Najveća koncentracija vojnika i opreme na svijetu: Za šta Sjeverna Koreja koristi nuklearno oružje

Piše Nedžad Ahatović

Konflikt između dvije Koreja miruje više od 60 godina.  Od 1953. godine ovaj konflikt je zamrznut primirjem koji je tadašnje linije fronta duž 38 paralele pretvorio u vještačku granicu između Sjeverne i Južne Koreje.

Kada se analizira trenutno stanje na Korejskom poluotoku vidi se da je to jedna od kriznih tačaka u svijetu, sa navjećom koncetracijom vojnog personala i opreme na cijeloj planeti.

Prema podacima Američkog instituta za nauku i internacionalnu sigurnost – U.S. Institute for Science and International Security Sjevernokorejska narodna armija (SNA) posjeduje između 9 i 15 nukelarnih bojevih glava različite snage na raketnim nosaćima srednjeg dometa. Radi se o vojnim snagama od 9,5 miliona vojnika, koje broje preko 5.500 tenkova i 3.500 oklopnih transportera uglavnom kineske i ruske proizvodnje. Kada je riječ o tenkovima, radi se o velikom broju očajno zastarjelih T-55, T-62 Type 59 i Type 69.

Od 2.000 godine radi se na modifikacijama i poboljšanjima ovih tenkova u domaćoj radinosti.

Osnovni tenk SNA je vjerna kopija ruskog tenka T-62 "Chonma-Ho" koji je do sada proizveden u ukupno 2.000 primjeraka i koji ima 5 modifikacija. Posljednja modifikacija odnosi se na ugradnju topa kalibra 125 mm sa tenkova T-72, zatim dodavanje kompjuteriziranog sistema kontrole paljbe po svim vremenskim uslovima i noću, kao i ugradnja nešto jačeg dizelskog motora. 105 Gardijska divizija SNA elitna jedinica prvog udara, opremljena je sa manjim brojem najmodernijih tenkova Sjeverne Koreje  "Pokpung-Ho" koji predstavlja mix između kineskog "Typ 85" i ruskog T-90. Ovi tenkovi imaju istu opremu kao i osnovni tenk "Chonma-Ho", ali za razliku od njih imaju bolju oklopnu zaštitu i veću pokretljivost.

Procjena je da SNA posjeduje više od 10.000 artiljerijskih cijevi od čega 2.500 cijevi većeg kalibra i 7.500 minibacača u svim kalibrima, dok se tačan broj višecijevnih bacača raketa ne zna, ali se cijeni da se on kreće između 4.500 i 5.500 komada u svim kalibrima.

Na posljednjoj paradi organiziranoj na Praznik sunca u Pjong Jangu prikazan je prototip višecijevnog bacača raketa kalibra 300 mm koji je namijenjen za nanošenje vatrenog udara na gusta urbana središta glavnog grada Južne Koreje, Seula, koji se nalazi 30 tak km od 38 paralele.

Kopnena vojska je organizirana po ešalonima. Prvi operativni ešalon ima 4 korpusa, drugi ešalon također ima 4 korpusa, i ešalon strateške rezerve sa još 3 korpusa. SNA svoje korpuse organizira kao oklopne, mehanizirane, mješovite i tzv. artiljerijske korpuse, dok se njihovo ešaloniranje radi u skladu sa opremom koju posjeduju, a koja je razvrstana po rangu važnosti, odnosno bilizini stacioniranja korpusa prema demilitariziranoj zoni na 38 paraleli.

Zračne snage Sjevernokorejske narodne armije su koncipirane na osnovu sovjetske taktike stacionarne raketno-radarske mreže PZO u kojoj avijacija igra sekundarnu isključivo odbrambenu ulogu. 

Ofanzivne mogućnosti Sjevernokorejske ratne avijacije su ograničene sa limitirajućim faktorima letjelica koje oni posjeduju u svom naoružanju, a uglavnom se radi o ruskim tipovima mlaznih borbenih aviona  MiG-19 Farmer, MiG-21 Fishbad, MiG-23 Flogger, MiG-27 Flogger II i MiG-29 Fulcrum.  Ove letjelice se mogu uspješno upotrebljavati za ofanzivne zadatke, ali je njihova primarna uloga odbrana zračnog prostora.

