Drug Hercegovac zna da nas konstitutivnost drži u mraku

Piše: Ernad Metaj

Moj drug Hercegovac nije konstitutivan, ali kaže za razliku od njih oko 3.000 u BiH barem ima struju. Čita vijest o porodici Skočo nastanjenoj nekoliko kilometara od Berkovića, na jugu Hercegovine, kojoj je nakon 41 godine svjetlost sijalica obasjala dom i odmahuje glavom. Da je samo do naših vlasti Hercegovac je uvjeren da bi ovi ljudi i dalje bili u mraku jer njima odgovara da je BiH tamni vilajet.

Porodica Skočo struju je dobila zahvaljujući vladi Švedske koja finansira projekat „Zeleni ekonomski razvoj“. Osim njih struju su dobila još 23 domaćinstva, a u općini Berkovići i dalje ima sela gdje će kuće i dalje osvjetljavati svjetlost fenjera, ili svijeća. Zamjenik načelnika općine Berkovići Bojan Samardžić je barem iskren u konstataciji da vlasti čekaju na predstavnike međunarodne zajednice da elektrificiraju ruralna područja. Tamo nema glasova. 

Zna moj drug Hercegovac da lokalne vlasti nisu u stanju održavati ni ono što je u bivšoj Jugoslaviji napravljeno, pa tako u selima oko Berkovića, ali i širom BiH često dolazi do „ispadanja“ iz mreže. Drago je mom drugu Hercegovci što familija Skočo više ne mora mlijeko držati u potoku da se ne bi pokvarilo, ili meso spuštati na dno bunara, jer će im frižider olakšati život. Drago mu je jer će im unuci češće doći, sada imaju gdje napuniti mobitel. Ne sviđa mu se što Jovo, glava porodice, ne može da se odvoji od televizije. Solarni paneli će ga spasiti nerviranja od „iskakanja „ s mreže, ali će kaže moj drug „iskakati“ iz cipela kada ga s ekrana počnu bombardirati političari koji su ga zaobilazili dok je bio u mraku. Od njih će mu, vjeruje moj drug „pasti mrak na oči“, jer će se početi brinuti za konstitutivnost i legitimnost. U međuvremenu do kuće će mu i dalje voditi propali makadamski put. 

Kuda nas je odvela vlast u BiH dokaz su Asim i Sadija Durmišević. Ljudi koji su prije rata imali struju sada žive „održivi povratak“ u mraku, a nikada nisu dobili ništa od mehanizacije koja bi im olakšala da obrađuju 50 dunuma zemlje koju imaju. Umjeto da uživaju u starosti ovi ljudi se pate, za svoja prava se ne mogu sami boriti, skupo im je plaćati taksi do Rogatice gdje bi kako su im rekli predstavnici vlasti trebali tražiti donatore. To je cijena njihove konstitutivnosti. Oni koje su oni zaokružili na glasačkim listićima odavno su ih prekrižili. Zna moj drug da su konstitutivni samo oni što su uhljebljeni na budžetske jasle, puno ih je isplatnije musti nego kravlje, ili kozije, vime u pustim selima.

Konstitutivnost je za mog druga Hercegovca gora od seoskog makadama. Putevi njome popločani teško će nas odvesti do EU. Mrak u 3.000 bosanskohercegovačkih domaćinstava mome drugu je znak da vladajuće elite ne žele u EU. Umjesto zelene energije za ruralna domaćinstva oni još uvijek preferiraju male hidroelektrane koje obasjaju samo novčanik investitora i onih koji im omoguće dozvole. Na tu struju konstitutivni, ali i oni koji to nisu plaćaju poseban doprinos koji država neće usmjeriti za elektrifikaciju domova bez struje. Zato je moj drug Hercegovac ubijeđen da ćemo i dalje u zemlji koja ima viška struje živjeti u mraku. Bit će tako sve dok ne shvatimo da konstitutivni neće upaliti svijetlo jer se pod okriljem tame lakše krade. Da se nisu pojedinci ugrađvali u razne tendere Skočama s početka ove priče sijalica bi davno svijetlila.