Hvatanje za vratove početak SDA-ove unutarstranačke borbe protiv kriminala?

Verbalni pa fizički obračun državnih poslanika SDA Sarajlića i Ahmetovića posljednji je stadij jednog primitivnog političkog sklopa. Ta konstrukcija puca onako kako je i napravljena - po svojim primitivnim šavovima.

Tako je počelo da se odmotava klupko unutarstranačkog sukoba i početka stvaranja frakcija u „najdemokratskijoj“ partiji na ovim prostorima. Osim prepucavanja po medijima, nigdje se nije moglo pročitati da su se te dvije, tek oformljene stranačke frakcije sastale i razgovarale u četiri oka.  

Danas se prave vicevi: Državni premijer Zvizdić dan prije ovog sukoba sazvao direktore svih sigurnosnih agencija. Niko nije znao zašto? Tajna je izgleda otkrivena: Zbog loše sigurnosne situacije u SDA.

Iskre su izbile nakon prepucavanja o Fabrici duhana Sarajevo. Ahmetović je navodno kritikovao Izetbegovića za FDS, a Sarajlić ga verbalno i fizički branio. Je li u pitanju Sarajlićeva odbrana časti predsjednika stranke ili pokušaj zataškavanja kriminala koji se godinama odvija u FDS-u? Je li ovo hvatanje za vratove početak SDA-ove unutarstranačke borbe protiv kriminala? Je li vrijeme da se konačno progovori po kojoj matrici se dijele javna preduzeća? Da se narodu prizna da u javnim preduzećima nema ništa javno. Da pare ne grabe stranke, nego kriminalno organizirane spodobe, koje se onda po kafanama busaju u prsa stranačka da su materijalno riješili i nerođeno potomstvo.

Da narod ne misli kako je to nešto povezano sa pameću, način na koji se otima novac od javnih preduzeća je jedna vrsta džeparenja. Nešto slično otimanju tašni i cekera po tramvajima.

Sve je u SDA odlično funkcionisalo dok nije počelo nestajati pozicija na svim frontovima borbe za vlast. Gužva je tolika da ne može zadovoljiti sve veće količine pohlepe. Najezdom skorojevića stranka je počela odavno funkcionisati kao Društvo Akcionara.

Uglavnom politički mediokriteti istupaju sa uvlakačkom šupljom pričom, koja ih onda lansira u reprezentativni tim oko glavnog čovjeka stranke. Nikad mi nije bilo jasno kako lufteri bez ideje mogu tvrditi da pripadaju istoj ideologiji? Kako se ljudi, čija je socijalna i svaka druga osjetljivost potpuno zakržljala, mogu usuditi vladati gotovo uništenim bošnjačkim narodom, svakako unesrećenim egzistencijalnim mukama i svakim mogućim beznađem?          

Problem svih nacionalnih politika u Bosni i Hercegovini, posebno bošnjačke politike su skorojevići. Nevolja skorojevića je što misle kako su najvrijedniji i najpametniji u vlastitom nacionalnom korpusu.           

Dojučerašnji anonimusi, zakoračili su u stranke i preko noći postali važne medijske face. Odjednom je ispred njihove plitke pameti stajao narod, glasači, ogromna bratija spremna da je upregnu, zajašu i da služi njihovim narastajućim patriotskim inspiracijama. Ne mogu ni zamisliti šta su ti tipovi osjećali preko noći izrastajući u važne spodobe. Naravno, ono šta su sa sobom donijeli u vlast nisu mogli promijeniti. Neznanje, nesposobnost i duševna bijeda koračali su uz njih. Donijeli su svoj sahan u koji će beskrajno umakati i to je počelo praviti nered. Dobro osmotrite svakog od tih skorojevića. Njihovi intelektualni i duševni profili podudarni su sa profilima evidentiranih u kriminalnim policijskim dosjeima. To, za sada, samo obećava.

Jer, kad bi ovi iz SDA svojevremeno najavljivali borbu protiv kriminala, ja bih uvijek pomislio: Pa neće valjda dizati ruku na sebe? Dizanje ruku se dogodilo.