Piše: Rasim Belko
Milo Đukanović, aktuelni predsjednik Crne Gore zadržao je politički rejting kod građana ove države, pokazuje prošlomjesečno istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Prema tom istraživanju Đukanović bi osvojio minimum 41 posto glasova građana ukoliko bi se danas održali izbori u Crnoj Gori.
Dakle, rezultate djelovanja Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista od nezavisnosti Crne Gore do posljednjih izbora građani uveliko cijene i danas. Jer, Đukanović je u tom periodu uspio oteti crnogorsko društvo iz kandži velikosrpske politike, odnosno krnje Jugoslavije koja je jedino bila dobra za zvanični Beograd.
U godinama poslije nezavisnosti i pored konstantnog miješanja srpsko-ruskih snaga u unutrašnje procese Crne Gore, Đukanović je radio za dobrobit građana i same države Crne Gore.
Prvo se borio s ruskim milijarderima, koji su u službi ruske politike pokušali pokupovati sve što vrijedi u Crnoj Gori. Nisu uspjeli, odnosno Milo ih je zaustavio i vratio tamo odakle su došli.
Potom su DPS i Đukanović poveli Crnu Goru ka euroatlantskim integracijama. I tu je bilo teških prepreka i opasnosti čak i po opstanak Crne Gore. Potpomognut kadrovima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, politički establišment Srbije konstantno je bio prepreka tom putu.
Subverzivnim i raznoraznim drugim akcijama Srbija je u kontinuitetu napadala Đukanovića.
No, svi ti napadi odbijeni su. Đukanović je pokazao ostatku Balkana šta za neku državu znači biti lider koji vodi ka njenom uspjehu. Pored svih zavrzlama i čarlama odveo je Crnu Goru pod kišobran NATO-a i zauvijek onemogućio Srbiju da pokori Crnu Goru.
Od tada je Crna Gora sigurna u svoj teritorijalni integritet i suverenitet. Krenule su investicije i demokratija se u obnovljenom crnogorskom društvu mogla početi razvijati.
Kada je isposlovao NATO, Đukanović se okrenuo vjerovatno svom posljednjem političkom projektu. Uvođenju Crne Gore u Evropsku uniju. Pregovori o pristupanju Crne Gore EU traju od 2012. godine i išli su vrlo dobro dok je DPS predvođen Đukanovićem vodio procese. Bilo je to vrijeme stabilne Crne Gore, u kojoj unutrašnja previranja nisu zaustavljala evropski put.
Međutim, posljednjim trzajima, Srbija je uspjela, opet kroz djelovanje Srpske pravoslavne crke, da privremeno zaustavi taj put i na vlast instalira prosrpske kadrove, koji bi Crnu Goru vratili stotinjak godina unazad, u mračnu prošlost. Iako su očekivali da će Đukanović gubitak izvršne vlasti pokušati vratiti s ulica i nasilno, doživjeli su još jedan poraz kada im je diplomatski pokazao šta su istinske evropske vrijednosti i kako se ponaša lider koji zna prepustiti vlast drugome.
Svjestan je bio Đukanović u tim trenucima da će Crna Gora proći nekoliko mjeseci, možda godinu nazadovanja, ali da kvislinška vlast vođena popovima SPC-a neće izdržati dugo. Čekao je, demokratski se spremao.
I uskoro će dočekati. Sudeći po istraživanjima javnog mijenja, ali i generalno političkom haosu koji vlada u Crnoj Gori, neće biti iznenađenje ako se DPS i Đukanović vrate na kormilo Crne Gore.
Jer, iza Đukanovića i njegove stranke su rezultati, ulazak u NATO, otvorena vrata EU, riješena pitanja sa svim susjedima osim sa Srbijom. Nedavno sam prognozirao da bi vlada pročetničkog lidera Zdravka Krivokapića mogla okončati svoje postojanje nekada sredinom jeseni. Procesi u crnogorskom društvu sada mi daju za pravo da bi ljetne vrućine mogle odnijeti tu vladu i prije jeseni.
A onda ćemo ponovo gledati Crnu Goru kako pokreće motore razvoja i nastavlja svoj diskurs ka razvijenom svijetu. Odlaskom postojeće izvršne vlasti skoro sam siguran u paramparčad će biti razbijeni snovi SANU-a, srpske politike i crkve o stvaranju 'srpskog sveta' na trouglu Beograd - Banja Luka - Podgorica.
Milo Đukanović i njegova stranka vratit će se do kraja ove godine da završe započeto. A kada Crna Gora bude punopravna članica Evropske unije, uz članstvo u NATO-u, cijeli region će biti puno mirniji.
Vjerujem da agresivna srpsko - crkvena politika neće imati usuda da se ponaša agresivno kada izgubi vlast, već da će je poput Đukanovića predati građanski, demokratski i ljudski.
Milo is back, a čini mi se da je Crna Gora vapila u mjesecima iza nas za tim povratkom.