Urušavanje obavještajnih službi: Ko to tamo prisluškuje

Prisluškivanje je postala ključna riječ u regionalnim optužbama i prepucavanjima. Razmjena „vatre“ je stalna. U aferi o pokušaju državnog udara u Podgorici, srbijanski mediji su optuživali Crnu Goru za prisluškivanje na teritoriji Srbije. Naime, atentatori i pučisti su uhapšeni odmah nakon prelaska granice Srbije i Crne gore. 

Nakon tog poraza Vučić je direktno optužio Makedoniju da agresivno prisluškuje njene diplomate. 

Srbija i Hrvatska su u razmaku od godinu dana u više navrata optužile Bosnu i Hercegovinu, posebno njenu Agenciju OSA, da je prisluškivala srpske i hrvatske političare.   

Vučić je iznova na jednom skupu u Gradini oštro prigovorio Mladenu Ivaniću, kao članu Predsjedništva BiH, što OSA vodi obavještajnu operaciju protiv Srbije i da posebnu težinu tome daje što su Srbi, Ivanićevi kadrovi, u to uključeni. 
"U ranijim aferama govorilo se da mi prisluškujemo Aleksandra Vučića. Sad kažem, mi nemamo tehničkih kapaciteta da to radimo", reagirao je Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH na stalne optužbe. 

„Komisija za nadzor nad Obavještajnom službom Parlamenta BiH izvršila je potpuni uvid u kompletnu dokumentaciju. Na kraju smo svi u Komisiji ustanovili da ništa od toga nije bilo tačno, da su to bili tzv. politički spinovi“, odgovorio je Safet Softić, član ove parlamentarne komisije na optužbe iz Srbije i Hrvatske o prisluškivanju. Nikola Špirić, koji je u vrijeme tih optužbi iz Srbije predsjedavao Komisijom, javno je negirao bilo kakvo prisluškivanje srbijanskih funkcionera uključujući i premijera Vučića. 

Napad na Vučića u Potočarima 11. jula, prilikom sahrane žrtava genocida pokazao je kako se u obavještajnom ratu ne biraju sredstva. Ubrzo su u javnosti istupili inspektori MUP-a Srbije, otkrivajući i pozadinu tog udara. Očigledno se tada radilo o režiranom napadu na lidera Srbije. Službenici MUP-a Srbije Milan Dumanović i Mladen Trbović, koji su aferu otkrili, istraživani su, a onda im je određen pritvor. Danas se ništa ne znao o njihovoj sudbini. Oni su progonjeni jer su navodno otkrili državnu tajnu Republike Srbije. Tim sudskim objašnjenjem države Srbije potvrđeno je izazivanje nereda u Potočarima i obavještajno djelovanje na teritoriji BiH.    

Niko iz vlasti u Sarajevu nije se izjasnio o priznanju ovih hrabrih ljudi i policijskih profesionalaca, što je potvrdilo evidentno rušenje suvereniteta BiH? Danas se njihova imena i ne spominju, niti se zna kako je završio njihov progon. 
Kada su nedavno otkrivene ruske namjere za kupovinu mostarskog Aluminija, odmah su počele optužbe iz Hrvatske da iz BiH prate njihove političare. Za te kombinacije o prisluškivanju je optužena OSA. U isto vrijeme Kolinda Grabar Kitarović prikazivala je Bosnu i Hercegovinu kao leglo terorista. Bilo je to prebacivanje težišta na pogrešnu stranu. Da se vlasi ne dosjete.  

Direktori obavještajnih službi BiH i RH Osman Mehmedagić i hrvatske Daniel Markić dali su izjave da dvije službe nemaju nikakvih sporova, a onda u istom automobilu otišli u nepoznatom pravcu. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić je rekao da je na sastanku „konstatovano da je saradnja dvije službe jako dobra, da će biti nastavljena u budućnosti i da na neki način treba spustiti ovu, više medijski isprovociranu aferu, s obzirom na to da trebamo raditi na tome da poboljšavamo odnose između naše dvije države i u kontekstu bezbjednosnog sektora“, rekao je Mektić.

Iz Hrvatske i Srbije ne sumnju da ih prate neke druge agencije, daleko moćnije od OSA-e ili sličnih službi u Makedoniji i Crnoj Gori. Prije više od dvije godine Srbija i Hrvatska su okvirno dogovorile strategiju da njihove obavještajne službe kontroliraju i prisluškuju Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Iz nekih obavještajnih krugova se tvrdi da je dogovorena i razmjena podataka. Kad su se počeli otkrivati detalji tog projekta, pa i velikodržavni interesi iza te strategije, stigle su i kontraoptužbe na račun ove tri države: BiH, CG i Makedonije. Ispostavilo se da niko nema pravo prisluškivati susjede, samo Srbija i Hrvatska. Ne zna se čijom zaslugom, ali se sistemi praćenja i prisluškivanja ubrzano urušavaju u zemljama zapadnog Balkana. 

Piše: Sead Omeragić