Ostalo je puno zime do Južne konekcije: Hoće li nas koštati Salkićev inat?

Piše: Rasim BELKO

Prvo skoči pa reci hop oduvijek je problematična postavka djelovanja za sve one koji u Bosni i Hercegovini obnašaju određene dužnosti.

Direktor BH Gasa Jasmin Salkić ovih je dana glasno rekao hop a ostao zakovan u mjestu, bez opcije da to hop poprati skok dug skoro 250 kilometara putne infrastrukture, a znamo da je za plinsku taj put još i duži.

Nepromišljenost u djelovanju i ponašanju postala je svakodnevnica naše društveno - političke elite, baš kao što su građani u našoj zemlji navikli durati posljedice takve politike.

Niko ne spori da nam Južna interkonekcija, za koju Salkić kaže da se treba ubrzati, treba i olakšava život. Ali, ono što je na dugom štapu je nesigurno, ono je golub na grani, a ruski plin vrabac koji trenutno imamo u ruci.

Istina, Salkić je upravu kada kaže da je ruski plin politika, ali je pitanje zašto onda tako lako, u javnosti prkosi tom ruskom plinu ovim koji ćemo nekada dobiti s juga.

Prema planiranom, Salkić kaže da ćemo taj južni plin dobiti ako Bog da nekad 2024. godine. Sve da Bog da i da se to ispuni, šta ćemo ako ovakvi ispadi i poruke naljute naše stare dobavljače iz Rusije.

Hoće li ta ako Bog da mreža s juga za nekoliko godina biti dovoljna zamjena građanima Sarajeva kada nam Rusi isključe plin.

Naravno da neće i naravno da će onda svi koji ovise o tom ruskom plinu tražiti alternative. A Bosna i Hercegovine, naročito Sarajevo nemaju tu mogućnost da se igraju alternativnim gorivima.

Jer svako poigravanje s alternativom u ovom slučaju vraća se kao bumerang, pa imamo maglu, smog, zagađen zrak. Dakle, grijemo se nepraktično i istovremeno trujemo i sebe i sve oko nas.

Za Salkića i njemu slične problema nema. Oni imaju love, mogu se grijati na struju, a koliko novca imaju mogu se izmjestiti da žive na nekoj od okolnih planina dok se mi gušimo od posljedica njihovog izdizanja spram Rusije.

Niko ne može sporiti bitnost novih, alternativnih pravaca snadbijevanja BiH plinom. I to nije poruka ovog teksta. Svjesni smo svi da to donosi dobrobiti i drugim dijelovima BiH u koje će taj plin stići.

Ali zašto se poigravati s nečim što imamo zbog nečeg što ćemo ako Bog da imati. A šta kao Bog ne da.

Šta ako se već naredne zime Rusi naljute, pa kažu eto vi pravite Južnu interkonekciju, mi vam više nećemo prodavati plin. Ima li direktor Salkić neki rezervni plan. Naravno da nema. Kuburenje s ruskim plinom jeste problem i treba ga rješavati, ali nam uvijek u tim kapitalnim investicijama i potezima fali mudrosti da radimo i gradimo, te čekamo pravu priliku kad sve bude gotovo pa onda se inatimo.

Veliku cijenu tog inačenja platili smo mnogo puta do sada, na svim poljima i u svim pravcima. Zašto nas uvijek ujede iz iste rupe.

I šta ako nam Hrvatska, a znamo ih dobro, tamo neke 2023. godine kaže zaboravite na plin s juga. Ako su nam mogli zabranjivati da idemo na jug i trošimo svoje pare, zašto to ne bi mogli ponoviti s plinom.

Politička situacija, kako to i sam Salkić kaže, vezana je s plinom. Ako je tako s Rusima, ko garantuje da neće biti s Hrvatima, koji su sve bliže Rusima.

Zato, ako Bog da da nam direktori budu pametniji, da manje pričaju i inate svjetske sile, a više rade za napredak naše BiH.

U suprotnom bi, ne daj Bože, mogli umrijeti od hladnih radijatora.

A od zime se umire uz osmijeh. Osmijeh iz inata.