Piše: Rasim Belko
Otkako je objavljena prva informacija o nakani visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, traje zavjet šutnje predstavnika diplomatskog kora sa zapadne strane planete. Ni objava o tome šta sadrži nacrt, pa ni objava samog dokumenta Shmidtovih izmjena nije ponukala ono što nazivamo međunarodnom zajednicom da reaguje, da se oglasi. Potpuni muk traje svih ovih dana, Schmidt je van zemlje, a bh. javnost poprilično uznemirena i ustalasana tako da se sve češće spominju protesti, ali i nemiri, pa i mogućnost sukoba.
Brojni medijski upiti ambasadama zapadnih zemalja, Delegaciji EU, OHR-u ostali su ili neodgovoreni ili su okončani odgovorom "bez komentara". Prosto je nemoguće da ključni međunarodni akteri nisu upućeni u cijeli proces, još od početka kreiranja izmjena koje Schmidt planira nametnuti, stoga dodatno i brine njihova reakcija šutnjom. Znači li to plebiscitarno odobravanje takvog plana?
Sve poprilično podsjeća na prividnu letargičnost i nevještost međunarodnih sila na de facto dogovor kojim se ova zemlja gura u duboke podjele baš poput scenarija koji smo imali u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu. I tada smo imali vrhunske glumce nevještosti i nesnalaženja s međunarodne političke scene koji su ovdje dolazili uvjeravati nas u mir, naše mjesto pod okriljem evropskog neba, dok su istovremeno prećutno posmatrali pripreme da se ova zemlja podijeli između susjedne dvije države, a jedan narod različitim metodama trajno eliminiše. Ne zato što taj narod ne pripada Evropi, već što njegova vjera nije poželjna na Starom kontinentu.
Današnjim političkim glumcima nevještosti, a stvarnim manipulatorima i prevarantima poput kojekakvih Palmera, Escobara, Varhelyija i sličnih očito je stalo iskreirati getoizirani balkanski Kipar u kojem će državu Bosnu i Hercegovinu podijeliti na tri dijela, a potom uz svesrdnu podršku susjednih zemalja dva dijela priključiti EU, a treći, onaj palestizirani ostaviti da izumre nemoćan u izolaciji.
Možda preteške riječi, ali sve ih češće čujemo u javnom diskursu, a nažalost i prepoznajemo u djelovanju te međunarodne zajednice. Jer, licemjerno je pričati kako se zalažu za evropeiziranu i demokratiziranu Bosnu i Hercegovinu dok joj nameću političko uređenje odavno izumrlih sistema ne samo aparthejda i diskriminacije, već klasične diktature po principima komunističke Kine, gdje se jedan čovjek i njegova partija pita za svoj tor, a ostali mogu da budu nemoćni megafoni svjesni da ih gornji dom parlamenta nikada neće vidjeti, jer nisu jedan od tri u dovoljnoj mjeri.
Zavjet šutnje međunarodnog faktora koji povlači figure u ovoj državi od jutros i dodatno zabrinjava, nakon objave informacije da predstavnici najmoćnijih zemalja svijeta okupljeni u Kvintu razmatraju diskriminatorne Schmidtove izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH. Dakle priča kako ne komentarišu špekulacije i dokumente koje vidjeli nisu je šarena laža za naivnu političku djecu BiH. Niko im to nije ni povjerovao, jer Schmidt nije jedinka, njegova odluka manje više i ovisi upravo od stavova te Kvinte.
Nismo mi koji Bosnu i Hercegovinu volimo i želimo kao uređenu demokratsku državu ni navikli da nam taj međunarodni faktor mnogo pomaže. Jer, taj faktor već tri decenije vodi politiku mrkve i štapa, podjednako pomažući i progresivnim i retrogradnim snagama, i onima koji slijede evropske, zapadnjačke vrijednosti i principe i onima koji slijede Putina, žele aparthejd, etnički čiste prostore i etnički čiste političke kolektive.
Stoga nas taj zavjet šutnje međunarodnog faktora i brine, jer u takvim smo situacijama navikli da se zakulisno kuha čorba zbog koje progresivne snage kišu godinama, a retrogradne jačaju i dobijaju vjetar u leđa. Sjećam se da mi je u jednom intervjuu američki profesor Serwer kazao da stanje i promjene u BiH ovise od političke volje Zapada da od nje napravi naprednu državu. Čini se da te volje ima, ali daleko je od toga da pravi Bosnu i Hercegovinu na evropskim i demokratskim principima.
I ne, nije vrijeme ni prilika da im se šuti i klima glavom kada nas njihovi planovi mogu odvesti u trajnu podjelu, a možda i nestanak. Mora im se jasno kazati da mi koji želimo imati državu kakve su i one iz kojih dolaze nećemo stati ni odustati, ma koliko koštalo. Čini se i da u dobrom dijelu političkih snaga postoji takva svijest.
Jer, mnogo je zla ovoj zemlji nanijelo prisustvo generala Moriona i Mckenzija, nadamo se da se nećemo morati i sa političkim duhovima tih generala. Istovremeno, nadam se da pojačane snage EUFOR-a, britanski i njemački vojnici nisu u BiH poslani da omeđe tri getoizirane zajednice.
Gospodo međunarodnjaci, figure su u vašim rukama, vrijeme je za transparentan potez, dok sumnja u vaše nakane ne preraste u otvorenu pobunu. Poslije toga povratka neće biti! To što ste zabranili negiranje genocida i ratnih zločina, ne znači da ćemo dozvoliti da njihov ishod ovjerite u političkom uređenju!