Pandemija COVID-19 povećala plastični otpad

SARAJEVO, (Patria) - Svaki put kada uradite test na koronavirus, bacite oko 10 grama plastike. Ako bi svaki odrasli učenik i srednjoškolac u Velikoj Britaniji radio preporučena dva testa nedjeljno, to bi proizvodilo više od 1.000 tona smeća svakih sedam dana. Za manje od mjesec ovo bi napunilo olimpijski bazen.

Mnogi od nas koji smo prije pandemije bili uključeni u kampanje za smanjenje zavisnosti od plastike, podstičući naše zajednice da postanu „bez plastike“, možda ćemo kritikovati takvu potrošnju. Da li bi trebalo da odbacimo ove testove, znajući da tako povećavamo krizu zagađenja plastikom? Apsolutno ne. Oni su u prvom planu naše sposobnosti da kontrolišemo virus i pomognemo našoj zemlji da se vrati u oblik normalnosti. 

Tako su i bezbrojne tone plastike upotrijebljene u razvoju, proizvodnji, transportu i isporuci vakcine, a da ne pominjemo sve medicinske potrošne materijale za jednokratnu upotrebu koji su neophodni za pomoć onima koji nijesu imali sreće, pa su završili u bolnici.

Plastika je još jednom pokazala kakav divan, svestran i spasonosan proizvod može biti. Bez toga bi se pandemija odvijala sasvim drugačije. Međutim, suviše je lako zaboraviti ovo kada gazimo preko sredstava za zaštitu od Covida koja preplavljuju naše ulice. Maske za lice za jednokratnu upotrebu, hirurške rukavice, male bočice sredstva za dezinfekciju ruku i antiseptične maramice postale su jednako česte na ulici kao opušci prije nekoliko godina.

Zanimljiv aspekt svega ovoga je nedavno identifikovani fenomen nazvan „higijenski teatar“. Odnosno, pojedinci i preduzeća koji se pobrinu da izgledaju kao da se bore protiv pandemije, ali možda ne stvaraju mnogo stvarnog efekta. Od stalno pogrešno mijenjanih maski za jednokratnu upotrebu do upotrebe laminiranih menija za jednokratnu upotrebu u restoranima i plastičnih pregrada visokih metar između stolova u neuređenim pabovima, ovog ponašanja je sigurno bilo u izobilju tokom različitih faza pandemije.

I kako se sada približavamo velikom otključavanju, neke mjere i promjene u ponašanju će vjerovatno ostati – ne samo naša želja da budemo lično zaštićeni i naša povećana zavisnost od hrane za ponijeti i kupovine preko interneta, pri čemu je riječ o velikim „proizvođačima“ plastike. Ali pitanje je kako možemo uravnoteženije postići sigurnost i pogodnost u našem svijetu nakon zaključavanja?

Najvidljiviji simbol pandemije takođe nam predstavlja izvrsnu studiju slučaja koliko je ovo promišljanje neophodno: maske za lice. Zaštitna maska za lice za jednokratnu upotrebu može 10 puta više štetiti prirodi od pamučne za višekratnu upotrebu. Većina nas, najčešće kada zalazimo u prodavnice, ne moramo da koristimo jednokratnu masku za lice hirurškog tipa. Ipak, 53 miliona se svakodnevno šalje na odlagališta u Velikoj Britaniji, što ne pokriva sve one koji čine najveći dio Covid otpada na našim ulicama.

Veliki broj ljudi ih koristi zbog našeg prihvaćenog kulturnog insistiranja na pogodnosti ili pretpostavljene pogodnosti. Mislimo da je lakše navući jednokratnu masku kada ulazimo u radnju, nego neku svoju, na isti način na koji je nekada bilo zgodnije koristiti besplatne plastične kese u supermarketu, nego donositi svoje. 

Ipak, preusmjeravanje našeg oslanjanja na plastiku za jednokratnu upotrebu ne mora da znači kraj pogodnosti – daleko od toga. Umjesto toga, to samo znači da moramo da se pomjerimo ka „pažljivoj pogodnosti“: da malo više uzmemo u obzir svoje postupke i da budemo malo pažljiviji jedni prema drugima i prema planeti.

Bilo je izvještaja o porastu prodaje hrane za ponijeti i do 600% tokom lokaduna. To zauzvrat odnosi brdo plastike za jednokratnu upotrebu na deponiju. Odličan primjer pažljive pogodnosti u ovom sektoru je Shrewsbury Cup šema, pri čemu gradske kafane koriste istu vrstu šolje za višekratnu upotrebu. Kupci plaćaju depozit za šoljicu koja se može vratiti bilo kojoj firmi koja poslužuje pića. Zatim se opere i ponovo koristi. 

Da, možda će biti potrebno malo više napora nego puko bacanje korišćene čaše u kantu, ali je to mnogo bolje za životnu sredinu. Shrewsbury Cup šema dio je šireg poteza među ekološki svjesnijim dobavljačima hrane za ponijeti da bi se pronašli načini isporuke hrane bez plastike, uključujući, na primjer, isporuke u čvrstoj ambalaži koju kupci mogu ponovo ponijeti sa sobom.

Takođe je malo poznato da će Amazon smanjiti upotrebu plastične ambalaže u isporukama, ali morate da kontaktirate korisničku službu i zatražite da se opcija primijeni na vaš račun. Nadu pruža i sve veća količina biorazgradive plastike koja dolazi na tržište.

Poboljšanje reciklaže plastike je još jedno područje u koje treba uložiti sredstva kako bi se osiguralo da bude i efikasno i održivo. Trenutno se manje od 10% plastike reciklira i to se obično svodi na plastiku slabijeg kvaliteta. Alternative plastike treba razmotriti kad god je to moguće. 

Pokreću se koraci ka tome da zagađivač plati, što bi moglo dovesti do toga da kompanije poput Coca Cole preuzmu odgovornost za plastični otpad koji proizvode. Takođe je jasno da se tradicionalni model uzimanja otpada za našu plastičnu upotrebu mora zamijeniti cirkularnijim sistemom – drugačijim dizajniranjem proizvoda i potrošačkih procesa.

Pandemija je istakla dobre i loše upotrebe plastike, pokazujući jasnije nego ikad da je potrošnja plastike pitanje balansa. Rasipničko korišćenje nove plastike pretvara naše okeane u plastične supe. Ovo je bio dio poruke koju su mnogi od nas pokušavali da izvuku prije nego što se pandemija dogodila. 

Sada kada smo pozvani da „iznova gradimo“ dok obustavljamo zaključavanje, iskoristimo priliku da promijenimo svoje razmišljanje o plastici. Cijenimo kako to može biti divan resurs – i najvažnije je da shvatimo da se, kao i svi resursi, mora mudro koristiti i ne trošiti.

(The Guardian/Portalanalitika.me)

Autor je dr Kristijan Dan, profesor zoologije na Univerzitetu Bangor i zagovornik ekološke održivosti