U kolo kad hoćeš, a iz kola kad puste: Kad je Ivanićev predsjednik Milorad Dodik

Piše: Sead Omeragić

Nedavna izjava Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH, da ga ne zanima stanje u Federaciji BiH iziritirala je javnost, jer je došla u nizu njegovih radikalnih stavova.

Ivanić je to rekao kao predsjedavajući Predsjedništva države BiH. On se time predstavio gotovo kao nekakva entitetska filijala u najvišem državnom organu BiH.

Ako je Ivanić član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, onda je njegov predsjednik Milorad Dodik. Ivanićeva liderska pozicija u državi i ta njegova sekundarna pozicija u entitetu objašnjavaju mnoge po njega nesretne činjenice.

Ispada da je time njegovo ponašanje dirigirano i uslovljeno diktatima iz RS. Ako putuje izvan BiH i razgovara sa drugim državnicima da li se predstavlja kao ekspozitura RS ili prvi čovjek BiH? Da li su njegovi stavovi kao predsjedavajućeg i prvog čovjeka u BiH ustvari stavovi entiteta, koji se ne spominje niti u Ustavu niti u Pravcima i prioritetima vanjske politike BiH.

Ivanić se nedavno sastao sa Johanesom Hanom, komesarom za proširenje EU i Žan Klodom Junkerom, predsjednikom Evropske komisije. Jedino što je od tih razgovora prenio u javnost BiH bilo je upozorenje da bez zatvaranja OHR-a i odlaska stranih sudija iz Ustavnog suda, BiH neće dobiti status kandidata i početi pregovore. I njegovom predsjedniku Dodiku, problem su stranci.

Kao da u isto vrijeme ulazak u Evropu nije pod totalnim utjecajem tih istih stranaca. Evropski lideri su, kao nijednoj zemlji do sada, potvrdili pomoć u popunjavanju upitnika Evropske komisije za BiH. Valjda je jasno i Ivaniću na čija vrata se kuca.

Apsurdno je da Ivanić želi u Evropu dok njegov stvarni predsjednik Dodik čini sve da ovu državu učini zavisnom od Srbije, Rusije, a nedavno umalo i od austrijske radikalne desnice.

Posljedica Dodikovih djelovanja jesu stranci u institucijama BiH. Pošto Dodik ne prestaje da dijeli ovu državu, priča o povlačenjima ovlasti, secesijama, prijeti i ucjenjuje vlastitu državu, a onda stalno pobjeđuje na izborima i referendumima, onda je i Savez za promjene, ukoliko je suditi po Ivaniću, krenuo stopama svog predsjednika.

Ako opozicija u Savezu za promjene u RS uzima radikalizam Dodika kao sredstvo, onda nema šansi za bilo kakve promjene. Kao i po pitanju nedavnog referenduma kada su bili samo prva i druga pratilja Dodikove politike. Ima li izlaza?

Gdje je onda rješenje? Ivanićev iznenadni radikalni istupi mogu se činiti i kao posljednja odbrana pred očajnim ekonomskim stanjem i ogromnom zaduženosti RS, duplo većom od Federacije BiH. Zanimljiv je stav opozicije u RS. Oni hoće raspravu o Sudu BiH jer ne preduzima ništa protiv Dodika. Navode afere koje je proizveo i drastično oštetio RS i BiH.

U isto vrijeme Dodik se ponaša kao da ga se to ne tiče i daje im za pravo. Samo što ne kaže: Ja sam vam sve to govorio. Na istom fonu radikalno istupa i šef SDS Vukota Govedarica, tražeći novi referendum o pravosuđu, opet u okviru Republike Srpske.

U Federaciji ne razumijevaju ove igre i poskočice radikalizama u RS, pa ih zdravo za gotovo odbijaju. Opozicija bi se novim referendumom suprotstavila onom poništenom Dodikovom referendumu, premda je to neizvodljivo.

Time opozicija kao i Dodik govori jedinim jezikom prihvatljivim za svoju javnost – ucjenama i prijetnjama, makar i za unutrašnju upotrebu. Nedavno je u jednoj TV debati Ivanić ponosno izjavio kako su njegovi preci bili na strani antifašizma.

Može se reći Ivaniću da je četnik, ali se ništa u ovoj zemlji odavno ne može prosto i jednostrano tumačiti. Posebna je dilema da li je Ivanić radikalnim izjavama spreman da nadomjesti Dodikov politički odlazak, koji se već dugo nazire a redovno odgađa?

Ako su Ivanićevi radikalni stavovi iznuđeni, on samo potvrđuje da je za većinu Srba u Republici Srpskoj jedini fitilj koji pali radikalno ponašanje prema institucijama i državi čiji su oni i više nego ravnopravan dio? Krug bi se opet zatvorio, pa bi u RS-u mogli gledati varijacije na temu varijacija: U kolo kad hoćeš, a iz kola kad puste.