Piše: Armin Sijamić
Sedmicama se govorilo da su Izrael i Hezbollah blizu prekidu vatre. Rat koji je počeo 8. oktobra prošle godine Hezbollahovim napadom na Izrael i što je u septembru dovelo do izraelske invazije na Liban došao je do prekida vatre, ali ne i konačnog mira. Obje strane su bile prisiljene na taj korak, kako zbog gubitaka koji su pretrpjeli, tako i zbog ukupnih domaćih i regionalnih prilika.
Prije sedam dana američki predsjednik Joseph Biden saopštio je svijetu da su Hezbollah i Izrael, uz posredovanje Sjedinjenih Država i Francuske, pristali na prekid vatre na dva mjeseca i da u tom periodu obje strane moraju, najjednostavnije rečeno, vršiti deeskalaciju.
Sporazum je predstavljen, onako kako ga je tumačio Izrael i većina medija sa Zapada, kao Hezbollahovo uzmicanje i pobjeda premijera Benjamina Netanyahua. Mediji bliski Hezbollahu su na početku bili uzdržani, a onda počeli tvrditi da je to pobjeda libanskog šiitskog pokreta.
To tumačenje tačnije je od Netanyahuovog činjenicom da je sporazum o prekidu vatre suštinski nova Rezolucija 1701, koju je 2006. godine usvojilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, nakon očitog i opipljivog poraza izraelske vojske. Rezolucija se može tumačiti na razne načine i tako je i tumačena. Na primjer, dogovoreno je da se sve naoružane grupe u Libanu razoružaju i da Hezbollah ne napada Izrael. Dan nakon početka Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra 2022. godine, Hezbollah je napao Izrael i više od godinu dana, nikad jači, napadao mete širom Izraela.
Zbrajanje gubitaka
Ipak, niti jedna strana ne može biti potpuno zadovoljna ovim ishodom, jer su gubici i daleko od fronta ogromni sa obje strane. Navedimo da je u Libanu ubijeno preko 3.860 osoba, da ih je preko 16.000 ranjeno, da je preko milion raseljeno, da je Izrael sravnio sa zemljom kvartove u Bejrutu i brojna sela širom Libana. Hezbollah je raselio stotine hiljada stanovnika Izraela, milione je slao u skloništa nakon napada raketama i dronovima, pogađao civilne mete širom Izraela...
Ovakav ishod mogao se znati unaprijed i zbog toga su obje strane oklijevale da vode ovaj rat. Moć izraelske vojske od ranije je poznata javnosti, a moć Hezbollaha je bila poznata stratezima u Tel Avivu i širom regije. Još jedan sporazum između dvije strane prizanje je Hezbollahu da je ojačao i prekid vatre upućuje da vojno nije slomljen. Na koncu, da je Netanyahu mogao vojno slomiti Hezbollah u dogledno vrijeme, da li bi od toga dobrovoljno odustao?
I tu se možda krije jedna od misterija ove pauze u borbama. U govoru nakon prihvatanja prekida vatre Netanyahu je rekao da je to uradio da bi se fokusirao na iransku prijetnju, da bi zanovio oružje i obnovio zalihe vojske te na koncu da bi odvojio libanski i front u Pojasu Gaze.
Republikanski senator iz Texasa Ted Cruz dao je svoje viđenje. Ratoborni i proizraelski senator kaže da je Bidenova administacija, u koju je uključio i bivšeg predsjednika Baracka Obamu, natjerala Izrael da pristane na dogovor, prijeteći da će prestati da im isporučuje američko oružje i da se to dešava u prijelaznom periodu do dolaska Donalda Trumpa na vlast.
Pristalice Hezbollaha imale su svoje dileme. Prva i osnovna bila je šta će biti sa Pojasom Gaze. Bivši generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah je više puta rekao da će libanski pokret prekinuti napade na Izrael samo kada se zaustave izraelski napadi na Pojas Gaze.
Novog vođu Hezbollaha Naima Qassema taj stav može donekle obavezivati. Qassem nema uticaj kao što je imao Nasrallah i nije realno očekivati da će se ponašati kao on. Uz to, da je Izrael prihvatio mir u Pojasu Gaze i onda sklopio mir sa Hezbollahom to bi značilo da je kapitulirao, što jedna država sebi ne može dozvoliti u okršaju sa jednim pokretom. Mir u Pojasu Gaze u dogledno vrijeme mogao bi biti dio dogovora o prekidu vatre u Libanu i možda otuda uzdržanost Qassema i Bidenov optimizam da će do kraja njegovog mandata biti okončan rat u palestinskoj enklavi. Qassemov stav Hamas je pozdravio i zahvalio se na žrtvi Hezbollaha i Libana.