Ista situacija je i sa sjevernokorejskom mornaricom koju čine uglavnom manja i srednja borbena plovila naoružana zastarijelim raketnim sistemima brod-brod SSN- 2 Styx (P-15 Termit).  Osnovnu udarnu snagu mornarice predstavljaju raketni sistemi brod-brod stacionirani na kopnu i podmornička flota koju sačinjava veći broj srednjih i malih podmornica. 

U slučaju konvencionalnog rata, na bojištu bi pobjedu odnijela ona strana koja bude bolje ekonomisala sa vlastitim resursima, odnosno koja bi nanijela takav udarac ili uzastopne udarce neprijatelju od kojeg se on ne bi više mogao oporaviti. SNA se u svom borbenom djelovanju bazira na sovjetskom tipu taktike kopnene vojske (KOV) iz Drugog svjetskog rata koja se ogleda u masovnosti oklopa i jačine i masovnosti artiljerijskog vatrenog vala tzv. "Taktika spržene zemlje". 

Ahilova peta ovog načina upotrebe KOV-a je nivo upotrebljivosti oklopnih snaga koje nanose udar neprijatelju, što je s obzirom na zastarjelost tenkova u SNA vrlo diskutabilno.  To znači da ukoliko dođe do kopnenih operacija, gubici oklopnih snaga SNA, odnosno bolje rečeno brzina izbacivanja tenkova iz stroja, može presuditi pobjednika, jer su tenkovi ključ ofanzivne moći vojnih snaga baziranih na ruskoj doktrini.

Blagu prednost u tom kontekstu ima Armija Južne Koreje (ARJK), jer posjeduje visokosofisticiranu vojnu opremu i kvalitetno obučen vojni kadar koji se jednako dobro snalazi u ofanzivnim i u defanzivnim zadacima.

Sa druge strane SNA bi svoje ograničene resurse usmjerila u jedan odlučujući prodor prema jugu, od kojeg bi po njihovim shvatanjima zavisio ishod rata.  Ukoliko bi to propalo SNA bi se teško odhrvala kontraudaru ARJK.

Ne treba gubiti iz vida i činjenicu da SAD u Južnoj Koreji imaju kontigent od 28.000 vojnika koji je tu stancioniran još od primirja iz 1953. godine.

Ovaj broj američkih vojnika se može utrostručiti za svega nekoliko sati, što predstavlja poseban operativno strategijski problem za SNA i taj režim uopće.

Sjeverna Koreja je formalno u ratu sa SAD-om, tako da svaka pomisao na kopnenu vojnu akciju podrazumjeva uključivanje SAD-a sa svim svojim vojnim i političkim kapacitetima u taj konflikt. Stoga je i poslana poruka Washingtonu da će Sjeverna Koreja odlučiti kako, kada i na koji način će uputiti tzv. "pravedne napade" na sve neprijatelje režima i težnje ka ujedinjenju zemlje. To neisključuje upotrebu i u nuklernog oružja.

Sjeverna Koreja posjeduje balističke projektile srednjeg dometa "Musudan" (2.500 km) kao i interkontinentalne balističke projektile "Unha" 1,2,3 koji su još u razvoju, a koji su planirani da mogu dosegnuti više od 4.500 km, kako bi imali u dometu mete u SAD-u.

Bojeve glave ovih raketa su sagrađene prema vjernim kopijama sa ruskih podmorničkih raketnih sistema srednjeg dometa R-27 “Zub” sa nuklearnom bojevom glavom od 1 Mgt. Zanimljivo je da ni Kina ni Rusija ne žele da preuzmu odgovornost za transfer ove tehnologije Sjevernoj Koreji.

Opšta je ocjena da Sjeverna Koreja svoj nukelarni arsenal koristi za odvraćanje od potencijalnog napada Južne Koreje i SAD-a na svoju teritoriju.  Nuklearna prijetnja se također koristi i za smanjivanje ekonomskih sankcija kao i za bolju poziciju u pregovorima o normalizaciji odnosa Sjevera i Juga.  Stoga ne treba očekivati da će sjevernokorejski režim posegnuti za svojom posljednjom kartom, ali s obzirom na vojni pritisak koji predsjednik Tramp vrši na komunistički režim u Pjong Jangu ne treba isključiti ni tu mogućnost.