Članek

ORUŽJA NI ZA UKRASTI NEMA Treba li uhapsiti Podžića, dok 'duhovi' nisu pokrali i vojnike i kasarne!?

Vidjeti takvog vojnika je tužno, a tužnije je samo pomisliti kakva bi nas sudbina zadesila da nas takva vojska danas mora braniti. 

Piše: Rasim BELKO


Vrlina je odbiti ono što vam je ponuđeno, a u datom trenutku niste spremni ili ne znate raditi. Atributi onih koji tako promišljaju i postupaju su odgovornost i svjesnost. 

No takvih je sve manje. U odbrambenom sektoru Bosne i Hercegovine svjesnih i odgovornih odavno nema. Zato Bosna i Hercegovina nema odbrambeni sektor kakav imaju sve normalne i uređene države svijeta. 

Nedavno, u jednom ugostiteljsko objektu u Sarajevu sretoh vojnika Oružanih snaga BiH. Minus preko 10, ledi se sve, a čovjek u vojnoj bluzi s “posla” ide kući. Vojna bluza izgleda tako k’o da je ‘93. provela na Treskavici. Rukavi pocijepani a ona blijeda ko vojni sektor BiH. Čizme s društvene mreže za prodaju. Dakle nisu vojne. Da nije maskiran pomislio bih da je beskućnik. 

Vidjeti takvog vojnika je tužno, a tužnije je samo pomisliti kakva bi nas sudbina zadesila da nas takva vojska danas mora braniti. 

I zato smo, između ostalog, nezaštićena država, čija vojska spava u udobnosti doma svoga, vođe u hotelima na parama naroda svoga, a lopovi u kasarnama. 

Zato je bosanskohercegovačka javnost ovih dana skoro ironično doživjela pljačku kasarne u Pazariću i nestanak oružja. Jer, koja ozbiljna vojska dozvoli sebi da u manje od 15 godina ima 10 upada i pljački u kasarnama. 

I osim ponekog vojnika koji je platio cijenu nesposobnosti sistema niti odgovornih niti osuđe ih. A oružje iz naših kasarni putuje svijetom i ubija u najvećoj mjeri nevine ljude. 

Incidenti u kasarnama državne vojske zasigurno pokazuju da ona nikada nije zaživjela svoj puni kapacitet poput vojske Hrvatske i drugih država nekadašnje Jugoslavije. Ali, tolika količina nesposobnosti i neozbiljnosti ne postoji ni u paravojnim formacijama širom svijeta. 

Jer i paravojne formacije, koje nemaju zakon, pozivaju na odgovornost i kažnjavaju krivce za nestanak oružja ili opreme iz vojnih skladišta. 

Pitam se kako onda niko od svih ministara i njihovih zamjenika nije bio pozvan na odgovornost, smijenjen i procesuiran, a zapravo bi svi dosadašnji uključujući i sadašnjeg Sifeta Podžića morali biti pozvani na odgovornost i snositi posljedice. 

Manjak inteligencije i sposobnosti nikada nije bio primjetniji u institucijama države Bosne i Hercegovine kao što je sada. Jer kakve su to ublehe pokazuje izjava zamjenika ministra odbrane Mirka Okolića koji za Radio Slobodna Evropa kaže da se oružje i oprema u kasarnama OS BiH čuvaju “jako” i po “NATO standardima”. 

S druge strane, Ministarstvo odbrane u zvaničnom saopćenju kažu da je oštećena sigurnosna plomba prilikom krađe. 

Znači, po NATO standardima, umjesto video nadzora i drugih sistema zaštite, koriste se sigurnosne plombe. E je*iga, rekao bi ministar Podžić. 

Istovremeno, Patrijini izvori tvrde da u mnogim kasarnama oružje i opremu čuvaju vojnici. I to u okviru normalnog radnog vremena od 8 do 15 sati. Oni koji čuvaju u drugoj smjeni, što je nonsens, kao plaću primaju slobodne dane. 

Složili se ili ne, organizatori Husinske bune bili su vojna sila za naše Oružane snage. 

Ali krivaca nema. Sakriveni su iza političkog štita onih koji su ih doveli na pozicije kojih nisu dostojni. Kako objasniti da još niko u Ministarstvu odbrane nije podnio ostavku ili bio smijenjen, a očito je da rusvaj vlada u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. 

Jer, podsjetimo, osim pljački, u kasarnama OS BiH mogle su se čuti četničke pjesme, vojnici Bosne i Hercegovine slikali su se u majicama s likom ratnih zločinaca, negirali presuđeni genocid, isticali zastave drugih država, a bilo je i bačenih bombi. 

Dakle, u kasarne OS BiH ulazite na vlastiti rizik. Jer tamo vas mogu zateći provalnici koji kradu oružje, četnici koji vole koljače i ko zna šta još. 

A za svo to vrijeme ministar i zamjenici se češljaju. Češljaju se i vrhovni zapovjednici OS BiH naši predsjednici Bakir (Šefik), Željko i Milje. 

Jer od kriminala u armiji i kasarni preći je onaj u budžetskoj ujdurmi. A i ko bi imao vremena baviti se trivijalnostima poput nekoliko desetina pištolja, pušaka, bombi koji su nestali u samo dvije pljačke, kada svaki dan pobrojani imaju priliku u Asimovom stilu završiti milon iz državne kese. 

A za milion dnevno ti predsjednički komandosi, ministar i zamjenici mogu se naoružati hacijendama, vilama i debelim računima u dobro čuvanim švicarskim kasarnama, pardon, bankama. 

Zato svi koji nemaju oružje pravac kasarna. Dodik će donijeti rakiju, Željko vino, Bake pećenicu. Samo jaši, svi smo naši. Dok ne zapuca. A kasarna prazna. Zato od**bi ga. Njega. Ministra! 

#BiH