KOMENTAR Pravosuđe BiH u rukama Srbije, optužnice po željama političkih moćnika i lažnih svjedoka

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Svakim novim slučajem pred Sudom BiH saznate po neku frapantnu činjenicu, a na svjetlo dana izađu mnoge manipulacije i nerad koji se događa u državnim institucijama BiH. Posljednja u nizu je slučaj Čemerno, u kojem je optužno 12 ljudi, pripadnika Armije RBiH za udruženi zločinački pothvat, a zaštićeni svjedok Tužilaštva pritisnut mnogim prigovorima advokata prizna da su službenici SIPA-e njemu kazali šta će reći, pa je on to potpisao!?

Za koga to rade Tužilaštvo BiH i  SIPA i čije interese štite. Da li sigurnosne službe susjednih nam država Srbije i Hrvatske imaju svoje kadrove u ovoj instituciji preko kojih sve više nastaje montiranih procesa u svrhu izjednačavanja i pravljenja ravnoteže kada je u pitanju agresija na BIH. 

Uvođenja etničkog balansa u procesuiranju ratnih zločina je evidentno, tek pokoji slabi pokušaj otpora tome završi u saopćenju političkih moćnika. S druge strane nalogodavci optužnica ne miruju.
U već pomenutom predmetu Čemerno tužilac Vladimir Simović otvoreno je rekao da je Narodna skupština Republike Srpske donijela odluku da se podigne optužnica protiv Bošnjaka Ilijaša i Breze!?

Kada su advokatski timovi u ovom predmetu reagirali tako da traže pojašnjenje zašto se ne podigne optužnica za komandante i izvršioce granatiranja i ubijanja na stotine civila sa Čemernog Simović je ležerno odgovorio da je istraga u toku. Za to vrijeme proces protiv Bošnjaka koji su u patikama i s nešto malo naoružanja eliminirali haubice sa Čemernog koje su sijale smrt sve do Sarajeva, uveliko je u toku. Prema dostupnim dokumentima s Čemerna je ispaljeno oko 1.000 granata!

Advokatski tim sada oslobođenog Nasera Orića tražio je da nadležne sigurnosne službe ispitaju ko je zaštićeni svjedok O1. Sudsko vijeće u sastavu  Šaban Maksumić, predsjedavajući Vijeća, te sudije Staniša Gluhajić i Vesna Jesenković zabranilo je da se to učini. Ostaje nejasno zašto sigurnosne službe ove zemlje nisu po službenoj dužnosti radile svoj posao. 

Ovaj proces otvorio je Pandorinu kutiju o pravosudnom mraku. Veliki broj dokumenata i samo svjedočenje O1 potvrdilo je umiješanost Srbije i njene sigurnosne službe kako u ovaj, tako i mnoge druge predmete koji se vode na Sudu BiH te se sve više ostvaruju sumnje, da Tužilaštvo Srbije i njene sigurnosne službe upravljaju Tužilaštvom BIH i Sudom BiH.
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije u prvim izjavama, prije početka procesa, imao je detalje iz optužnice, koja javno još nije bila ni pročitana, kako je Orić vadio oči i da ima svjedoka za to.

Kasnije se taj Vučićev svjedok inače psihički bolesnik, kriminalac sa 11 pravosnažnih presuda iskazao u punom svjetlu kada je riječ o iskazu. No, u neka doba se zbunio, pa je zaboravio vađenje očiju. Tada je Vučić pitao ko mu je platio da promijeni iskaz, a to pitanje Vučić bi trebao postaviti svojim tužiocima Vukčeviću, Janjiću...
I Samir Avdić, nekadašnji „ključni svjedok“ Tužilaštva Srbije u onom slučaju zbog kojeg će Orić biti uhapšen u Švicarskoj po beogradskoj potjernici juna 2015. godine, odlučio je na kraju progovoriti u javnosti.

Tada je postala jasnija i uloga države Srbije u ovom predmetu, a zbog čijih insistiranja je ratni komandant Srebrenice, barem sudeći prema javnim istupima predsjednika susjedne zemlje, Aleksandra Vučića, po svaku cijenu morao biti kriv. No, kadrovi Srbije u Tužilaštvu BiH nisu uspjeli.

Statistika je neumoljiva. U posljednje tri godine Tužilaštvo BiH optužuje uglavnom Bošnjake, a iz pouzdanih izvora saznajem da je u planu podizanje još većeg broja optužnica protiv Bošnjaka, a one će uključivati i neke visoko pozicionirane političare iz BiH. 

Neshvatljivo je da 23 godine poslije rata sigurnosne službe nisu ništa uradile i Tužilaštvo BiH nije podiglo niti jednu optužnicu protiv pripadnika Vojske RS-a i policije za držanje u opsadi Sarajeva, granatiranje i snajperisanje i druge zločine u kojima je pobijeno 15.000 ljudi od toga 1.500 djece. 

Ali, zato je podignuta optužnica protiv generala Ramiza Drekovića za ispaljivanje tri granate na Kalinovik. U rodnom mjestu ratnog zločinca Ratka Mladića bila je tada smještena jedina Gardijska brigada VRS-a, a pripremana je da zajedno s ostalim jedinicama VRS-a i specijalcima iz Srbije izađe na plato Bradine i time stavi Sarajevo u totalno okruženje i izvrši pritisak na vojno i političko rukovodstvo BiH radi podjele države između Srbije i Hrvatske.

Građani BiH sve ove godine svojim novcem finansiraju 'nesposobnjakoviće' čiji je zadatak i opis radnog mjesta da rade na istragama ratnih zločina, ali fokus njihovog djelovanja je lično bogaćenje i ispunjavanju želja političkim nalogodavca.

VSTV bi pod hitno morao reagirati kada je riječ o lažnim i nekredibilnim svjedocima koje Tužilaštvo BiH masovno izvodi na Sudu BiH u montiranim procesima.

U suprotnom VSTV, Sud i Tužilaštvo postaju opasnost za  državu i građane, a trebali bi biti temelj sigurnosti i vladavine prava.