Nepopunjavanje Ustavnog suda je krivično djelo: U FBiH poništiti konkurs i raspisati javni poziv, u Rs procesuirati kočničare

Piše: Rasim Belko

Miodrag Simović otišao je u penziju prošle godine u novembru. Narodna skupština Rs trebala je, ali još nije završila izbor njegovog nasljednika. Otezalo se u prethodnom mandatu, u ovom se faktički skoro i ne radi. Nakon što su Milorad Dodik i NSRs odlučili poništiti djelovanje Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na 49 posto okupiranog prostora, izvjesno je da novog sudije neće biti na duže staze.

Tako je jasno da kada Zlatko M. Knežević najvjerovatnije krajem godine ode u prijevremenu penziju, Ustavni sud BiH ostaje bez sudija iz entiteta Rs.

U prevodu, to je dvostruko podrivanje i urušavanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, jer Ustavni sud s onemogućenim djelovanjem i smanjenim kapacitetom bit će raštimana institucija. A riječ je o ključnoj instituciji za ustavnost poretka i funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao suverene države.

I dok tužioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine pokušavaju napraviti optužnicu protiv Dodika koja neće obuhvatiti ništa bitno i ništa osim onog što bi Dodika zanimalo, pored njih se odvija jedno od najozbiljnijih krivičnih djela - podrivanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Jer u članu 156 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koji je izmijenio visoki predstavnik Christian Schmidt, kaže se: “Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina”.

Jasno i precizno ovaj član Krivičnog zakona BiH precizira upravo ono što radi Milorad Dodik, u pokušaju da sruši Ustavni sud Bosne i Hercegovine, kao branu koja štiti ustavni red i poredak i koja je posljednja prepreka njegovim secesionističkim težnjama i planovima. Kada sruši Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik očistio je prostor za djelovanje do konačnog ostvarenja cilja. I zato je potrebno njegovo djelovanje procesuirati onako kako to predviđa Krivični zakon BiH, po kojem Državno tužilaštvo treba da radi, ali zahvaljujući glavnom tužiocu Milanku Kajganiću očigledno ne radi.

Slična situacija, samo s drugim potpisom i motivom je i u entitetu Federacija. Mato Tadić više nije u Ustavnom sudu BiH. Njegovog nasljednika treba izabrati Parlament Federacije, ali je taj proces postao vrzino kolo, s obzirom na činjenicu da HDZ uz politički dogovor sa Trojkom želi instalirati nekompetentnog a stranački podobnog Marina Vukoju.

Stav struke je jasan - Vukoja nema kompetencije da bude ustavni sudija. Stav HDZ-a je tvrdokoran, spremni su blokirati sve procese da bi Vukoju instalirali, a Trojka po standardnoj proceduri kompetencije ne gleda već želje ispunjava. No, proces je ipak zapeo i deblokiranje će zasigurno uvesti Federaciju u novu krizu. A osim toga, uvest će sve one u procesu imenovanja Vukoje u krivično djelo podrivanja Ustavnog poretka. Sama činjenica da je Vukoja dobio najviše političkih bodova na montiranom intervjuu, daleko više od iskusnih i kompetentnih kandidata iz pravosuđa, može se tumačiti kao podrivanje ustavnog poretka. Ono što se ne mora tumačiti je činjenica da sudije nema, a to je direktno kršenje člana 156 KZ BiH.

U penziju će naredne godine i Seada Palavrić, pa ukoliko se ovim tempom nastavi, izgledno je da u Ustavnom sudu BiH sjede samo troje sudija koje bira Evropski sud u Strazburu.

Jasno je da izbor sudija iz Rs može riješiti samo pritisak na Dodika ili po Krivičnom zakonu utemeljena optužnica.

S druge strane, ukoliko bude volje, Parament Federacije BiH može daleko jednostavnije riješiti situaciju oko Vukoje, ali i postaviti jasne standarde za buduće izbore sudija Ustavnog suda.

A to se može učiniti poništavanjem konkursa koji se predugo razvlači i raspisivanjem javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda. Taj Javni poziv bi morao definisati jasne uslove, prije svega kompetentnosti budućeg ustavnog sudije, odnosno da on mora imati najmanje pet, osam, deset godina rada u pravosuđu. Te kriterije bi trebali odrediti stručnjaci ustavnog prava, a ne da se sudije u najvažniju instancu za odbranu države biraju poentiranjima stranačkih pijuna na štetu države, kao što je slučaj u sadašnjem konkursu.

Taj javni poziv uveliko bi kroz kriterije i uslove definisao i one koji se prijavljuju i one koji će biti izabrani, jer bi ponudio samo kandidate s ozbiljnim pravosudnim iskustvom, pa ne bi bilo moguće da neko ko je bio parlamentarni sekretar ima više bodova od kandidata s ozbiljnim biografijama.

Ukoliko se pak Parlament Federacije kojim očito upravlja HDZ i Dragan Čović, odlučio nastaviti s igrama bez granica, onda je jasno da i oni moraju odgovarati po članu 156 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

I samo onda kada rušioci ustavnog poretka, bilo da djeluju na silu ili protupravno, budu procesuirani za antidržavne rabote, možemo računati na to da jednog dana postanemo ozbiljna država.