Uloga glavne tužiteljice Tadić u odbrani Milorada Dodika

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Društvene mreže preplavljene su šalama i tragično istinitim karikaturama o glavnoj tužiteljici Tužilaštva BiH Gordane Tadić i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a.
Posljednja u nizu prikazuje Dodika kako drži fotografiju Tadić s natpisom „štiti me od svakog zla i krivičnih prijava, ovu ikonu sam dobio od Dragana Čovića“.

Sva istina sačinjena je u ovoj rečenici, a prikazuje povezanost Gordane Tadić sa Draganom Čovićem, predsjednikom DHZ-a BiH, koji je blizak Miloradu Dodiku, kojeg opet u Tužilaštvu BiH štite od svake moguće odgovornosti. Javna je tajna, a vidi se i po predmetima da Tadić sve radi da zaštiti Dodika, još mu svojim nečinjenjem na rasvjetljavanju krivičnih djela daje oružje u ruke, da nasumično puca u već dobrano poljuljano pravosuđe.

Najočigledniji primjer takvog načina djelovanja je skandalozni 'slučaj Ikona'.Tužilaštvo nam maže oči pričom kako je formiran predmet, a u Tužilaštvu BiH se sve glasnije smiju, jer postupajuća tužiteljica još nije odredila ni krivično djelo!

Da stvar bude gora Tužilaštvo BiH obmanulo je javnost kada je 6. januara ove godine saopćilo da je putem međunarodne pravne pomoći započelo prikupljanje dokaza u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija.

Sve relevantne institucije Ministarstvo pravde i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela tada su potvrdili da nisu zaprimili nikakav zahtjev! Riječ je bila o kupovini vremena.  Tek trideset dana nakon “formiranja predmeta” Tužilaštvo BiH je ukrajinskim vlastima uputilo zamolnicu kojom traži dostavu informacija o ikoni koju je Dodik poklonio Lavrovu.

U međuvremenu je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, preko svog glasnogovornika Borisa Grubešića, najavila da će zbog slučaja ikona saslušati Željka Komšića i Šefika Džaferovića, članove Predsjedništva BiH koji nemaju nikakve veze sa Dodikovim poklonom Sergeju Lavrovu.
Stiče se dojam da se upravo zbog kupovine vremena i davanja prostora za manipulaciju pomaže Dodiku da konstruiraše priču.

Bojim se da i ovaj slučaj, koji je svjetski skandal, ne završi u tamnim ladicama Tužilaštva, tamo gdje su završili i nabavka poljske bolnice u RS-u, ako i utrošak 2 miliona KM u toku pandemije putem direktnih sporazuma u bh. entitetu Republika Srpska.

Drugi slučaj je nikad rasvijetljeni napad na Aleksandra Vučića u Potočarima. Svako malo Dodik to pitanje aktivira i maše s tim da je napad na tadašnjeg premijera Srbije u Potočarima bio organiziran. 

Dodik to ocjenjuje kao napad koji je ozbiljno ugrozio srpsko bošnjačke odnose, i da Bošnjaci nisu prihvatili Vučićeve iskrene namjere za pomirenjem, te da je napad bio pripremljen.
A, Tužilaštvo svojim nečinjenjem u ovom slučaju daje mu argumente da i dalje truje javnost u BiH.

Sada se očekuje da Tužilaštvo formira i predmet oko napada na Vanju Prutinu Bjelicu, koju je Dodik najprimitivnije izvrijeđao i to na nacionalnoj osnovi. Centralna izborna komisija stala je iza svoje članice i jednoglasno, sa šest glasova “za”, donijela je odluku kojom se poziva Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da pokrene postupak, prema Krivičnom zakonu BiH u slučaju vrijeđanja članice CIK-a Vanje Bjelica – Prutina.

Ne treba mnogo analizirati da shvatimo da će i ovaj predmet, ako ga Tužilaštvo i formira, završiti u rukama tužioca naklonjenih Tadić, a po automatizmu i Čoviću i Dodiku.

Ko još ima sumnji podsjetit ću i da je glavna tužiteljica delegatima na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 28. maja obećala da je Tužilaštvo BiH radilo i radi na predmetima koji se odnose na javne nabavke i sve što je moglo ugroziti zdravlje i život ljudi u BiH za vrijeme epidemije i sada.

"Mi imamo otvorenih predmeta na kojima radimo, pratili smo i svu tu situaciju i evidentirali nastojeći da vidimo kako će se dalje situacija odvijati. Dakle, Tužilaštvo BiH je bilo posvećeno radu na predmetima koji se odnose na zdravlje i život ljudi, a posebno rigorozno prema onima koji su iskorištavali novac građana BiH", kazala je Tadić.

A, od silnih navodnih istraga, jedna je optužnica i to ona za nabavku respiratora u Federaciji BiH.

Kako to da Tužilaštvo BiH nije procesuiralo niti jedan slučaj iz Republike Srpske? A mnogo je pisanja bilo. Ukoliko Tužilaštvo BiH zaista ne radi po nalozima HDZ-a i SNSD zbog čega nemamo optužnicu ili bilo kakvu drugu odluku o poljskoj bolnici u RS ili tamošnjim javnim nabavkama respiratora.

Mediji su pisali o tome kako je Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske potrošio skoro 20 miliona eura putem pregovaračkog postupka bez obavijesti. Od toga je samo jednoj kompaniji dato 17 miliona otprilike. Bez ikakve procedure javnih nabavki su ta sredstva utrošena, što je dovoljan razlog da Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i tužilaštva uđu i pokrenu procese protiv odgovornih.

Još jedna od afera jeste i nabavka pokretne bolnice u Republici Srpskoj zbog koje je podneseno nekoliko krivičnih prijava, da bi u petak 29. maja štab za vanredne situacije Republike Srpske dao saglasnost entitetskom Institutu za javno zdravstvo za raskidanje ugovora za nabavku pokretne bolnice.

Ugovor se raskinuo jer dobavljač nije izvršio isporuku kompletne opreme za pokretnu bolnicu.

Na nabavku pokretne bolnice sa površinom od 6 hiljada metara kvadratnih i sa 500 bolničkih kreveta reagovali su iz Transparency Internationala Bosne i Hercegovine izrazivši sumnju da se kupovina dogodila mimo Zakona o javnim nabavkama.

Također su ukazali na činjenicu da je bolnica nabavljena po hitnom postupku preko firme koja se ne bavi nabavkom medicinske opreme.

I ništa od ovoga Tužilaštvo BiH nije procesuiralo, kao što sada 'kaskaju' i u istrazi oko skandala u vezi ikone koju je Milorad Dodik poklonio Sergeju Lavrovu.

I dok predstavnici međunarodne zajednice ponavljaju o potrebi da tužilačke institucije funkcionišu bez političkih utjecaja, djelima nam Tužilaštvo BiH svakog dana dokazuje svoju političku zavisnost.

Reforma pravosuđa je potreba društva i države u kontekstu našeg evropskog puta i općih zahtjeva građana za pravdom. Jer bez pravde nema istine, a ona sada najviše treba građanima Bosne i Hercegovine.