Patria u posjeti: Božićna priprava u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj

Advent (lat. dolazak) je vrijeme od četiri sedmice i nedjelje prije Božića i predstavlja dolazak Isusa Krista na svijet. Kršćani se tokom Adventa pripremaju za Božić, podsjećajući se na pravo značenje najvećeg kršćanskog blagdana, piše bh. novinska agencija Patria.

Novinari agencije Patria posjetili su Fojnicu i obišli Franjevački samostan Duha Svetoga i razgovarali sa fra Jankom Ljubosom, vikarom i kustosom muzeja fojničkog samostana.

- Da bi proslavili Božić, treba se pripremiti, duhovno. Advent traje četiri adventske nedjelje, i kako kaže Sv. Ivan Krstitelj 'poravnajte staze, ispravite brda i doline, da se može Spasitelj roditi, doći. Dakle, to je ta duhovna priprema za proslavu Božića – objašnjava Ljubos.

Franjevci fojničkog samostana su u prvoj nedjelji Adventa upalili jednu svijeću i ona je gorila prvu sedmicu, druga je upaljena drugu nedjelju i tako zaredom svake nedjelje do Božića. Fojnički župljani su potom napravili procesiju sa svijećama, što nosi simboliku dolaska Spasitelja Isusa Krista na ovaj svijet – 'Svjetla svijeta'. Nošene procesijom kroz maglu i mrak, svijeće simboliziraju nadu, dolazak vječnog svjetla na ovaj svijet.

- Jedna od bosanskih tradicija vezanih za Božićnu pripravu su mise zornice. One su nešto posebno, kod nas i u Hrvatskoj. Mislim da ih na zapadu nema, osim možda tamo gdje naši svećenici vode misije. To je nešto specifično za našu Bosnu. Najčešće počnu u 6 sati ujutru, traju po pola sata. Svijet dođe po noći, po mraku, crkve budu osvijetljene, a kada izađu iz crkve, već je dnevno svjetlo. I to je neka spontana simbolika gdje se iskusi svjetlo koje očekujemo rođenjem Isusa, odnosno Božića - kaže nam fra Janko i nastavlja priču.
- U vrijeme Božića ljudi su posebno darežljivi. Prave se humanitarne akcije za siromašne, za nezbrinute. Kod nas katolika značajna je sveta ispovijed. To je sakrament u kojem Bog preko svećenika vjerniku oprašta grijehe. Vjernikova je potreba priznati grijehe, ispovijediti ih svećeniku. Postavlja se pitanje zašto se ispovijeda svećeniku, a ne direktno Bogu kad već Bog oprašta grijehe, a ne svećenik. To je iz čisto praktičnih razloga, kad bi se vjernik obraćao direktno Bogu, onda bi se mogao javiti neki 'crv sumnje' da li je Bog čuo i prihvatio njegovu ispovijed, a ovako kad svećenik kaže 'ja te odrješujem grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, onda vjernik može biti siguran da mu je Bog oprostio jer je to uradio preko svećenika. Ispovijed je veoma važna i mi je nazivamo Božićna ispovijed – kaže fra Janko.

Pred Božić, fratri obiđu sve bolesne i nepokretne katolike koji ne mogu doći u crkvu. Tako im omoguće da obave Božićnu ispovijed.  

Božićna poruka mira

U svojoj Božićnoj poruci mira, fra Janko se osvrnuo na destrukciju i ratove koji vladaju svijetom.

- Božić je blagdan mira u nemirnom svijetu. Postavlja se pitanje šta je blagdan donio, šta je samo rođenje Kristovo donijelo kada imamo danas toliko nemira, ratova, zavada... Možda bi se na to pitanje moglo odgovoriti protupitanjem – šta bi tek bilo da Kristovog rođenja nije bilo, kakav bi svijet tek onda bio? I u prijašnjim ratovima, tokom Božića su se zaustavljala ratna djelovanja, zaraćene strane bi sporazumno odlagale oružje i to je trajalo dok ne prodje Božić, a bilo bi jako dobro da nisu nikada ni zaratili ili da kada prestanu – trajno prestanu. Postavlja se pitanje koji je to razlog da je Božić blagdan mira, da je Božić nešto što duh čini posebno raspoloženim. Meni se čini da u Božiću čovjek ima svijest da je neko veliki, značajan došao. I zato je pun radosti i ponosa. Rođenjem Isusovim sam Bog je došao čovjeku – kaže fra Janko.

Fra Janko objašnjava zašto Božićna priprava ne smije izostati.

- Za Božić, kada dolaze prijatelji, puno se kuha, sprema, puno se pije i jede tih dana. Postoji velika opasnost da ako se ne pripremimo za dolazak Božića, onda nam ni to jelo može ne prijati, čak nam može imati kontraefekat. Kad čovjek vidi pun sto hrane, pića, poklona, ako se nije pripremio za Božić, može čak pomisliti – nije to to, nije mi se duša napunila.

Razgovor nas je neminovno odveo u pravcu duhovnosti – termina koji se danas puno rabi, dok sama duhovnost u načinu života i djelu, čini se kao da je u isteku, da nestaje.

