Kako su umrli intelektualci?

Piše: Rasim BELKO

Slobodni duhovi ne žele pobjeći od svijeta. Oni pokušavaju da ga poprave
                                        Sarvepalli Radhakrishnan - indijski državnik i filozof

Čini se da su nam slobodne duhove zatvorili u neke Aladinove lampe i čudne okeanske boce. Naši slobodni duhovi nestali su iz vidokruga, sakrili se, potonuli u sebe i lete posljednji leptirov let. 

Pamet polako govori adios. Ostaju nam demagoški strvinari s isklesanim sitničarskim ciljevima i mislima, bez osjećaja i potrebe da mijenjaju učmalost. 

Gdje pobježe naša misao. Ni u najteža vremena, ako je težih od ovih bilo, misao i mislilac što izrastoše iz ove zemlje bili su na čelu kolone. Zanatlije za popraviti stanje, sabotirati neprijatelja i izvesti svoje sljedbenike tamo gdje će biti sigurni i dobro živjeti.

Čini se da je novi svijet, novog vremena ostao baš bez takvih mušketira, koji strah, mržnju i nepromišljenost ubijaju mišlju i riječju. Mač je takvima bio nepotreban. 

Danas mačeva nema. Oružje je postalo mnogo opasnije, pristupačnije svakom onom ko želi onesposobiti misao kao jedan od najvećih Božijih darova. 

Da budem jasan ti što osposobljavaju misli mase su zapravo najveći trenutni mislioci. Njihov cilj je da takvi kakvi jesu i ostanu. A svi drugi budu lutajuća kučad na noćnom svjetlu. Između zavijanja vukova i čuđenja žutoj kugli na nebu. 

Gdje su ostali mislioci. Nema ih, okićeni bezvrijednim sjajem bitnih seoskih vračeva, zavedeni najmoćnijim oružjem današnjice, uvedeni u moždani vakuum. Izgubili se i odumiru. Poput tijela koje u odumirućem stanju pravi posljednji trzaji. 

Svijet je postao takav. Sve smrdi na slavu a miriše na propast. 

U učmalosti svijeta ni ova naša rupa na karti nije izuzetak. Nikad više školovanih a manje pismenih. Nit je kada bilo više diploma i idiota. 

Intelektualci, ono što nekada zvasmo akademici polako izlaze iz društva i njegovog života. Zapravo, sami ga napuštaju, povlače se u tamu obasjanu knjigama. Čitaju i pojašnjavaju sebi. Sve znaju. Ali džaba im. 

Neupotrijebljeno znanje bezvrijedno je znanje. Bit znanja je da ako ga posjedujete, primijenite ga, rekao je davno Konfučije. 

Zašto onda naši intelektualci ne koriste svoje znanje da poprave stanje u društvu Bosne i Hercegovine. Jesu li se priklonili etno - klerikalnim tokovima i ono što znaju potčinili u zamjenu za materijalni šićar. 

Ako jesu, možemo li ih i dalje smatrati intelektualcima. Ili su zapravo umni ljudi osiromašenih ambicija. Šta su to kroz život učili ti naši intelektualci pa se sve češće bacaju pod noge duducima koji su najpametniji kad šute u svom budžaku vlasti. 

Može li se ko od vas koji ovo pročitate sjetiti neke konkretne i agilne akcije naših vodećih umova. Evo ne samo u političkom pravcu, iako nam je taj vjerovatno i najpotrebniji. Kada su ti intelektualci izašli u javnost da brane neko dobro, neku ideju prosperiteta. 

Povremeno se odvaže, iskoče, ispale ideju a onda u tišini nestanu. Ali najčešće služe kao pametne sluge političkih mentora. Najčešće u predizbornim periodima. 

I možemo li se kao društvo u cjelini s takvom količinom infantilnosti najvećih umova nadati da će promjene koje očekujemo doći uskoro. Još je veće pitanje hoće li nam one donijeti gore stanje. 

Odgovor na pitanje kako su kod nas umrli intelektualci je vrlo jednostavan. Podijelili su ih duduci. Pobijedili su ih. Neke kupili, neke demagogijom neutralisali. 

Zato nam je prije svih drugih katarzi neophodna znanstvena katarza. Potrebni su nam misleći ljudi, koji prije jutra znaju šta se tog dana iza brda valja. 

Ti misleći ljudi su nam još potrebniji kada znamo da nas usmjeravaju u stanje u kojem se najviše čitaju seksualne aktivnosti starleta, gledaju ljudi u kavezima sa podnožja društvenih ljestvica, a lažnjaci i nadriliječnici nam na naše oči uzimaju milione. 

Dok ne uskrsnu neki stariji ili se rode neki novi misleći ljudi, s ambicijom da nešto promijene, znanje u Bosni i Hercegovini bit će poput mahovine po kamenju. Vidljiva, ali nemoćna i uglavnom nebitna pojava.

Učinkovita jedino u prividu svog postojanja.