Članek

O NAJAVLJENOM UKLANJANJU OBJEKATA

Behram za NAP: Vlasti Mostara i tajkuni spremni su srušiti nacionalne spomenike zarad profita, građani to neće dopustiti

Umjesto da se iznalaze sredstva za obnovu u ratu porušenih objekata koji su u vlasništvu Grada Mostara, poput bivše zgrade Opštine, Komiteta, zatim kasarne "Konak", i brojnih drugih, izabrano je najlakše rješenje - rušiti!

Behram: Naš glasni krik imao je odjeka (Foto: RSE)

Razgovarao: Delvin Kovač

Umjesto da se iznalaze sredstva za obnovu u ratu porušenih objekata koji su u vlasništvu Grada Mostara, poput bivše zgrade Opštine, Komiteta, kasarne "Konak" i brojnih drugih, izabrano je najlakše rješenje - rušiti!

Izjavio je to u intervjuu za Novinsku agenciju Patria Alija Behram, dugogodišnji aktivista i predsjednik Udruženja građana Mostarski krug, iz kojeg su burno negodovali na najave gradskih vlasti o rušenju i uklanjanju 57 ruševnih i devastiranih objekata u gradu na Neretvi.

U Mostarskom krugu gradonačelniku Mariju Kordiću i prvom čovjeku Gradskog vijeća Salemu Mariću naročito zamjeraju izostanak uobičajenih koraka - javne rasprave u kojoj bi o toj problematici svoju riječ dao ozbiljan krug arhitekata, inžinjera graditeljstva, planera prostora i kulturnih radnika najšireg spektra.

Gradske vlasti u Mostaru objavile su spisak ruševnih i devastiranih objekata na 57 lokacija koji će biti srušeni/uklonjeni. Na tom popisu su i objekti čija je obnova u toku, zaštićeni spomenici kulture, pa čak i nacionalni spomenici. Kako komentarišete taj plan gradske administracije?

Behram:
Aktivisti Mostarskog kruga zabrinuti su jer je iz saopštenja gradske administracije, koje su potpisali gradonačelnik Mario Kordić i predsjednik Gradskog vijeća Mostara, te pratećih spiskova devastiranih objekata i onih koji su definirani za rušenje, proizilazilo da je za konačno uklanjanje predviđen čitav niz značajnih objekata, među kojima su i oni od prvorazrednog nacionalnog i kulturnog značaja.

Da podsjetim, među njima je i ratom narušeni objekat Doma Armije, za koji je mostarska Jedinstvena organizacija boraca odranije pokrenula aktivnosti da ga rekonstruiše u Memorijalni centar za očuvanje sjećanja na herojsku odbranu Mostara i domovine.

Gradske vlasti za to su znale pa ostaje otvoreno pitanje kome su bile potrebne provokacije ovakve vrste. Treba li posebno naglašavati da je za taj objekat već urađena projektna dokumentacija, a u međuvremenu stigla je i podrška za njegovu realizaciju od samog vrha Federalne vlade, o čemu je javnost bila upoznata.

Ako je zgrada Doma Armije planirana za uklanjanje, onda gradske vlasti nemaju pojma o tome šta rade, planiraju i šta je prvorazredni, važan interes mostarske boračke populacije. A to nikako nije dobar put.

Na spisku spornih objekata čije je uklanjanje planirano nalaze se nacionalni spomenici i zgrade od posebnog kulturnog značaja. Među njima je i popularna kuća nekadašnjeg gradonačelnika Mostara Mujage Komadine, koja je sve do rata služila kao univerzitetska biblioteka.

Svaka ozbiljna vlast bi takvu građevinu na atraktivnom gradskom Šetalištu već odavno sanirala i stavila u funkciju da biblioteku koriste i Univerzitet "Džemal Bijedić" i Sveučilište u Mostaru.

