Zašto SDA i njeni partneri strepe od 15. novembra

Piše: Filip Lobo

Aktualna vladajuća struktura koju predvodi SDA po prvi put je u vidnom strahu. Taj strah najbolje se očituje u činjenici da je većinu kampanje posvetila prevashodno diskreditaciji političkih protivnika iz koalicije „Četvorka“ – nemoćna da ponudi išta novo, a svjesna tereta afera koje su je prikovale za političko dno.

SDA po prvi put ispred sebe ima dominantnog protivnika. Prvi put se pred same izbore našla u situaciji izvjesnog gubitnika, a ne favorita. Navikla na lošu praksu da se nedostajući politički saveznik uvijek može kupiti, sada je prosto zatečena – njene nemoralne ponude i odriješene kese niko iz „Četvorke“ neće ni da pogleda.

Računala je SDA da će se nova politička družina raspasti nakon što je uspjela "kupovinom" Pecikoze i Plehe srušiti vrlo obećavajuću Vladu KS. Međutim „Četvorka“, očito je, nikad nije bila stabilnija, valjda i zbog činjenice što je sa sebe skinula teret nepouzdanih SDA-ovih privjesaka DF-a i SBB-a.

Čak i kada su pojedini zastupnici „Četvorke“ izlazili iz svojih stranaka, uvijek su ostajali u krugu koalicije, bilo kao nezavisni, bilo kao članovi neke od partnerskih stranaka. Mjesecima SDA uporno ponavlja da se „Četvorka“ raspada, ali taj glas smutnje ostaje bez eha, sve je tiši i tiši.

U panici je SDA i zbog činjenice da se pozitivna priča „Četvorke“ prelila izvan Sarajeva, da prerasta u novi politički trend u cijeloj zemlji i nosi državotvornu poruku, nad kojom SDA neosnovano već dvije decenije pokušava držati ekskluzivitet. Trudila se SDA da prikaže javnosti da je to samo sarajevska priča, a sada kada je ugledala organiziranu opoziciju u većini zajednica u kojima se kandiduje, ne može da skrije ni vlastiti šok. 

SDA osjeti da joj narod okreće leđa. Taj mnogo puta prevareni narod ne vjeruje u retoriku niti jedne stranke, posebno ne SDA. Međutim, nakon dugo vremena nekome je povjerovala: djelima „Četvorke“, jer istini za volju, ta je jednogodišnja vlada u Sarajevu bila pravo osvježenje, čije pozitivne tragove SDA bezuspješno pokušava izbrisati. Ne prolaze u narodu više ni priče o napadu na identitet Bošnjaka, jer predvodnici „Četvorke“ ga beskompromisno štite, čak i puno bolje nego SDA.

Dok SDA iz petnih žila upire dokazati da je to samo interesna skupina lidera, interesantan je fenomen da članstvo i simpatizeri „Četvorke“ s velikim povjerenjem sarađuju na terenu. Građani su se okupili oko ideje i oni svojom solidarnošću i fokusiranjem na životne prioritete diktiraju političku dinamiku. Lideri su svjesni da bi bilo koji od njih kršenjem dogovora i principa iskopao sebi političku raku i završio kao DF i SBB, čak i gore od toga. To je jedan od najvećih razloga ovakve stabilnosti i kompaktnosti „Četvorke“.

Opozicija je vrlo mudro izašla na Izbore. Usaglasili su kandidate za načelnike iza kojih zajednički čvrsto stoje, a izašli su sa zasebnim listama za općinska vijeća. Vladajuća struktura je svjesna da im je „Četvorka“ priredila šah-mat, jer su amortizirane sve prividne razlike i nesloga među biračima, a pronašao se zajednički prioritet i rješenje na koje SDA nema odgovor.

Zato na sve načine pokušava proturiti spin da je među opozicijom nesloga, a građani svojim očima gledaju jasne i glasne međusobne podrške partnera „Četvorke“, bez ikakve zadrške.

