KOMENTAR Vučićeva uvodničarka u nove zločine

Piše Armin Aljović

Ne mislim da je negiranje srebreničkog genocida iz usta srbijanske premijerke Ane Brnabić lapsus. Naprotiv, više liči na dobro isplanirani nastavak Miloševićeve politike iz devedesetih, nakratko anestezirana u vrijeme Zorana Đinđića i Borisa Tadića, a onda naglo stasala dolaskom na vlast u Srbiji radikala Aleksandra Vučića. Zagrebački profesor Anđelko Milardović grubo ga je opisao kao „depiliranog četnika“. Pokušao sam biti optimističan i profesora uvjeriti da ipak pretjeruje sa kvalifikacijama, ali je profesor znao zbog čega se ne da pokolebati.

Brnabić je u emisiji na Deutsche Welle izjavila: „Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj.“ Dakle, više od 8.000 mrtvih u Srebrenici i hiljade raseljenih za Vučićevu glasnogovornicu nije dovoljno velik uzorak. Prema tome, posao bi bio urađen kako valja tek da u životu nije ostala niti jedna živa glava. A i tu bi, vjerovatno, bilo prostora za polemiku. Kod kvalifikacije zločina treba uzeti u obzir i koga se ubijalo?!

Na očekivane reakcije zbog historijskog revizionizma premijerka odgovara u stilu svog šefa. "Što se tiče izjava i reakcija iz Sarajeva neću ih dalje komentarisati. Neću da raspravljam dalje. Nemam komentar u interesu regionalne saradnje, hoću da radimo danas šta možemo i da gledamo u budućnost.“ Dakle, politički vrh Srbije isprobano se krije iza kolektiviteta naroda: „Svi su protiv Srba a samo su Srbi za mir“. „Mi hoćemo mir, ali drugi neće.“ 

Zbog čega se izjava Brnabić ne može promatrati kao izoliran slučaj. U trenutku njenog negiranja Srebreničkog genocida osuđeni ratni zločinac - osuđen baš zbog tog genocida - Ratko Mladić javljao se u studio beogradske televizije Heppy koju dijelom finansira i srbijanska Vlada iz javnog proračuna. U studiju već sjedi osuđeni zločinac i bivši Vučićev šef Vojislav Šešelj. Zločinci razgovaraju ležerno: „Ljubi vas deda Ratko“, „Pozdravite mi Voju“. „Pobijedio sam ga šaha“. Svi se ponašaju kao da je Mladić radnik beogradskog „Napred“ i da se sa službenog puta iz Libije javlja u nedjeljni program radija Beograd da pozdravi ženu i djecu kod kuće. Niko i ne spominje žrtve.

Srebrenički zločin Haški sud je okvalifikovao kao – genocid. Slične presude donijete su i na drugim sudovima. Svjetske sile, SAD i Velika Britanija, kao i neke druge zemlje, donijele su rezoluciju o Srebreničkom genocidu. Svijet se slaže da je to najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope. Pokojni Generalni sekretar UN-a Kofi Annan je rekao: „Srebrenica će vječno progoniti našu historiju.“ Samo se, eto, Brnabić isprsila da objasni kako srebrenički zločin po definiciji nije genocid. „Genocid je kada pobijete cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj“. 

Revizionizam je kažnjiv u civiliziranim društvima. Njemačka kažnjava naciste u slučaju negiranja Holokausta. Njemački sud je u oktobru prošle godine osudio 88-godišnju ženu na šest mjeseci zatvora zbog negiranja Holokausta i izazivanja mržnje. Ursula Haverbeck, koja sebe naziva revizionističkom historičarkom, na jednom javnom događaju u januaru 2016. godine je izjavila da gasne komore u koncentracionom logoru Auschwitz "nisu postojale". Sud u Berlinu je proglasio Haverbeck krivom nakon pregleda kratke snimke njenog govora u kojem je ona, kako tvrdi, citirala knjigu, te da nije izražavala vlastito mišljenje. Sud je međutim zaključio da je govor njen i izrekao šest mjeseci zatvorske kazne.

Zbog čega Njemačka kažnjava historijski revizionizam. On je po definiciji pripremanje za novi zločin. Je li Ana Brnabić samo jedan u nizu Vučićevih uvodničara za nove pokolje na Zapadnom Balkanu. Pokazala je da definitivno nije LGBT premda se tako predstavlja. Prije bi se moglo reći da je UZNZ – uvodničar za nove zločine, koje svijet mora spriječiti?!