Sjećam se da je poslije rata Gradu bilo ponuđeno da "Mujaginu kuću" obnove donatori iz Turske, ali je tadašnje gradsko rukovodstvo, nažalost, takvu gestu odbilo. Mostarci se živo sjećaju da su iza rata, na taj ruševni objekat na mostarskom Šetalištu bacili oko lokalni tajkuni.

A kad im ni nakon dužeg sudskog nadmudrivanja nije uspjelo da ovladaju tom nekretninom, kuću Mujage Komadine sada žele porušiti kako bi se u nekom kasnijem ishodu stvari ovladalo elitnom lokacijom za neku novu stanogradnju.

Jedna od brojnih zgrada koje i dan-danas čekaju na svoju obnovu

Mnogi građani dijele ovakvo moje gledište, ali svima je poruka ista - to neće i ne može proći!

Jednako tako, ozbiljni Mostarci skreću pažnju da bi planirano rušenje u ratu načete Sahat kule također bio nezapamćeni kulturocid. Gradski kvaziplaneri uvrstili su u spisak za rušenje i autentične hercegovačke kuće - poznate kao Alajbegovića kuća (preko puta zgrade Suda u Titovoj), ali je i taj objekat - nacionalni spomenik.

Kako se jedan takav objekat uopšte može naći na spisku za uklanjanje, ako o tome, kao ni za brojne druge objekte, ne postoji makar očitovanje, a kamo li saglasnost Komisije za nacionalne spomenike BiH?

Vrlo je važno da je u međuvremenu glasno reagirala upravo Komisija za nacionalne spomenike BiH, bez čije odluke ili saglasnosti, uz obaveznu saglasnost Federalnog ministarstva za prostorno uređenje, niko ne može dirati, a kamo li rušiti nacionalne spomenike.

Dakle, umjesto da se iznalaze sredstva za obnovu u ratu porušenih objekata koji su u vlasništvu Grada Mostara, poput bivše zgrade Opštine, Komiteta, zatim kasarne "Konak", i brojnih drugih, izabrano je najlakše rješenje - rušiti!

Zato se u Mostaru u tih nekoliko burnih dana stekao utisak da gradske vlasti žele pogodovati urbanističkom lobiju koji je gladan poslova i, naravno, unosnog biznisa.

Je li ovakav potez gradskih vlasti, na čelu s gradonačelnikom Kordićem, ishitren, nedorečen, nepromišljen, brzoplet? Jesu li prethodno trebale biti uključene javnost i struka? I šta je, prema Vašem mišljenju, krajnji cilj gradskih vlasti jednim ovakvim projektom?

Behram:
Podsjećam, u javnost je puštena informacija kako Grad poziva vlasnike da uklone objekte koji godinama narušavaju izgled grada ali i prijete sigurnosti građana ili će ih gradske vlasti ukloniti, upisujući troškove uklanjanja na teret nekretnine.

Uočili smo odsustvo barem nekoliko (preskočenih), a važnih koraka. U ovakav, pomalo historijski iskorak, trebalo je i moralo ići puno ranije, jer govorimo o ruševnim i devastiranim objektima koje je takva sudbina zatekla ratom.

Dakle, gradske vlasti propustile su punih trideset godina, a da se nikada nisu ozbiljno i temeljito suočile s ovim najvećim i najvažnijim komunalnim pitanjem u gradu.

Imali smo ranijih godina pogibije građana usljed rušenja pojedinih dijelova devastiranih objekata. Brojne od tih zgrada i sada prijeteći strše iznad glava prolaznika i putnika u saobraćaju, posebno na teritoriju istočne obale grada koja je, uglavnom, i stradala u bombardovanjima tokom agresije na Mostar devedesetih godina.

Propuštene su zlatne godine kada se u međunarodnim krugovima još osjećala empatija prema Mostaru i kada smo mogli pomišljati da će se grad, nakon briljantnog međunarodnog projekta "Stari most - spomenik mira", početi oporavljati u svim njegovim ratom ranjenim područjima. Ali, šta je - tu je.

