'Crnadak osudio sarajevske medije za vijest koju su prvo objavili svjetski mediji'

Piše: Armin Aljović

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igor Crnadak osudio je teroristički napad na dvije džamije na Novom Zelandu, a osudio je i ambasadora Bosne i Hercegovine u toj zemlji Mirzu Hajrića jer je teroristički napad doveo u vezu sa „zločinom u Srebrenici i sa BiH.“ 

Crnadak je rekao: „Teroristički napad na dvije džamije na Novom Zelandu predstavlja monstruozan zločin koji je proveden nad ljudima koji su se u miru molili bogu. Brutalnost i podmuklost ovog terorističkog napada treba da nas podsjećaju da borba protiv svih vidova terorizma nikada ne smije prestati", nakon čega se referirao i na izjave Mirze Hajrića, ambasadora BiH u Australiji i Novom Zelandu. "Izjava ambasadora Mirze Hajrića kojom teroristički napad na Novom Zelandu povezuje sa zločinom u Srebrenici i sa BiH je degutantna i usmjerena protiv suživota u BiH, što se vidi i iz antisrpske histerije koju je izjava proizvela u dijelu sarajevskih medija. Opasno je i veoma neodgovorno luđački čin jedne poremećene i bolesne osobe dovoditi u vezu sa jednim narodom na način kako je to uradio ambasador Hajrić. Pozivam sve ljude u BiH, i u Repuablici Srpskoj i u Federaciji BiH, da osude ovaj teroristički napad i da iskreno i u miru suosjećaju sa porodicama nastradalih.“

Zapravo, taj novozelandski teroristički napad na dvije džamije prelio se i u Bosnu i Hercegovinu nakon što je ranije Hajrić za N1 Televiziju izjavio da je ubica bijelac i rođen je u Australiji, a da je prilikom direktnog snimka koji je postavljen na društvenim mrežama, na putu za džamije gdje je počinio masakr, slušao „pjesme srpskih nacionalista u kojima se pominje Radovan Karadžić, koji treba da vodi Srbe.“

Nema sumnje da teroristički napad na džamije ne može imati nikakve veze sa srpskim narodom, baš kao što nema sumnje da osude ministra Crnadka nemaju nikakve veze sa iskrenošću da pomiri narode u Bosni i Hercegovini. Crnadak je sarajevske medije optužio za antisrpsku histeriju, premda su vijest o tome kako je terorist prije masakra slušao pjesmu o Radovanu Karadžiću prvo donijeli mediji u Srbiji, među prvima Telegraf i to pod naslovom „Terorista se za pokolj spremao uz pesmu o Karadžiću: Minut pre nego što će masakrirati 49 ljudi, u autu se ori krajiška pesma.“ Svjetski mediji mnogo ranije donijeli su vijest o tome da je terorista na oružju kojim je ubijao ispisao ime Miloša Obilića, junaka iz srpske poezije koji je sudjelovao u bici na Kosovom polju 1389, ali i neka druga imena iz srpske historije, poput cara Lazara, kojem je Obilić služio, i koji je ubijen u borbama s Osmanlijama. 

Da je Crnadak požrtvovan za suživot u Bosni i Hercegovini osudio bi, naprimjer, okupljanje ravnogorskog četničkog pokreta koji su prošle nedjelje iz centra Višegrada pjevali „Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina.“ Brojne su domaće i međunarodne organizacije upozorile da je malo od postrojavanja do krvoprolića, ali je Crnadak, izgleda procijenio da postrojavanje četnika na istom mjestu na kojem su ubijali u posljednja dva rata, ipak na neki način obogaćuje kulturno naslijeđe istočnih krajeva Bosne i Hercegovine. Za suživot u BiH prije osude nekakvog novozelandskog kretena potrebna nam je Crndakova osuda domačih fašista.