Koju igru igraš: Kada Žrtva postane Progonilac

Zašto se ovo uvijek meni dešava? Znam gdje ovo ide. Znao sam.

Većina nas se našla u situaciji kada smo izjavili ovako nešto. Ako vam se ovo često dešava u komunikaciji sa drugima, te se na kraju razgovora svaki put osjećate iscrpljeno, sasvim je moguće da ste se našli usred psihološke igre, piše Patria.

(Psihološka) igra je pojam koji su izveli transakcioni analitičari da bi objasnili međuljudske interakcije koje se odigravaju prema obrascu koji uvijek sadrži neočekivani obrt.

Psihološka dobit

Za razliku od svjesnih psiholoških igara u kojima jedan ili više igrača ciljaju da materijalno profitiraju putem laži, obmane i prevare, nesvjesne igre igramo radi psihološke dobiti.

Nesvjesna igra je uglavnom rezultat postojanja unutrašnjeg konflikta u igraču – na primjer, osoba istovremeno vjeruje da je kompetentna i vrijedna i da zaslužuje bolji status, a istovremeno može da vjeruje da nije kompetentna i vrijedna i da ne zaslužuje bolji status. Ovakva dilema je, ustvari, manifestacija unutrašnjeg konflikta osobe po pitanju lične vrijednosti.

Jedna od uobičajenih igara koju će osobe sa ovom vrstom unutarnjeg koflikta igrati je „Šutni me“ (Kick Me). Na primjer, osoba pronalazi dobar i cijenjen posao koji tokom vremena počinje loše raditi, da bi ga na kraju izgubila zbog vlastite loše performanse ili sukoba koje je stvarala na radnom mjestu. Time je samoj sebi na nesvjesnom nivou dokazala da ne zaslužuje tako dobar i cijenjen posao i potkrijepila vlastita uvjerenja. Istovremeno, ova osoba igra ulogu žrtve, okrivljujući druge za gubitak posla („urotili su se protiv mene“ i slično). Stvarni razlog njene igre je unutrašnji konflikt spram vlastite vrijednosti – dio nje održava uvjerenje da je vrijedna, drugi dio da nije.

Ova igra se često igra u ljubavnim pa i u bračnim vezama: Jedan od partnera ima unutrašnji konflikt spram vlastite vrijednosti, te nakon što nađe kvalitetnog partnera koji mu/joj ispunjava sva očekivanja, krene kreirati sukobe koji će naposlijetku dovesti do kraha veze ili braka. Sve zato da bi potkrijepila uvjerenje onog dijela sebe koji joj govori: Nisi ga vrijedna/Nisi je vrijedan.

Nesvjesni nivo

Motiv za igranje nesvjesnih igara je upravo razrješenje unutrašnjeg konflikta. Važno je imati na umu da se sve navedeno dešava na nesvjesnom nivou, uglavnom usljed mehanizama i vlastite logike, te uvjerenja koje je osoba usvajala tokom života na osnovu svojih iskustava, počev od najranijeg djetinjstva.

Igre su jedan od glavnih uzroka loše klime i sukoba u međuljudskim odnosima – romantičnim vezama, braku, među prijateljima i na radnom mjestu, kao što je sljedeći slučaj:

Osoba A ima problem sa određenim aspektom projekta na kome trenutno radi. Zamolila je osobu B da joj pomogne. Osoba B joj je dala nekoliko prijedloga/sugestija kako da prevaziđe problem. Osoba A odbacuje svaki prijedlog/sugestiju bez razmišljanja, nalazeći ih nedovoljno dobrim, pritom odgovarajući sa „Da, ali...“

Proces prijedlog – odbijanje traje neko vrijeme i ponavlja se, nakon čega osoba A kaže osobi B da ona „nikad nema nikakve pomoći ni od koga“ i odlazi. Osoba B je zbunjena. I iscrpljena jer je bila uvučena u igru bez pozitivnog ishoda. Osoba A je dobila svoju psihološku dobit time što je potkrijepila uvjerenje da ni ona sama, niti osoba B – ne vrijede.

Dramski trougao

Trougao je često signal za opasnost i rizik – Bermudski trougao, trougao u ljubavnoj vezi, trougao kao saobraćajni znak.

Steve Karpman, veliko ime Transakcione analize, 60-ih godina prošlog stoljeća je upotrijebio  trougao da bi objasnio nesvjesne psihološke igre i to sa tri uloge – Progoniocem, Spasiocem i Žrtvom. Uloge se pišu velikim slovom da bi se napravila distinkcija između autentične žrtve npr. udesa, a ne uloge u psihološkoj igri.

Originalni crtež S. Karpmana

Tako Progonilac omalovažava i potcjenjuje ljude, i smatra ih manje vrijednim. Nesvjesno traži Žrtvu koju bi osudio, okrivio, progonio je pod paskom činjenja dobrog i svojom umišljenom ulogom „pravednika“. „Ti si za sve kriv/a“, najčešće kaže Progonilac. Pritom je rigidan, autoritativan, voli da kontrolira sa svoje pozicije superiornosti.

„Daj da ti pomognem“, kaže Spasilac, uvijek u žurbi da nekom pomogne, najčešće kada se to od njega i ne traži. Pritom otpisuje nečije sposobnosti ili mogućnosti da sam riješi problem. Spasilac preuzima razmišljanje od drugoga i stavlja ga ili ga održava u ulozi Žrtve jer time ostaje – iznad. Spasilac sve ovo radi zato što ima psihološku dobit od ovakve igre – potkrijepljuje vlastito uvjerenje da je bolji/jači/sposobniji od drugih, a određenim situacijama i zato što mu odgovara držati Žrtvu u zarobljenoj, zaključanoj poziciji ovisnosti o njegovoj pomoći. Katkad odnos između Žrtve i Spasioca pređe u autentični odnos međuzavisnosti – Spasilac održava Žrtvu zavisnom o sebi, ohrabrujući njenu nezavidnu poziciju. Istovremeno, Žrtva će ispunjavati svoje potrebe sve dok se Spasilac stara o njoj.

Žrtva se ponaša kao neko ko jako dugo pati i uvijek traži ili Spasioca ili Progonioca. „Jadna ja“, najčešće kaže Žrtva jer se uglavnom osjeća bespomoćna, bez nade, obespravljena, viktimizirana, bez nade u budućnost i životne radosti. Ako je se ne progoni, tražit će Progonioca da joj potkrijepi sva negativna uvjerenja. Ako ste u ovoj ulozi, ponašate se kao da nemate sposobnosti za donošenje odluka ili rješavanje problema. Kada vaš Spasilac ne uradi nešto u skladu sa vašim očekivanjima ili ako osjetite da vas je iznevjerio, preći ćete u ulogu Progonioca što predstavlja obrt u igri, a upravo to čini dramu.

Dramski trougao se obično stvara kada neko zauzme ulogu Progonioca ili Žrtve, te potom „uvuče“ i druge igrače u trougao, u ovom slučaju Spasioca koji se osjeća „pozvan“ da pomogne.

Kroz dramski trougao se može posmatrati pojedinac, grupa, bilo koja vrsta zajednice, država i njena politika, kao i globalna politika.

Sada kada smo osvijestili nesvjesno, možemo izaći drame.

Osim ako ne uživamo u sceni i vlastitoj glumi.