Nije terorizam kada Srbija i Dodik decenijama terorišu BiH, ali jeste kada 30 ljudi napadne Kosovo!

Piše: Rasim Belko

Zamislite da su u vremenu kada je teroristička organizacija ISIL sijala smrt po istoku i zapadu neko u Istanbulu ili Sarajevu ili nekoj drugoj državi organizovao šetnju za “stradalu braću”. Teško je to zamisliti, jer niko normalan neće šetati za teroriste.

Osim sljedbenika separatiste Milorada Dodika. U Banja Luci su sinoć šetali za “braću” na Kosovu, odnosno za teroriste koji su napali policiju nezavisnog Kosova. I tako jasno demantovali sve budalaštine analtičara koji ne vide povezanost kosovskog i bosanskog problema iako je ona prilično jasna.

Oba problema sadrže identične uzročnike, u Beogradu, Banjaluci i Moskvi. I svakom od tih uzročnika talasanje situacije na Kosovu ili u Bosni i Hercegovini odgovara u okviru strateških planova.

Vučiću će se ispostaviti kao dobar as u rukavu za unutrašnja pitanja jer slijede izbori, a usputno će nastaviti da kuka o neophodnosit Zajednice srpskih opština kao spasa za srpstvo na Kosovu i da najavljuje mogući ustanak ukoliko se ZSO ne formira.

Kosovski obračun odgovarao je i Miloradu Dodiku jer je više mjeseci unazad bio targetiran kao ključni destabilizator na Zapadnom Balkanu. Sada malo lakše diše.

Moskvi sve skupa najviše odgovara jer preusmjerava pažnju s ukrajinskog fronta ali i na neki način Zapadu pokazuje snagu i mogućnost podrivanja ionako krhkog mira. .

A Zapad?

E na Zapadu je priča malo drugačija. Kosovo i Bosnu i Hercegovinu gledaju kao različite objekte.

Napad počinjen u selu Banjska na Kosovu za mnoge sa Zapada je problem za stabilnost Zapadnog Balkana i njime se prema stavu istih moraju pozabaviti zapadne diplomatije.

Predlaže se čak i jedna od najrigoroznijih mjera uvođenja sankcija Srbiji zbog svega, poziva se NATO da bude spreman i odlučan da djeluje. Ustalasalo se u internacionalnoj košnici svaki put kada neko na Kosovu zapali baklju, a naročito kada se na sjeveru te države pojave maskirani banditi s obilježjima i oružjem Srbije spremni na frontalni sukob sa sigurnosnim agencijama Kosova.

Mjesec dana ranije, u državi udaljenoj od Kosova nekih petstotinjak kilometara, sa identičnim uzročnicima, počele su političke liitije u organizaciji Milorada Dodika i njegovog separatističkog pokreta SNSD. Na ulice u sadejstvu izašle pristalice separatističkog vođe s parolama “granica postoji”, a pratila ih za genocid osuđena policija Rs. Blokirali putne komunikacije, suprotno Ustavu i Dejtonskom mirovnom sporazumu.

No, za razliku od kosovskog problema, za zapadne diplomate i političare to nije bilo ugrožavanje stabilnosti Zapadnog Balkana. Zapad već tri decenije u Bosni i Hercegovini ponavlja iste greške, ignoriše srpski nacionalizam, radikalizam i separatizam dok ne dođe do tačke pucanja. A onda u frci s vremenom pronalazi rješenja koja ostavljaju prostor za nastavak haosa.

Dodik sada ima i policiju i naoružanje, ima novac i moć. To nisu imali ni oni koji su devedesetih krenuli sa Srbijom u napad na BiH, a naročito nemaju Srbi sa sjevera Kosova. Na kraju krajeva, Dodik iza sebe ima i institucije koje apsolutno kontrolišu procese na 48 posto bh. teritorije.

I stoga nije jasno kako to Zapad ne vidi obrasce terorističkog djelovanja Dodika i njegovih struktura. Kako to da 30 ljudi izazove nešto što na Zapadu priznaju terorističkim aktom, a Dodikovo djelovanje koje dvije decenije drži tenziju i strah nije teroriziranje stanovništva i države BiH i destabilizirajuće po Balkan.

Isto tako, ni ataci na nesrpsko stanovništvo u srpskom entitetu ne posmatra se terorističkim djelovanjem. Ako u kontinuitetu nesrpsko stanovništvo entiteta Rs upozorava da nije sigurno na svojim ognjištima, što je to do li institucionalni terorizam koji prolazi pored međunarodne zajednice koja u Bosni i Hercegovini žmiri na takve stvari.

Jedini cilj terorizma je zastrašivanje populacije u interesu određenih politika. I nema dileme da terorizam institucija i predsjednika Rs spram građana nesrpskog stanovništva i države Bosne i Hercegovine ima identičan cilj kao i terorizam srbijanskih plaćenika na Kosovu.

To što su metode drugačije nikog ne bi smjelo zavarati, naročito ne svjetske lidere koji odlučuju o našim sudbinama.

Stoga je zabrinjavajuće da u zvaničnom stavu o zbivanjima na Kosovu Evropska unija kaže: “To je nedvosmisleno bio teroristički napad”, dok s druge strane zvaničnici EU pokušavaju situaciju u Bosni i Hercegovini predstaviti napretkom uprkos terorističkom djelovanju ne specijalnih jedinica, već institucija Rs i policije.

Tako se nastavlja praksa da je terorizam ono što zapadne diplomate kažu, bez obzira na utvrđene definicije terorizma.

Bosna i Hercegovina je kontinuirano pod političkim terorom, njene institucije i poredak su pod kontinuiranim udarima i napadima. Dakle, to što Srbija i Rusija na Kosovu provode povremeno, u BiH kroz djelovanje Dodika i institucija Rs čine više od dvije decenije!

Ali, možda je to plan, pa zato nije terorizam!