Visoki predstavnik u BiH nema pravo nametnuti etnički izborni ekskluzivitet

Piše: Nermin Tursić

U posljednje vrijeme se najavljuje mogućnost izmjene Izbornog zakona BiH od strane Visokog predstavnika za BiH, Kristijana Šmita (Cristian Schmidt) i to, kako se može pročitati iz medijskih natpisa "po želji Dragana Čovića". Iako je u samoj najavi ovakav čin suprotan međunarodnim i domaćim sudskim presudama, kao i savremenim civilizacijskim i demokratskim standardima, on dodatno oslikava politiku etničke polarizacije koja je kao takva suprotstavljena demokratskoj opstojnosti države BiH.

Odnosno, izmjena izbornog zakona zasnovanog na etničkim principima bi nedvosmisleno pratila i nova teritorijalna prekompozicija države BiH, što bi u suštini predstavljalo još jedan pokušaj legalizacije i institucionalnog ojačavanja antidržavnih politika. Činjenica je da su se ovakva zbivanja najavljivana duže vrijeme preko diplomatskih aktivnosti zvaničnog Zagreba, usvojenog zaključka o "teritorijalnoj reorganizaciji BiH" od strane Hrvatskog narodnog sabora (HNS) na čelu sa Draganom Čovićem, kao i kontinuirane najave osnivanja trećeg entiteta od strane predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića. Također, takvi politički ciljevi su "zacrtani" i u dokumentu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), pod nazivom: "Prilozi HAZU za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora RH s BiH, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u
EU".

Iz svega toga se nameće logično pitanje, hoće li (i može li) Visoki predstavnik u BiH ispuniti HAZU-ove dokumentirane ciljeve umjesto hrvatskih političkih zvaničnika, tako što će riješiti pitanje položaja hrvatskoga naroda izmjenom Izbornog zakona u BiH po želji HDZ-a, HNS-a i HAZU-a. Odnosno, hoće li odredbe Izbornog zakona spriječiti "nasilno utjerivanje Hrvata u zajednicu koja gazi njihova elementarna ljudska i kolektivna prava" (kako se navodi u pomenutom dokumentu), hoće li dodatno osigurati političke mehanizme zaštite vitalnog interesa, hoće li oduzeti građansko biračko pravo u ime eksluzivnog etničkog prava koje će se odraziti da jedna etnija ekskluzivno bira člana Predsjedništva BiH iz reda "svog naroda," kao i izbor 'svojih', članova u Predstavnički dom i Dom naroda, kako Parlamentarne skupštine BiH, tako i Parlamenta Federacije BiH? Hoće li se osigurati identičan etnički izborni mehanizam i u 'rs'-u i omogućiti princip "da svako bira svoje".

Može li se osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH na principu "osnivanja trećeg entiteta" koji kao takav samo može biti reinkarnacija 'HB' zasnovanog na UZP-u? Šta će biti sa političkim pravima 'etničke
manjine' u etnohegemoniziranim sredinama i na koji način će se ispoštovati 'konstitutivnost', naroda na cijelom prostoru BiH? Velik je broj pitanja koja očekuju na odgovore, ali ipak jedno se može izdvojiti
kao ključno: može li Visoki predstavnik u BiH, Kristijan Šmit potencijalno nametnuti izmjenu Izbornog zakona u BiH na etničkim principima i dodatno u ime konstitutivnosti naroda kao 'bitne etničke oznake' svesti državu BiH na „konsekutivnu“ ili manje bitnu kategoriju, a njene građane na 'akcidentalnu' ili 'slučajno živuću' kategoriju bez ikakvih političkih prava?

Može, naravno da može ukoliko ima podršku Vijeća za implemnetaciju mira u BiH, a ukoliko je nema, namjera sama po sebi je vrlo opasna i zabrinjavajuća za demokratsku budućnost BiH. S tim u vezi bi Visoki predstavnik u BiH,
g. Kristijan Šmit u samoj namjeri i prije konačne odluke trebao dobro da razmisli o posljedicama takvog političkog djelovanja. Naime, ako bi to učinio, značilo bi da je time oduzeo historijski legitimitet državi BiH i zamijenio ga etničkim, odnosno, izvršio bi transfer suverenog državnog prava BiH na njene etničke zajednice, i to, sve u ime "konstitutivnosti naroda," pojma koji samo predstavlja infiltrirano pravno naslijeđe komunističkog režima u ustavnopravni sistem BiH.

Umjesto takve namjere, Visokom predstavniku u BiH bi bilo puno svrsishodnije da se odupre uspostavljenom konceptu selektivne politike međunarodne zajednice iz perioda agresije na RBiH, koja se iskazuje matricom "svima po nešto" i zastupa integralni interes države BiH i svih njenih građana. Jasno da će takvom politikom zastupati i kolektivne interese njenih naroda. Razumijevajući političke odnose na ovakav način došao bi do saznanja da nametanje izmjene Krivičnog zakona o negiranju genocida u BiH nije usluga bošnjačkom narodu, nego jedan slijed pravnog i civilizacijskog postupanja, da zabrana prenosa vlasništva imovine sa države BiH na njene entitete ne predstavlja sankciju entitetu "rs" nego ustavnu obavezu da se zaštiti država BiH od protuzakonitog imovinskog razvlaštenja, kao što nije odluka o finansiranju predstojećih Općih izbora pobjeda bošnjačke, niti poraz hrvatske politike u BiH, nego poštivanje propisanih zakonskih obaveza, i tome sl.

S tim u vezi, ranijim postupcima djelovanja aktuelnog Visokog predstavnika u BiH, kao i njegovog prethodnika u pogledu nametanja određenih zakonskih rješenja nisu stvarane predispozicije za paritetno etno-političko djelovanje, a time nisu niti stvarane obaveze koje bi podrazumijevala "uzvraćanje pojedinačnih usluga", etničkim zajednicama, nego obaveza prema državi BiH, njenim građanima i narodima, i to po imenovanoj funkciji i njenim ovlaštenjima.

Ukoliko je pak i postojala namjera djelovanja u pravcu izmjene Izbornog zakona BiH na principu etničkog biračkog ekskluziviteta, iskreno se nadamo da će je Visoki predstavnik promijeniti, jer sama po sebi vrlo opasna i kao takva bi sigurno proizvela najveću krizu i dodatnu političku nestabilnost u postdejtonskoj BiH. Na kraju treba reći da je u novijoj historiji ova država i njeni građani doživjeli mnogo nepravde, a na ovakvu vrstu nepravde nema niko pravo, pa niti Visoki predstavnik u BiH, gospodin Kristian Šmit.