Tadić i njen tačan zbir netačnih podataka: Tužiteljice šta je s predmetima sa A liste?

Piše: A. Čorbo-Zećo

Iz Tužilaštva BiH poslano je saopćenje za javnost u kojem se željelo istaći kako je Gordana Tadić, glavna tužiteljica (prvostepenom presudom komisije VSTV-a smijenjena) veliki ekspert i kako je podigla na nivo Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH! 

Napominjući da je Tadić na čelu ovog Odjela od 2014. godine, medijima su dostavljeni podaci da su u tom periodu od 2014. do 2020. godine, podignute optužnice u 263 predmeta protiv ukupno 612 osoba, što je oko 70 % od ukupnog broja optuženih (910) za ratne zločine, što znači da je rad u ovom periodu višestruko nadmašio ostvarene rezultate u prvih 10 godina rada ovog Odjela.

Još su nam poručili da iako Tužiteljstvo BiH nema praksu nacionalnog prebrojavanja predmeta i optuženih, zbog neprimjerenih izjava pojedinih dužnosnika, mogu istaći da su se optužnice odnosile na počinitelje ratnih zločina iz svih naroda i svih krajeva Bosne i Hercegovine, a veći dio odnosio se na dužnosnike vojske, policijskih struktura ili političke dužnosnike iz RS.

Dobri poznavaoci stvarnog stanja mogli su se samo nasmijati na ove tvrdnje, a razloga je više. 

Prije svega Tadić u svojim hvalisanjima još nije pojasnila šta je s predmetima s Liste A Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Opće je poznato da je budžet Haškog tribunala za jednu godinu iznosio oko 300 miliona dolara što navodi na zaključak da je na stotine i stotine ljudi radilo i to najvećih svjetskih stručnjaka iz ove oblasti da bi se utvrdila istina na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju.

Zamislite šta se onda desi, Gordana Tadić dolazi na dužnost tužiteljice kao veliki ekspert u toj oblasti i sve što je Haški tribunal za sve godine i s takvim stručnjacima radio izbriše, stavi u ladicu i otvori nove slučajeve koji uopće nisu bili u Hagu okarakterisani kao predmeti za koje postoji dovoljno dokaza da trebaju biti procesuirani.

Tako je neke predmete koji su zatvoreni u Hagu jer nije bilo dokaza o bilo kakvim zločinima su otvoreni (predmet Atif Dudaković i drugi) i još ga okarakterišu kao udruženi zločinački poduhvat što je stepenica manje od genocida! Osim toga presuda Anti Gotovini i drugima u Hagu za akciju Oluja je oslobađajuća, te iako je poznato da se nakon toga u Bihaću krenulo s ofanzivom koja je praktično zajednička akcija Armije RBiH i Hrvatske vojske optuženi su samo pripadnici Armije RBiH.

Kako je moguće da na jednom zajedničkom ratištu izdvoji se samo jedan segment i to Armija RBiH i još proglasi UZP-om.

Nedopustivo je da za ratne zločine vrši bilo kakva manipulacija posebno pod političkim utjecajem lidera partija. 

I dok iz Tužilaštva BiH saopćavaju da će raditi nezavisno i pošteno podsjećamo Tadić i druge da je u predmetu Čemerno tužilac Tužilaštva BiH Vladimir Simović otvoreno rekao da je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku da se podigne optužnica protiv Bošnjaka Ilijaša i Breze!?

Toliko o neovisnosti pravosuđa.

Optužnica protiv Hvata u Orašju koji su se branili od velikosrpske agresije, a nisu vezani za Herceg-Bosnu i Dragana Čovića je podignuta za vrijeme mandata Gordane Tadić, a mnogi predmeti koji su se u Hagu našli na A listi, a odnose se na zločine u Hercegovini Tadić je stavila u ladicu.

Istovremeno je podigla više optužnica za UZP protiv Bošnjaka s namjerom izjednačavanja i relativizacije zločina kako bi sve tri strane u BiH bile podjednako krive.
Treba napomenuti da Srbija koja je izvršila agresiju na BiH nema niti jedan presuđeni UZP, Hrvati imaju jedan presuđeni, ali se zato Bošnjacima sudi za više UZP-ova (Čemerno, Konjic, Bihać, Trnovo, Hadžići...)

Obzirom da nema više optužnica u Hagu niko iz Srbije ne može više ni biti presuđen za UZP.

Montirane optužnice i lažni svjedoci što je praksa Tužiteljstva BiH od kako je Tadić na njegovom čelu pokazuje stvarne namjere i politizaciju pravosudnih organa BiH.

U nekoliko predmeta na suđenju dokazane su tvrdnje pojedinih medija da se pojavljuju lažni svjedoci i to je u nekim presudama i Sud utvrdio i u svojim obrazloženjima presude naveo. (Slučaj Naser Orić).

Postavlja se pitanje šta je sa optužnicama za UZP za '92 i '93 godinu na području cijele BiH posebno istočne Bosne, istočne Hercegovine i Prijedora.

Ofanziva srpskih snaga na području Srebrenice kada su okupirane enklave Kamenica, Cerska, Konjević Polje, i veliki dio slobodne teritorije Opštine Srebrenica je izvedena pod komandom generalštaba u Beogradu uz učešće Užičkog korpusa i 63. Padobranske brigade iz Niša koja je i zauzela područje Konjević Polja o čemu postoje dokumenti i video snimci. 

U tom vremenu je oko 40.000 ljudi protjerano iz svojih domova a na stotine ubijeno i ranjavano. 

U toj ofanzivi nastradao je i određeni broj pripadnika UN-a koje su pobile snage vojske RS-a i o kojima ništa ne govore i pripadnici Ujedinjenih nacija. Ofanzive srpskih snaga od '92 do '95 na području Goražda rezultirale su hiljadama prognanih ubijenih i ranjenih, a da do danas nema ni jedne optužnice za ove zločine. O čemu nam se onda hvali Tadić?

Za vrijeme opsade Sarajeva život je izgubilo više od 10 hiljada građana, od čega je ubijeno 1601 dijete.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio je tri srpska zapovjednika zbog opsade, a to su: Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Momčilo Perišić,  a Tužilaštvo BiH nije podignulo ni jednu optužnicu protiv komandanata artiljerijskih brigada i izvršilaca.

Da li je moguće da opsada Sarajeva ne predstavlja UZP?

Građani BiH sve ove godine svojim novcem finansiraju 'nesposobnjakoviće' čiji je zadatak i opis radnog mjesta da rade na istragama ratnih zločina, ali fokus njihovog djelovanja je lično bogaćenje i ispunjavanju želja političkim nalogodavca.

VSTV bi pod hitno morao reagirati kada je riječ o lažnim i nekredibilnim svjedocima koje Tužilaštvo BiH masovno izvodi na Sudu BiH u montiranim procesima.

U suprotnom VSTV, Sud i Tužilaštvo postaju opasnost za  državu i građane, a trebali bi biti temelj sigurnosti i vladavine prava.

Hvalisanje Gordane Tadić i statistika koja je zapravo tačan zbir netačnih podataka samo su slamka za koje se Tadić hvata, ali slamka je već odavno pukla, jer neko prati ozbiljnije situaciju analizirajući složenost i važnost takvih predmeta.