; 
-    predstavnici međunarodne zajednice insistiraju i ohrabruju države članice da u dobroj vjeri izvršavaju preuzete međunarodne obaveze. Protiv država koje to odbijaju, neophodno je preduzeti sve potrebne mjere, predviđene Poveljom UN-a i drugim relevantnim međunarodnim aktima.
-    UN, a posebno zemlje Evropske unije, sankcioniraju sve političare koji prijete i rade na razbijanju države Bosne i Hercegovine i glorificiraju pravosnažne presuđene ratne zločince kao preduslov da se ovakva zla više nikada i nikome ne ponove.

6. U najboljem je interesu očuvanja mira, stabilnosti i dobrosusjedske saradnje da najviši organi vlasti i zvaničnici Republike Srbije: 
- odgovorno se suoče sa posljedicama postupanja njihovih najviših dužnosnika i institucija u 1990-im godinama; 
- prestanu negirati sudski presuđeni genocid nad Bošnjacima. Nijedan genocid nakon Drugog svjetskog rata nije tako opsežno i činjenično dokumentovan kao genocid nad Bošnjacima počinjen tokom agresije na međunarodnu priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu;
- omoguće pristup ključnoj arhivi, skinu oznaku tajnosti i osiguraju cjelovit pristup dokumentima Vrhovnog savjeta odbrane SRJ koji još uvijek nisu objavljeni; 
- osude zločinački projekt velike Srbije i trajno prestanu ugrožavati nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine;
- izvuku dugoročnu pouku iz činjenice da je Srbija jedina država koja je sudski presuđena da je prekršila Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida;
- prestanu sa politikom podrivanja i nepoštivanja Bosne i Hercegovine, a posebno sa negiranjem konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH;
- normativno i faktički se opredijele za uspostavu dobrosusjedskih odnosa između nezavisnih i suverenih država u skladu sa načelima međunarodnog prava; 
- osude i izopće počinitelje genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih zločina, a ne da ih glorifikuju;
- prekinu sa praksom pružanja utočišta osuđenim ratnim zločincima.

7. Današnja presuda je nova prilika za Srbiju da se jasno distancira od arhitekata, organizatora i počinilaca genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih zločina, kako bi se zajedno mogli okrenuti izgradnji prosperitetne budućnosti.
Budućnost Bosne i Hercegovine, Srbije, i širih prostora nije u hegemonističkim politikama, konfliktima i svađama. Osuda zločinaca i njihove politike je važan preduslov za jačanje dobrosusjedskih odnosa, stabilnosti i održivog razvoja. Vrijeme je da se odlučno započne proces osvješćivanja i vođenja razumne i miroljubive politike. 

Na kraju, građanke i građane Bosne i Hercegovine, okrenimo se prema budućnosti, ali uz stalnu budnost i oprez jer genocid je ponovljiv. Ne zaboravimo, planeri, nalogodavci i počinitelji genocida jedino imaju respekt prema onima koji su osposobljeni za odbranu i koji pokazuju želju za odbranom. To je lekcija koju svi moramo dobro naučiti. 

Neka vječno živi naša ponosna i nepokoriva država Bosna i Hercegovina!