- Duhovnost je nešto osobno, to se ne može ni kupiti, ni prodati, ne može se pozajmiti od nekoga – sam čovjek treba sebe izgraditi, treba se nečim plemenitim napuniti i onda tu plemenitost ne zadržati samo za sebe nego je podijeliti s drugima. Ona treba biti očita, vidljiva. Kad je neko duhovan, ili potiče iz nekih duhovnih zvanja, to se vidi na njemu. Međutim, ako je svadljiv, namrgođen, druge poprijeko gleda – tu nema duhovnosti. Možda on jeste duhovan, ali on nema koristi od tog, kao ni njegova okolina. Duhovnost se može steći, ali ne za dan ili dva – to je jedan proces koji se ne može završiti. Svaki dan se treba stjecati, odgajati. Danas je potrošački mentalitet nadvladao duhovnost. Materijalno jeste potrebno svima kako bi živjeli, ali kad se pretjera, kad je puno važnije imati bogatstvo nego duhovnost, onda su ljudi otišli u tom pravcu. To je prisutno u kapitalističkom sistemu u kome smo i mi. To bogatstvo se ne mjeri u količini novca nego u odnosu prema njemu. U Svetom Pismu se kaže 'lakše će deva proći kroz iglene uši nego se bogataš spasiti, ući u kraljevstvo nebesko.' Ta neprestana borba za materijalnim suzbija duhovnost - primjećuje naš sagovornik.

Razgovor nije mogao proći bez pomena i prisjećanja na velikog franjevca fra Anđela Zvizdovića, upravitelja Bosanske franjevačke kustodije i blaženika, i institucije dijaloga koju je utvrdio historijski poznatim odlaskom sultanu Mehmedu el-Fatihu da bi se zauzeo za bosanske franjevce.

- Fra Anđeo se našao u teškoj situaciji, upravo ovdje u Fojnici, gdje je došla neprijateljska vojska i zauzela njegovu državu. Njegov narod je bio dijelom protjeran, neki su pobijeni, a dio je pobjegao u šumu. Fra Anđeo nije imao oružje, a i da je imao, ne bi ga koristio, nego bi se u svakom slučaju odlučio za oružje koje svakako pobjeđuje, koje nikada čovjeka neće izdati, a to je dijalog. On tada odlazi na polje Milodraž, susreće se sa osvajačem Mehmedom el-Fatihom, na dan 28. maj 1463. godine da bi - razgovarao. Plod tog razgovora bio je da franjevci mogu ostati kod svojih kuća, da mogu u miru živjeti i raditi svoje poslove. Oni koji vole franjevce, taj čin smatraju nečim planetarno važnim – naime, da nije bilo tog čina danas u Bosni vjerojatno ne bi bilo Hrvata. Danas nas ima u Bosni zahvaljujući dijalogu i zato smo mi ponosni na svog fra Anđela Zvizdovića - objašnjava fra Janko.  

Muzej i biblioteka nacionalno blago BiH

Višestruki požari i oštećenja samostana, muzeja i biblioteke nisu uništili volju, posvećenost i upornost franjevaca da sačuvaju arhiv koji danas predstavlja nacionalno blago BiH. Ono što je bilo najvažnije, čuvano je na posebnim mjestima – na primjer, Ahdnama.

- Danas je to sve uređeno, sve je na svom mjestu. Kad dođu strani turisti pa kad vide kako je to uređeno i sačuvano, pitaju imamo li klima uređaje, pa zatim uređaje za mjerenje vlage u zraku, razna pomagala, pa pitaju da li su knjige zdrave, da li su izliječene od raznih oboljenja. Mi im kažemo da smo mi te knjige, te predmete naučili raznoraznim uvjetima - i hladnoći i vrućini. One su postale imune pa su tako postale zdrave - sa smiješkom kazuje fra Janko.

Muzej fojničkog samostana čuva najstariju sliku na ovim prostorima koja datira iz 1328. godine. Tu je i fojnički grbovnik na kome piše da je nastao 1340. godine.

- Imamo materijalne dokaze i potvrdu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu da se radi o originalima, što je slučaj i sa Ahdnamom - ponosno podvlači fra Janko.

Stara zgrada samostana je prije 15 godina porušena do temelja, da bi se, zahvaljujući državnim institucijama Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te vjernicima - mještanima Fojnice, izgradila nova zgrada. Samo u toku ove godine, samostan je posjetilo 9.000 ljudi iz 40 različitih zemalja.

Na pomen posjete pape Franje Sarajevu prošlog ljeta, fra Janko sa smješkom kaže „Sarajlije imaju veliku privilegiju i moć jer žive u velikom gradu pa su napravili dobru atmosferu, lijepo su Papu primili, lijepo ga dočekali i to ljudi druge vjere, a on onakav kakav jeste simpatičan, doprinio je općem dojmu. I Fojničani svih konfesija su uživali u ovom događaju.“

U nedjelju će franjevci fojničkog samostana s vječnom nadom u srcima i molitvom mira zapaliti treću svijeću. Njihova karizma koja počiva na prihvaćanju, toleranciji, spremnosti za dijalog i empatiji čini da ih vole i da im se obraćaju mnogi – bilo da vjeruju ili ne, bilo da su kršćani ili pripadnici drugih religija.

Možda su upravo bosanski franjevci prava 'formula' za mir, suživot i dobra htijenja.

Neka nam upravo mir, suživot i dobra htijenja budu želja ovog Božića.