Hoće li Srbija stati iza Dodikovih pokušaja da proizvede rat u BiH

Neprekidno zatrpavani ovdašnjim skandalima i svakovrsnim gadostima u javnom životu, ne obraćamo dovoljnu pažnju na igranje vatrom u BiH, na tamošnje opasno ugrožavanje ionako krhkog mira. A zbog mnogo razloga – zbog mogućih (ne)predvidivo loših posljedica ne samo po BiH, nego i po Srbiju, po region – to bi itekako trebali da činimo, piše Pavle Radić za vojvođanski portal Autonomija.

Pažnju treba usmjeriti na tamošnje političke procese i – zbog katastrofalnog utjecaja Srbije na zbivanja u BiH tokom posljednjih decenija – prvenstveno na ovdašnjeg „pulena“, daleko najbeskrupuloznijeg političara u BiH, a sigurno i u regionu, Milorada Dodika i njegovu korumpiranu kamarilu. Ekstremni nacionalizam i bestidnost, dovedeni do mogućeg izazivanja novog haosa – a sve, tobože, radi zaštite srpskih interesa – Dodikov su način učvršćivanja svevlašća i, prije svega, odbrane sumnjivo stečenog kapitala.

Radi zaštite ličnih interesa, on konstantno raspiruje nacionalističke vatre, manipuliše institucijama i sluđuje srpski narod. Radi ličnih interesa on BiH drži u psihozi vanrednog stanja, ni rata ni mira. Radi očuvanja svog svevlašća i enormnog bogatstva njega i njegovih tajkuna, on je spreman da izazove novi rat u BiH.

Lukavac zna na koje karte treba da igra. Na unutrašnjem planu, na strah naroda od novih nesreća i povodljivost za demagoškim kvazipatriotskim maglama, na spoljnom planu, na uvijek nacionalistički Beograd i imperijalne i destruktivne ambicije Putina u ovom regionu. Beograd i Kremlj su mu pouzdani oslonci i zaštitnici. Kao trenutno najveći generator mržnje i manipulacija u regionu, Putinu u političkom obračunu sa Zapadom dođe kao kec na banku. Konstantnom podrškom nacionalističkog Beograda njegovom manipulativnom srbovanju, Dodik je posredno sve građane Srbije doveo u poziciju taoca svog opakog avanturizma.

Iako se i dominantnim liderima Bošnjaka i Hrvata BiH može štošta prigovoriti, Dodikova bahatost i spremnost na produkciju novog haosa – apsolutno su bez premca. Još se njegova farsa i sluđivanje naroda povodom najavljenog referenduma o Ustavnom sudu BiH – u stvari, da se njegovom derogacijom zbog stava o Danu RS posredno derogira i cijela država BiH, odnosno da se svede na karikaturu – nije slegla, Dodik otvara novi front protiv mira. Ponovo podgrijava hrđave strasti, izaziva neizvjesnost i širi strah. Priziva haos. Treba li ponoviti, zbog zaštite svevlašća i ličnih interesa.

Nakon proceduralno legalnog i legitimnog hapšenja nekoliko osoba u Bosanskom Novom – vajnom „Novom Gradu“ – osumnjičenih za ratne zločine tokom 1992., Dodik po ko zna koji put instrumentalizovanu mašineriju protiv mira i stabilnosti BiH stavlja u pogon. Istog dana kad je u Bosanskom Novom izvršeno hapšenje osumnjičenih za ratne zločine, na prijedlog Vlade RS (zna se čiji) Narodna skupština RS (zna se pod čijom dirigentskom palicom) donijela je odluku o „privremenom prekidu saradnje RS sa Tužilaštvom BiH, Sudom za ratne zločine BiH i SIPA-om“ (nadležna državna agencija BiH koja se između ostalog bavi i prikupljanjem podataka o ratnim zločinima i njihovim izvršiocima). Zloupotrebom institucija RS, Dodik se opasno zaigrao, jednostrano ukinuvši nadležnosti države BiH na nesporno njenom juridikcijski intregralnom dijelu.

Šta je to ako nije puč? Šta u BiH – ratom razorenom društvu nezaraslih rana, nestabilizovanog mira i neizgrađenih vjerodostojnih institucija – može opasnije ugroziti mir od ovakvog Dodikovog avanturizma? Hoće li Srbija, hoće li oni koji odlučuju u naše ime, stati i iza ovakvog opakog igranja sa mirom neobuzdanog kabadahije?