SDA ni svome članstvu ne može objasniti kako to da partneri „Četvorke“ međusobno bolje funkcionišu nego SDA unutar same sebe! Napustio ih je Aljoša Čampara, pa zastupnica Admela Hodžić. Semir Efendić im se nije ni pojavio na predstavljanju kandidata za načelnike u Sarajevu, ostavljajući ih da prezentuju krnju listu „sjedokosih“ načelnika.

Prevljaka na skupovima ne prati aktualni načelnik Senaid Memić, Sarajlić ruši Efendića u Novom Gradu – dok mu Skaka pruža podršku, nezainteresovanog Fazlića kao da je Dević prisilio na novu kandidaturu itd.

Frakcijski sukobi u SDA-u su kulminirali i samo se čeka propast na izborima da se i drugi nezadovoljnici pobune ili istupe. Posebno bolno SDA podnosi nemoć u općini Centar, matičnoj općini supružnika Izetbegović. Stoga se njihova mašinerija posebno okomila na kandidata „Četvorke“ Srđana Mandića. Mandić je vrsni menadžer, uspješan ministar i čestit čovjek, te pripadnik Armije BiH kojeg su SDA botovi, izgubivši kompas i svaku mjeru, dezorijentisani usljed panike i naloženog nemogućeg zadatka, prozvali četnikom.

Svjesni da su izazvali gorčinu i bijes građana cijelog Sarajeva, potcijenivši kulturu, dostojanstvo i građanski patriotizam, pokušali su se „vaditi“, ali vrlo nespretno. Isturili su kandidata Ajnadžića da se ogradi od vrijeđanja svog oponenta Mandića i da mu prizna dokazani patriotizam u najtežem vremenu. Ajnadžić je očito objeručke prihvatio tu ideju, vjerovatno računajući da će amortizovati i preduprijediti objavljivanje informacija da je na početku rata bio pripadnik agresorske vojske. Međutim nije, analitičari su se prisjetili te činjenice i ona je zadnjh dana top - tema portala i društvenih mreža. Zlobnici bi rekli da je razlika između Nedžada i Srđana ta što Srđan nikad nije bio u četnicima, a Nedžad je bio s druge strane. Doduše kratko.

Centar je SDA-u nesumnjivo rak-rana, čim se još uvijek pere od nespretne izjave svog predsjednika da je važnija od 10 drugih općina, valjda unaprijed računajući njen gubitak. Jer nije isto osvojiti i izgubiti 10 općina!

„Četvorka“ je u tom kontekstu napravila i dodatni iskorak, pa se ozbiljno posvetila i brojnim drugim općinama, a ne samo „najvažnijoj“, i to ne samo u Kantonu Sarajevu, nego u cijeloj BiH.

Dok lider i delegacija SDA-a izbjegava ili se ne usuđuje sići među narod, lideri „Četvorke“ obilaze zemlju uzduž i poprijeko, promovišući i podržavajući svoje kandidate, pokazujući kako je svaki pedalj zemlje jednako važan. To je možda i ključna tačka na kojoj puca SDA-ova priča o „državotvornosti“.

Izgubivši reputaciju gotovo svih isturenih kandidata, od Novalića i Solaka do Sarajlića, SDA se dosjetila da iz šešira vadit ministre za jednokratnu upotrebu, da njihovim ustima a svojom splačinom pljusne po „Četvorci“ optužbe da su interesna skupina. Nevjerovatno je da s tolikom bezobzirnošću mogu potcjenjivati pamet građana, kao da se afere Asim i Respiratori nisu desile (i još uvijek traju) tek prije nekoliko mjeseci.

Prikazivanja skromnih projekata i masovno krpljenje ulica pred same izbore samo dodatno iritiraju narod, koji se zbog tog njihovog (ne)rada gotovo prepolovio.

Dok se građani s djecom, rođacima i prijateljima u inostranstvu viberom dopisuju i skajpom razgovaraju, pod prozorima im glasno bruje mašine čiji su radni sati preskupo plaćeni. Njihovim novcem. I koje će vladajuća struktura ubrzo ugasiti.

Čim se zatvore glasačka mjesta.