Plenkovićev manevar: Zovko kao štit, Južna interkonekcija kao teret

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Američki pritisak da se Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji Republika Hrvatska - Bosna i Hercegovina usvoji u decembru ove godine došao je u najnepovoljnije vrijeme po vladajuću stranku HDZ i premijera susjedne države Andreja Plenkovića.

Suočen s činjenicom da uskoro odlazi američka administracija čiji je bio miljenik, ali i nacionalnim interesom najmoćnije sile svijeta, Plenković se u osvit kampanje za predsjednika Hrvatske našao u ozbiljnom političkom ćorsokaku.

Jer, potencijalni teret izdaje hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini bio bi ozbiljan uteg u pokušaju Dragana Primorca (HDZ) da naslijedi Zorana Milanovića na mjestu predsjednika Republike Hrvatske.

Suočen s novom američkom realnošću i potrebom odlazeće administracije da završi zakonodavni proces oko nacionalnog interesa Južne interkonekcije, Plenković je morao hodati po žici kako se ne bi zamjerio strateškom partneru na globalnom i političkom pobratimu Draganu Čoviću na regionalnom nivou.

Premijer Hrvatske je u Banjaluci, u gostima kod Milorada Dodika, poručio ono što Dragan Čović najmanje želi čuti: “I naš je strateški interes da se taj projekt realizira. Pozicija koju mi imamo je da u svakom slučaju struktura kompanije koja će biti na strani BiH bude takva u kojoj su zastupljeni i Hrvati kao konstitutivni narod, tu nema nikakve dileme, a to znači i Federacija BiH. Vjerujemo da će se naći rješenje koje može i mora biti prihvatljivo svima, a plin je tu da ga mi dovedemo do granice BiH i da funkcionira u transportnom sustavu”.

Mediji u Hercegovini van kontrole HDZ-a protumačili su ovu izjavu kao prst u oko Draganu Čoviću, a zbog čega se kampanja Dragana Primorca našla u problemu, jer bez podrške Čovićevog HDZ-a i glasova iz BiH teško da može pobijediti Milanovića.

Za potrebe spašavanja Plenkovićevog ugleda, HDZ-a RH i kampanje Primorca trebalo je nešto što će odjeknuti daleko iznad unutrašnjih odnosa u Hrvatskoj, odnosno, unificirati konzervativne i desno orijentirane birače na pitanjima “oko kojih nema rasprave”.

Svrsi je poslužila Željana Zovko, jer njene izjave ma koliko bile intelektualno prozirne po pravilu zapale scenu i odnose na relaciji BiH - Hrvatska, ali i u unutrašnjosti. PR menageri Plenkovićevog HDZ-a potrudili su se da njena izjava s nekog skupa u maju ove godine izađe u javnost, a mediji su odradili ostatak posla.

Tako je propagandna poruka iz kampanje uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj refabrikovana i savršeno poslužila kao štit koji će skrenuti pažnju s priče o Južnoj interkonekciji i Plenkovićevom stavu, a istovremeno osloboditi put Draganu Primorcu da računa na glasove bh. Hrvata.

“Zahvaljujući predsjedniku Plenkoviću i zahvaljujući onome što je učinio za nas, Vijeće ministara je ostvareno, ali mi i dalje imamo još jedan veliki cilj. Što je sljedeće, predsjedniče Plenkoviću, što nam trebate isporučiti? Predsjedništvo u Bosni i Hercegovini”, bili su riječi od vitalnog interesa menagerima kampanje HDZ-a.

Bez namjere da potcjenjujem agresorski ton izjave, što od Zovko više i nije iznenađenje, jasno je da je pretpostavka o potencijalnoj reakciji bh. javnosti i politike bila dobro urađena, pa je medijski prostor bio zatrpan reakcijama, analizama i komentarima.

Što je isto tako besmisleno, jer svaka izjava Zovko ima zajednički imenitelj u hegemonističkoj politici Hrvatske koja se proteže od Tuđmana i ne prestaje s Plenkovićem, pa je neophodno da prvenstveno u Sarajevu shvate kako je Zovko dvorska luda i da se “ne pale” na prvu jer dvorske lude govore po potrebi a ne po razumu.

U iste svrhe poslužila je priča o pasošima članova porodice Bakira Izetbegovića, kao što već danas ili sutra Željana Zovko može ispaliti neki novi verbalni hitac da zaokupi javnost.

I umjesto odgovora, javno mnijenje Bosne i Hercegovine moralo bi se fokusirati na pitanja koja su zaista vitalna za nas u ovoj zemlji. Jer, dvorske lude su samo zabavljači koji štite kralja i ništa više.