Ono što je bilo iritantno i zbog čega smo, uostalom, ovako glasno reagovali, bilo je odsustvo uobičajenih koraka. Najave gradske administracije o rušenju i uklanjanju devastiranih objekata događaju se bez znanja i učešća u raspravi ozbiljnog kruga mostarskih arhitekata, inžinjera graditeljstva, planera prostora i kulturnih radnika najšireg spektra.

Očekivali smo da bi to bio pravi put kako bi se razmijenile informacije o redoslijedu poteza i definirao najbolji smjer u ovako široko zamišljenoj akciji uklanjanja ruševina. I danas tvrdim, bez takve, široke, javne i stručne rasprave u gradu, najavljeni projekat je u startu osuđen na neuspjeh.

Brojni aktivisti Mostarskog kruga smatraju i da je izostala ozbiljno pripremljena press konferencija na kojoj bi mediji mogli da se detaljnije raspitaju o sadržaju ove važne gradske akcije kako bi mogli da pravovremeno i sveobuhvatno informišu građane.

Ovako se stiče utisak da su gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća pomiješali red poteza i svojim saopštenjem izazvali više zapitanosti, pa i ljutnje, nego odobravanja koje bi u cijeloj stvari moralo da bude najvažnije.

Behram: Izabrano je najlakše rješenje - rušiti

Većina tih objekata nalazi se na državnom zemljištu, a mostarske vlasti bi izgleda da to zemljište uknjiže i onda na njemu zarade prodajom...

Behram:
Gledajući kako su poslije rata na atraktivnim lokacijama nicala nova stambena naselja, posebno na zapadnim obodima grada, teško se oteti utisku da su gradske vlasti u najvećem broju slučajeva pogodovale investitorima na način da su pristajanjem na nove megalomanske projekte i nove vizure objekata, potirane drage slike Mostara iz našeg pamćenja.

Mostar na taj način polako ali sigurno gubi onu svoju tradicionalnu, prepoznatljivu, dragu lokalnu razglednicu. Gotovo u bescijenje "prodato" je gradsko zemljište sa nekadašnjim objektima mostarske tzv. Stare bolnice, na kojoj je nikao kompleks hotela (Mepas).

Jednako tako, za bagatelne novce prodat je investitoru objekat sa zemljištem ruševnog hotela "Neretva", uz rijeku Neretvu na istočnoj obali grada.

Sjećam se da sam kao novinar o tome pisao, čak i kako je novi vlasnik namjeravao (pre)prodati lokaciju nekom novom kupcu za četiri-pet puta veći novčani iznos. Drugo je pitanje zbog čega taj hotelski kompleks nije nikada do kraja izgrađen iako je od kupovine proteklo punih petnaest godina.

Ovo posebno iritira i izaziva pobunu kod autohtonih Mostaraca, onih koji dugo žive tu, pamte i vole svoj grad. Međutim, njihova mjesta zauzimaju ljudi koji su ovdje došli mnogo kasnije i ne poznaju i ne žive sa takvim "mostarskim emocijama". I to je žalosno.

Na lokalitetima nekadašnjih popularnih mostarskih hotela "Mostar" i "Ruža", umjesto skladnih, urbanistički prihvatljivih objekata koji su se tiho i mekano uklapali u mostarski ambijent, danas su nikli hotelsko-ugostiteljski mastodonti, bez imalo šarma i privlačnosti.

Dakle, tvrdim, vlast pogoduje takvoj gradnji, bez učešća građana uz najčešće zaobilaženje stručnih javnih rasprava o svakom pojedinačnom objektu. Ko u tome najbolje prolazi, ne bi bilo teško proniknuti.

Među objektima predviđenim za rušenje je i zgrada Staklene banke, u kojoj bi trebale biti smještene sve federalne institucije, i za koju postoji projekat rekonstrukcije. Stičete li i Vi dojam da gradske vlasti u Mostaru sve rade po svom nahođenju, ne mareći za mišljenja i stavove drugih nivoa vlasti?

