Autor romana 'Father of One' Jani Anttola za NAP: Pobjegao sam iz Legije stranaca i došao se boriti u Armiji RBiH!

Razgovarao: Rasim Belko

Povod intervjua koji je pred vama bila je knjiga “Father of One”, finskog ratnika, doktora i pisca Janija Anttole. Riječ je o romanu pisanom po istinitom događaju bračnog para iz Srebrenice. Roman je trenutno dostupan na engleskom jeziku, a može se kupiti na stranici jani-anttola.com.

Anttola nije obični pisac, riječ je o bivšem pripadniku francuske Legije stranaca, koji je pobjegao iz Legije da bi se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu borio u 17. Krajiškoj brigadi 7. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Prije toga bio je u Ruandi, a poslije u Burmi, Afganistanu i na Bliskom istoku.

Patria: Kako i kada ste se pridružili Armiji Republike Bosne i Hercegovine?

Anttola: Pridružio sam se ARBiH-u krajem 1994. godine. Tada sam bio u Legiji stranaca i upravo sam se vratio u Francusku nakon operacije u Africi. Smatralo se humanitarnom misijom, nakon genocida koji je odnio 800.000 života u Ruandi. Tamo sam svjedočio masovnom zlostavljanju lokalnog stanovništva od strane francuskih trupa. Također sam imao druge razloge za razočaranje Legijom. Godinu dana ranije proveo sam šest mjeseci u Sarajevu, u francuskom UNPROFOR-u. Ono što sam tamo vidio bila je sistematska agresija na grad od strane četnika, a moje simpatije su bile s Bošnjacima. Više nisam mogao opravdati svoje ostajanje u Legiji, ali istovremeno sam mislio da mogu pomoći u Bosni. To je pozadina i motivacija. Jedan moj prijatelj, legionar iz Bosne, imao je veze s Armijom RBiH pa je tranzicija bila glatka. Pobjegao sam iz svoje jedinice na jugu Francuske - popeo se preko zida moje brigade tokom noći - i šest dana kasnije bio sam u bosanskoj uniformi.

Patria: U kojoj ste brigadi bili? Kako ste dočekani od boraca ARBiH?

Anttola: Služio sam u 17. krajiškoj brigadi, u 7. korpusu. To je bila napadačka jedinica koja je tokom te godine bila stalno raspoređena, od oslobađanja Vlašića do kampanje oko Sarajeva i napada prema Krajini. Vratio sam se u Finsku jeseni te godine, prije konačnog primirja.

Uvijek sam se osjećao dobrodošlim u svojoj jedinici. Cijenili su to da je neki stranac došao dobrovoljno kada je svijet postupio suprotno nametanjem embarga na oružje. Također, nisam imao nikakvu ideološku agendu, bio sam običan momak. U svakom slučaju, bio sam malo mlad, samo 20 godina, i neki su vjerojatno mislili da sam malo lud što sam se pridružio. Krajišnici su bili čvrsti i iskusni borci. Treniran sam u Legiji, ali na kraju sam učio od Bošnjaka. Te godine borbe su bile izuzetno teške. Neki su dani bili loši, neki bolji. Imam mnogo zastrašujućih sjećanja, ali i dobrih priča iz tog perioda svog života. Ti dojmovi su i dalje tako živi da je možda teško opisati ih ovdje. Sjećam se prekrasne zemlje, poštenih ljudi. Sjećam se mnogo suvišnih patnji i gubitaka, i mnogih dobrih ljudi koji su izgubili svoje živote.

Patria: Je li bilo sličnih misja poslije, gdje ste otišli nakon Bosne?

Anttola: Nakon rata sam studirao medicinu, ali često sam se vraćao u neke zemlje pogođene ratom. Bosna je bila ekstremno iskustvo, i srećom više nisam prolazio kroz ništa tako intenzivno. Ali sam putovao s gerilcima opozicije u Burmi, radio za vojsku u Afganistanu i kao izvođač radova na Bliskom istoku, itd. Mislim da se ta iskustva odražavaju na moje pisanje. Rat i njegov uticaj na društvo i pojedinca su nekako stalne teme mojih djela.

Patria: Šta Vas je motiivisalo za knjigu “Father of One”?

Anttola: “Father of One” je možda dobar primjer toga. Zapravo se temelji na istinitoj priči. Ili bih mogao ići tako daleko da kažem da je to istinita priča. Upoznao sam ovaj bosanski par koji se doselio u Finsku. Muškarac je bio vojnik u Srebrenici dok je njegova supruga bila u Njemačkoj sa njihovim novorođenim sinom. Ono što im se dogodilo činilo se tako zanimljivim da sam pitao mogu li to napisati u knjigu.



Drago mi je što sam to učinio, jer sada "Father of One" može dosegnuti stranu publiku koja inače možda ne bi bila zainteresirana za ili upoznata s događajima u Srebrenici od 1992 do 1995. Napisao sam je u formi književnog romana, pa su naravno dijelovi knjige fikcija - mnogi detalji, dijalog, neki likovi, itd. Dakle, knjiga nije dokumentarac i postoje namjerne netačnosti. Također, nisam želio da iskustvo čitanja bude tako mračno kao što je stvarnost na terenu - ne mislim da je to moguće, čak i ako bi se neko trudio. Ali glavni događaji i radnje su stvarni. Možda nije laka knjiga za čitanje, jer priča o hororima i nepravdi. Ali priča ovog para također pokazuje da čak i u ratu postoje otočići humanosti.

Patria: Jeste li nakon rata dolazili u Bosnu:

Anttola: Da, bio sam nekoliko puta u Bosni od rata! Još uvijek govorim malo bosanskog, ne baš tečno, ali mogu se snaći. To je zaista nevjerojatna zemlja. Ima toliko visok potencijal, na primjer za turizam. Ali frustrira me shvatiti kako određene ekstremne frakcije i dalje uspijevaju sabotirati njen budući razvoj. U svakom slučaju, nadam se da ću uskoro imati priliku ponovno posjetiti Bosnu i Hercegovinu.

Knjiga “Father of One” priča je o Maki, mladom bosanskom vojniku, koji je preživio tri godine pod opsadom. Kada neprijateljske snage započnu svoj posljednji napad na njegov rodni grad Srebrenicu, on mora pobjeći u brda. Ali prolazak kroz nepreglednu šumu je zadatak bez obzira na sve: da ostane živ i da pronađe svog malog sina i ženu, ubrzo je prisiljen na očajnički potez.

Smješten u mukotrpnoj pozadini bijesnog gerilskog rata i genocida u Srebrenici,

“Father of One” je u srcu priča o dubokoj ljudskosti, suosjećanju i ljubavi. To je izvještaj o želji jednog čovjeka da ponovo spoji svoju porodicu, razdvojenu ratom, i o vezama neprekinutim traumom, održanim odanošću i upornošću. Pišući glasom koji odzvanja jasnoćom i autentičnošću, autor otvara mračni trenutak u novijoj istoriji Evrope.

Jani Anttola autor je i knjiga “The Deserter”, “Ohikulkijat”, te memoara “Mustat lesket” u kojima priča o jednom vodu Armije RBiH tokom jednog ratnog ljeta, u očima mladog borca ​​dobrovoljca.