Qassemovo držanje možda se može objasniti i iranskim kalkulacijama o ukupnoj regionalnoj situaciji i mogućim pregovorima Teherana sa Zapadom, odnosno da je ovaj prekid vatre uslovljen drugim krizama na Bliskom istoku. Napad iz Idliba, od strane sirijske opozicije i bivše sirijske Al Qaide – danas poznate kao Hayat Tahrir al-Sham, ubrzo nakon prekida vatre u Libanu, upućuje da bi Bliski istok u narednom periodu mogao postati poprište vojnih i diplomatskih previranja.
Također, Izrael i njegovi saveznici bili su uspješni u podrivanju unutarlibanskih sukoba, što je političkoj stranci Hezbollah i njegovom vojnom krilu, potencijalno otvorilo front iza leđa.
Može li Netanyahu slomiti Hezbollah daleko iza prvih linija fronta i zauvijek promijeniti Liban?
Pripreme za nove okršaje
Izrael je više od sedamdeset puta prekršio sporazum o prekidu vatre, javili su jučer libanski mediji. Francuska i SAD su također saopštile da je Izrael kršio primirje. Nakon toga, i Hezbollah je prekršio primirje gađajući izraelske trupe u i izvan Libana.
Nema sumnje da će se okršaji Izraela i Hezbollaha nastaviti, jer je Hezbollah preživio i vojno i politički, uprkos teškim gubicima koje je pretpio, posebno ako se govori o njegovom rukovodstvu. Za jedan pokret to je pobjeda sama po sebi, posebno ako se uzme u obzir da desetine hiljada izraelskih vojnika nisu mogle da napreduju ni nekoliko kilometara u teritoriju Libana.
Izrael neće odustati od namjere da uništi Hezbollah. Pauza u borbama dobro će doći za pripreme. Jedan od uspjeha izraelskog rukovodstva u ovome ratu protiv Hezbollaha je i činjenica da je Tel Aviv bio sposoban milione ljude primiti u skloništa i da je dio populacije bio spreman da živi više od godinu dana u vanrednoj situaciji. U prijeđašnjim ratovima izraelske akcije bile su veoma brzo završene. Ovaj put to nije bio slučaj i Hezbollah je nanio teške udarce, ali izraelska odlučnost i temeljite pripreme pokazale su se i kada su eksplodirali pejdžeri i voki-tokiji u Libanu, u operaciji koja je dugo pripremana.
Zato obje strane trebaju predah. Hezbollah tvrdi da je uništio preko šezdeset tenkova Merkava, što je, ako je to tačno, ogroman gubitak za svaku armiju. Zatim, Izrael je potrošio desetine hiljada raketa presretača, koji su uglavnom skuplji nego mete koje u zraku pokušavaju presresti. Hiljade izraelskih vojnika su ubijene ili ranjene. Hezbollah je pogađao izraelske trupe i na večeri u njihovoj kantini, a pogodio je prozor spavaće sobe premijera Netanyahua. Hiljade zračnih napada na Liban, i na Pojas Gaze, također su logistički izazov za ratnu avijaciju. Ukoliko su tačne tvrdnje senatora Cruza da je Biden prijetio okončanjem isporuka oružja, onda je situacija daleko od dobre.
Logistički, Hezbollah je u puno težem položaju. Pokret naoružava Iran, koristeći tajne kanale. Njegovo civilno i vojno rukovodstvo je desetkovano, šiiti su pretrpjeli teške udarce, posebno sela i gradovi uz granicu sa Libanom. Ali u borbi za svoj opstanak i tu žrtvu podnose decenijama.
Sam opstanak i postojanje Hezbollaha za njih je uspjeh, što sažima i jedan video materijal kojeg je taj grupa objavila 9. novembra. U poruci upućenoj Izraelu, Hezbollah kaže da je izraelskoj vojsci 1982. godine do Bejruta trebalo sedam dana, da im je 2006. godine trebalo 33 dana do doline Wadi al-Hujeir na jugu Libana, a da su to tog trenutka u aktuelnom ratu napredovali nula metara od granice nakon 40 dana borbi. Do početka prekida vatre protekle sedmice, tu su manje-više i ostali.
Kada će novi okršaj između Izraela i Hezbollaha početi postoje razne procjene. Neki tvrde da se istek dvomjesečnog prekida vatre poklapa sa Trumpovim ulaskom u Bijelu kuću i da će tada Netanyahu napasti Hezbollah. Drugi tvrde da je nastavak rata moguć u svakom trenutku. Treći gledaju na susjednu Siriju, na sjeveroistoku te države gdje su obnovljene borbe i tvrde da je i to samo još jedna epizoda u sukobu Zapada i njegovih saveznika protiv iranske osovine u regiji. Sve u svemu, Hezbollah i Izrael nisu sklopili trajni mir i nisu se odrekli namjere da jedni druge unište.