Behram:
Mnogo bure izazvao je status takozvane zgrade Staklene banke u centru grada, koja je označena kao devastirana i planirana za uklanjanje. Mostarci dobro znaju da je svojevremeno Federalna vlada platila nekih 7 miliona KM kako bi upravo u toj zgradi smjestila kapacitete pet federalnih ministarstava.

Koliko znam, to je podrazumijevalo i projekat rekonstrukcije a ustanovljeno je i da statika objekta nije narušena. Sjećam se da su gradske i federalne vlasti na zajedničkim press konferencijama grlato zagovarale, hvalile i najavljivale skoru realizaciju tog projekta.

Na hrvatskoj strani takav pristup se "slavio" kao svojevrsna demokratska pobjeda jer će se - kako je tumačeno - "dah Federacije snažnije osjećati i doživljavati u Mostaru".

Onda se prije koju godinu sve to utišalo, pa ugasilo a da Mostarcima nikada nije predočena informacija šta se dogodilo i zbog čega se tako olako odustalo od široko zamišljenog dobrodošlog projekta od kojeg je danas ostao samo prijeteći, goli skelet od betona u samom srcu Mostara.

Ovo je bilo neoprostivo. Sada se u gradu mnogi pitaju: ko je ovdje lud ? Kome je dat toliki novac a da se odluka nikad nije realizirala, da bi se sada govorilo i o - rušenju objekta. Ovo, u najmanju ruku, jeste - skandalozno, da ne kažem bezobrazno prema građanima Mostara.

Građanima je otežano kretanje ulicama Mostara

Šta prema Vašem mišljenju jeste rješenje za mnoge zapuštene, ruševne i devastirane objekte, koji definitivno štete ugledu grada, ali i predstavljaju opasnost za sve žitelje Mostara?

Behram:
Aktivisti i prijatelji Mostarskog kruga reagovali su odmah i pozvali gradske vlasti Mostara da zaustave najavljene aktivnosti na način kako su to birokratski hladno, ali svakako, brzopleto saopštili.

Insistiramo i tražimo da se zakaže serija javnih rasprava uz predočavanje detaljnih informacija o svakom pojedinačnom objektu koji se planira uklanjati, ali svakako uz široko učešće neposredno zainteresovanih građana i stručne javnosti Mostara.

Na sreću, koliko možemo vidjeti, naš glasni krik odgovornih, zapitanih i zainteresovanih građana imao je odjeka. Vrlo brzo je iz gradske administracije stiglo "pismo pojašnjenja" koje sadrži upravo red poteza na kome je nevladina organizacija Mostarski krug insistirala.

Gradonačelnik Kordić i predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić najavljuju rad na elaboratu o trošku grada "o stanju svakog pojedinačnog objekta". Tu se prvenstveno misli na jasnu predstavu o nosivosti i sigurnosti konstrukcije svakog pojedinačnog objekta, na što će svoj potpis staviti ovlaštene stručne ustanove.

Mi sada, naravno, želimo da se nađe pristup i zainteresovanim građanima, ali i ukupnoj javnosti predoče detalji najavljenog elaborata. Najavljuje se i poseban pristup u procesu uklanjanja ruševina "zbog sigurnosti prolaznika, saobraćaja i sigurnosti susjednih objekata".

Dobro je da će gradske vlasti osigurati pojednostavljen i kooperativan poziv vlasnicima ruševnih objekata kako bi se do kraja jasno sagledao i definirao pristup i plan uklanjanja ili moguće sanacije objekata, ako se ispostavi da je to moguće.

Tek nakon ispunjavanja ovakvog pristupa, moguće je govoriti o raspisivanju javnog poziva za odabir firmi koje bi radile na uklanjanju ruševina, o čemu je odluku donijelo Gradsko vijeće Mostara. U svemu je dobro što se javnost u gradu probudila i zainteresovala, a i Mostarski krug je najavio javne debate na ovu temu.

#AlijaBehram #DelvinKovač #građani #Mostar #NacionalniSpomenik #Rušenje #BiH #izdvojeno