Članek

Šta se valja u Dodikovoj agremanskoj prašini?

Oba ova zakona nisu ništa drugo nego alatke tog projekta

Piše: Muharem Cero


Učestalost "posebnih" sjednica Narodne skupštine Republike Srpske nije neka nova stvar. Reklo bi se da su i ove posebne 34. i 35. tek kontinuitet onih ranijih koje su se nizale u dramaturgiji spašavanja entiteta RS. One prethodne su okončavane rezolucijama i zaključcima kojima je sputavana vladavina prava na 49 posto teritorije BiH. 

Rezolutno je onemogućavano provođenje odluka Ustavnog suda BiH, kao i obavezujućih akata visokog predstavnika u BiH od Inzka do Schmidta. Ma koliko neustavna akta NSRS bila odbacivana odlukama ustavnih sudova i međunarodnih institucija u BiH, ona su nastavljala ostvarivati ciljane učinke. 

Ništa drugačije nije i ovoga puta. Tridesetčetvrta posebna sjednica NSRS ima tek jednu tačku na dnevnom redu, a ona je propitivanje i i davanje saglasnosti na izrečeni vitalni entitetski interes člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorada Dodika u postupku davanja agremana novopristupnom ambasadoru SR Njemačke. Odbijanje davanja agremana član Predsjedništva Dodik, ma koliko obrazlagao šlampavom retorikom odgovora Bundestagu na sadržinu Rezolucije o BiH, je postiglo svoje učinke tek u kratkom dometu prve dekade predizborne kampanje u BiH. 

Manipulativnom retorikom su se animirale ciljane grupe u kampanji Dodika, Cvijanović i Viškovića. Dovoljno predvidivo je da istaknuti entitetski veto neće dobiti svoju dvotrećinsku verifikaciju u Narodnoj skupštini RS 14. septembra ove godine. Petnaest minuta nakon ove posebne zakazana je ona 35. također posebna sjednica NSRS. Dnevni red ove 35. posebne sjednice i jeste ciljani politički smisao održavanja u nizu 34./35. posebna sjednica. Pretpostavljeni poraz na 34. nije ništa drugo nego ukalkulisani kolateral zamorenog skupštinskog tijela za onu Dodiku bitnu 35. sjednicu. 

Na dnevnom redu su izmjene i dopune Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u RS i izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS. Predložene izmjene prvog zakona su već gotovo kontinuirano nemoguća prepreka za realizaciju u više godina. Izmjene podrazumijevaju - legalizaciju gotovo sto hiljada građevinskih objekata nelegalno izgrađenih u periodu 1990. - 2013. Pokušaj legalizacije podrazumijeva oslobađanje bilo kakve novčane nagrade u postupku legalizacije i posmatrano iz tog ugla ono je čisto predizborno manipulativno sredstvo za pridobijanje potencijalnih glasača. 

Međutim, cilj nije samo dobijanje glasova, on podrazumijeva ponovni pokušaj dokazivanja vlasništva na teritoriju entiteta u dijelu državne imovine Bosne i Hercegovine. Kako se radi u najvećem dijelu o zemljištu koje je izgrađeno a vlasništvo je države Bosne i Hercegovine i da se prepoznati odnosi se na poljoprivredno zemljište i imovinu iz sukcesije. Republičko-srpske vlasti žele još jednom pokušati realizirati razvlašćivanje Bosne i Hercegovine u korist entiteta. Ništa novo, no ovoga puta zaodjeveno u manipulaciju tragedijama egzodusa. 

Nelegalno izgrađeni objekti su u najvećoj mjeri sagrađeni rukama tragičara probranih iz Kninske krajine, ali i onih koji su podlegli propagandi Krajišnika i inih te napustili svoje domove na Ilidži, Grbavici ili su pozvani na mobilizaciju u vojsku RS iz svih odbranjenih krajeva Bosne i Hercegovine. Treba također imati u vidu da veliki broj tih ljudi sa svojim porodicama se nisu vratili, a što im jamči Mirovni sporazum u svoje pređašnje domove, nego su ih zadržali ili češće prodavali. Istovrsno se događalo i za pokrenute sa prostora tzv. SAO Krajina gdje je obilata kesa Jure Radića nagradila etničku čistoću nastajuće Republike Hrvatske. 

Dopune zabrane razvlašćivanje države u korist ma kog nivoa vlasti u BiH, pa i entiteta RS, visoki predstavnik Christian Schmidt je u aprilu tekuće godine dopunio na način što je u Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine ugradio jasnu obavezu da svaki akt, zakon ili odluka ma kog organa (pa i NSRS), koji je učinjen na način da ga nije donio Parlament države BiH ima se smatrati ništavnim. 

Ostaje upitno da li će bez obzira na navedeno, NSRS donijeti izmjene Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u dijelu koji se odnose na objekte izgrađene na imovini u vlasništvu BiH i da li će jedna takva neustavna odredba u konačnosti biti i provedena. Za pretpostaviti je da Ured visokog predstavnika promatra razvoj i određenje Narodne skupštine RS, te da će u skladu sa svojim ovlaštenijma ali i obavezama proglasiti moguće odluke NSRS ništavnim. 

Izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu, uz ogradu da tekst zakona još nije moguće iščitati, također mogu svoje učinke proizvoditi na svakoj drugoj imovini ali ne i na onoj koja se smatra vlasništvom države Bosne i Hercegovine i koja je pod zabranom raspolaganja. Biće interesantno pratiti obrazloženje oba zakona, a čiji predlagač je Vlada RS i koje bi trebale biti prenijete poslanicima NSRS od potpredsjednice Vlade Srebrenke Golić. Valja napomenuti da je cilj ovog zakona omogućiti pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, po pojednostavljenoj proceduri. Valja imati u vidu da je u protekle 22 godine kroz neustavni zakon o šumama i zakon o poljoprivrednom zemljištu RS veliki dio državne imovine promijenio svog vlasnika i bez znanja titulara i uz ignoriranje Zakona o zabrani raspolaganja. Ovakve ništavne pravne radnje moraju biti vraćene u pređašnje stanje, a što nije volja nadležnih entitetskih ali i državnih institucija. 

U projektu promjene ustavno-pravnog karaktera Bosne i Hercegovine i pod egidom očuvanja i povećanja autonomije entiteta RS, kako to voli reći Dodik, brižno se gradi projekat teritorijalnog integriteta i suvereniteta entiteta po modelu nastajuće države. Oba ova zakona nisu ništa drugo nego alatke tog projekta, a cilj im je ovjeravanje ratnih etničkih čišćenja na projektovanoj sprskoj etničkoj teritoriji ili kako vole reći prvoj prekodrinskoj srpskoj državi. 

#BiH #MiloradDodik #NSRS #MuharemCero #ZakonOPoljoprivrednomZemljištuRS